Human je riječ koja potiče iz latinskog jezika, od riječi Homo što znači osoba ili čovjek. Kada kažemo humanost mislimo na ljudskost, čovječnost, na divno empatično ponašanje koje zavrjeđuje svaku hvalu.
U kontekstu naslova čini se da postoje neki ljudi koji se ne ponašaju humano, čovječno, ljudski, empatično. Ali, može biti i drugo značenje, koje je više relevantno za ovo kratko štivo, a to je kada se želi određene ljude, manju ili veću skupinu, pa čak i cijeli jedan narod predstaviti kako su manje ljudi, maltene u potpunosti neljudi. A nisu životinje, to znači da su čak i gori, kao neke štetočine.
Tu metodu, metodu dehumanizacije određenih naroda ili rasa viđali smo nekoliko puta u toku prošlog stoljeća. Svakako, najpoznatija, ali zasigurno ne i najbrutalnija, jeste ona koja je dolazila od Nacista. Oni su svojom propagandom o vlastitoj superiornosti, ali i dehumanizaciji Roma, Jevreja, zatim invalida, osoba sa određenim mentalnim poremećajima, učinili to da kada je došlo do faze da se svi ti dehumanizirani ljudi ubijaju, da niko ne osjeća nikakvu grižnju savjest. Baš kao što većina ljudi ne osjeća apsolutno nikakvu grižnju savjest što ubije komarca, muhu ili pak masovno potamani glodare ili neke druge štetočine. Štaviše, većina ljudi to vidi kao korisno, dobro djelo za opšte dobro. Upravo tako se gledalo i na ubijanje svih onih koji su bili dehumanizirani nacističkom propagandom.
Prije nego je počela oružana agresije na Bosnu i Hercegovinu potpomognuti unutrašnjim “elementima”, provođena je također slična agenda kao i ona koju su činili Nacisti. Bilo je potrebno označiti nepoželjne kao neljude, kao štetočine koje naprosto treba istrijebiti. Iako propaganda nije trajala decenijama, pa čak niti posebno dugi niz godina, očito je da je itekako urodila plodom, jer su činjena nevjerovatna, normalnom, zdravom čovjeku nepojmljiva zlodjela. Zlodjela od kojih se svakom čovjeku ježi koža. Međutim, svi oni koji su sprovodili ta zlodjela, ali i svi oni koji su ih posmatrali ili o njima slušali na sve to su gledali kao na neki divan, ugodan čin kojim se samo eto tako, igra, zabavlja sa štetočinama do konačnog istrebljenja.
Čak i mnogo godina nakon svih tih gnusnih zlodjela mnogi se ponose time što su radili, ili pak naprosto šute, a u sebi se smiju i podsmjehuju. Propaganda kojoj su bili izloženi činjenično i dan danas ima svoje efekte i odjeke. Niti se ikada iko pokajao, niti ima namjeru da se pokaje. Jer da bi se imala namjera i da bi se ostvario čin pokajanja potrebno je prvo shvatiti, razumjeti, prihvatiti da ono što se činilo nije ugodno, divno, opštedobro djelo. Da činjena zlodjela nisu činjena prema štetočinama, nego prema ljudima od krvi i mesa. Ljudima sa svim njihovim ljudskim osobinama, od kojih su mnogi bili tek bebe, ali i stari, nemoćni, invalidi, zatim trudnice i tako dalje.
Bliski istok/Palestina
S posljednjim dešavanjima ono što možemo da vidimo jeste da je urodila 70-godišnja propaganda dehumanizacije Palestinaca. I to na način da su čak i mnogi muslimani počeli da vjeruju kako su Palestinci manje ljudi. Možda ne na nivou štetočina, ali u svakom slučaju manje ljudi. Izraelci (nećemo reći Jevreji) su za mnoge civilizovani, napredni, demokratski, humani, poštivaoci zakona, procedura, prava, a Palestinci su primitivni, neuki, divljački, pa na koncu konaca i teroristički nastrojeni, ali i veoma agresivni teroristički aktivisti.
Takav, nekada se čini veoma vješt, niz zapleta, priča, aktivnosti ili ukratno narativ doveo je do toga da muslimani (kao jedno tkivo) krive Palesticne ili pak neki njihov manji dio (pokrete poput Hamasa) za situaciju u kojoj su se našli. Trebaju, kažu mnogi (muslimani), Palestinci biti otvorenih pogleda, dobroćudni, pomirljivi. Trebaju biti više demokratski, trebaju biti više oni koji poštuju univerzalna ljudska prava. Nađe im se mnogo toga “civilizovanog” kojeg bi Palestinci trebali biti.
Kao da se hoće reći da je bolje biti zdrav nego bolestan, bolje biti slobodan nego zarobljen, bolje imati nego nemati, bolje biti mlad nego star! Ali se to govori sve na takav način da se ustvari ponižavaju svi oni bolesni, zarobljeni, potrebiti, stari. Ponižavaju se na najprimitivnije načine ubijajući duh života, humanosti u njima, kao da oni ne zaslužuju biti ljudi sa svim svojim karakteristikama.
Naučena bespomoćnost
S obzirom da se u zadnjim godinama pojavilo jako mnogo priučenih psihologa, lajfkoučera i sličnih koji promovišu tzv pozitivnu psihologiju, te drže predavanja ili dijele tekstove putem društvenih mreža, to smo manje više svi upoznati sa pojmom naučene bespomoćnosti. Čini se da su Palestinci već odavno u načinu ponašanja, ali i ono najgore razmišljanja naučene bespomoćnosti, beznadežnosti. Ako bismo im pokušali nešto i prigovoriti trebali bismo se okrenuti sebi i svom, bosanskohercegovačkom, društvu te uvidjeti kako i “naši” političari i intelektualci čine sve da se u svakom pojedinačnom građaninu ubije i zadnji atom nade, da se ubije svaka želja za opstankom na dunjaluku. Čini se, gotovo planski, da se ljudima ogadi život, da se ogade sami sebi, da im se ogadi njihova nacija, narod, država, simboli, folklor, kultura, tradicija, jezik. Često to dolazi izvana, ali nerijetko i između samih nas, od nas, prema nama!
Ništa drugačije nije i kada je Palestina u pitanju i palestinski narod i drugi narodi koji žive na tim prenpučenim prostorima silom prilika, zbijeni otimačinom, ubijanjem, ucjenjivanjem, fizičkim, psihičkim, informacionim, intelektualnim i mnogim drugim maltretiranjima koja imaju za cilj da ljudi sami u sebe počnu sumnjati da su ljudi! Da ljudi sami počnu vjerovati kako im nema spasa, kako je bolje biti i nečiji sluga, rob i imati nekakav prividni mir, tzv “zonu komfora”, nego biti ponosan, odvažan, makar to značilo i biti stalno u sukobu, ali biti slobodan i fizički i intelektualno i duhovno.
Kada postoje takva drušva onda su ona veoma podložna korupciji. Palestina je, nažalost, jedna od najkorumpiranijih država na svijetu. Bivši (samoproglašeni) vođa, sada već odavno mrtav, Jaser Arafat, imao je bogatstvo čija se vrijednost procjenjivala na nekoliko milijardi! Kako je moguće da nego bude multimilijarder u najvećem logoru na svijetu, kako nazivaju Palestinu? Kako je moguće da ulicama Palestine srećemo luksuzne automobile vrijednosti nekoliko stotina hiljada eura, a ljudi nemaju slobodnu misao? Nemaju adekvatno zdravstvo! Nemaju adekvatno školstvo! Mnogi nemaju ni osnovne uslove za život, ali upravo na tome što oni nemaju, njihovi sunarodnjaci na njima, njihovoj muci profitiraju! Ne profitira okupator, nego njihov!
Uz sve to, naravno da će se pojavljivati razna nevladina, neprofitna udruženja, ali i organizacije kojima je muka i njihovih, ali i okupatora. I naravno da će svako gledati da kroz ta udruženja ostvari profit. Bilo da je to profit okupatora kroz infiltriranje vlastitih špijuna, zarad vlastitih dugoročnih ciljeva, bilo da je to materijalno-finansijski profit kroz lagodan život i posjedovanje materijalnih dobara (poput gore spomenutih luksuznih automobila). I kao što se da vidjeti, čak i kada neko ima krajnje dobre namjere uvijek se neko nađe da ih pokvari. A oni veoma zli će učiniti sve da udruženja, organizacije, njihov altruizam, zalaganja, borba okrenu, pretvore u to da ih se predstavi zločinačkim u svom korijenu, srži, misli, ideji, ideologiji. Uspjeće da ubijede sve, pa možda i njih same da su manje ljudi, da su ikao human(oidi) ipak nehumani, biće da su nehumani humani – nečovječni ljudi.
0Hits: 11