Skloni smo projektovanju naše sreće u budućnost! Mislimo: konačno kada budem imao taj neki željeni posao i kada budem zarađivao toliko i toliko, želim da se izležavam na plaži bez briga i stresa ili da živim u kući iz snova sa svojom savršenom porodicom – e tada ću biti sretan.
Čini se da to zadovoljstvo kojem težimo je kao neka fatamorgana, negdje daleko prema kojem težimo cijelog života, a pitanje je da li ga uopšte ikada možemo stići, i zadovoljstvo i sreću.
Još više od toga! Danas se, kao nikada ranije u historiji, unatoč mnogim velikim i značajnim djelima filozofa kroz mnoga stoljeća još od Drevnih Grka, veli da će se sreća postojići samo kroz: suze, znoj i krv! I uz pomoć svih savremenih medija svakom pojedincu se nameće taj obrazac ponašanja i razmišljanja.
Je li to znači, da moramo proliti mnogo krvi, suza i znoja da bismo uhvatili tu neku fatamorganu koja se nikada ni uhvatiti ne može pa da budemo sretni?
Ustvari, svi znamo da istinska sreća i zadovoljstvo leži u nama samima, i da nije u onome što nas okružuje ili u nečemu za čim maštamo u budućnosti. Mnogi nam, kroz milenijume ljudske poviejsti, savjetuju da se okrenemo sebi, treniranju određenih vježbi da bismo pronašli sreću i zadovoljstvo. Ako znamo da je to tako, i svjesni smo toga, pa ŠTA ONDA ČEKAMO?
Očekivanja okruženja
Jedan od velikih problema pri postizanju sreće jeste u ljudima koji nas okružuju, počev od veoma rane dobi kroz roditelje, a kasnije prijatelje, radno okruženje i mnoge druge.
Koliko znamo sportista koji “cijeli život” učestvuju na takmičenjima, a nikada nisu osvojili ni jedno mjesto na podiju? Međutim, bolji su onome što radi od stotina miliona drugih ljudi na Planeti! Ili i više, bolji su od mnogo milijardi ljudi koji su živjeli kroz ljudsku povijest. Ali, to ih ne čini sretnim! Ne čini zato što okruženje očekuje sreću i zadovoljstvo kroz podij. Ali nekada ni to čak nije dovoljno, jer na podiju se mora zauzeti Prvo mjesto!
Svi koji osvoje prvo mjesto cijelom čovječanstvu “pametuju” kako su oni to uspjeli, postigli tu sreću, uspjeh zato što su prolili krv, znoj i suze. Savjetuju preostalim milijardama ljudi da učine isto ako žele da postignu takve uspjehe i sreću. A onda, …. onda nekoliko godina kasnije, od istih tih ljudi možemo čuti kako sreća nije u svim medaljama koje su osvojili, u kućama koje su kupili, niti u trenutcima ushićenja dok su bili na podiju, nego u porodici, ali i ono još više, unutrašnjem smiraju.
Je li zaista svaki čovjek mora proći isti put da shvati na kraju tog puta da je sreća i uspjeh ono unutra, ma kako blještavo bilo ono vani? Možda zato što je znanje (a ti ime i uspjeh) opisivo, opipljivo, što ga je moguće reprodukovati, unaprijediti, mjeriti, dok je mudrost ta koja je neopisiva, neuhvatljiva, neponovljiva, nemoguće ju je reprodukovati, unaprijediti, mjeriti.
Svako onaj koji posveti svoj život prolijevanju suza, krvi i znoja kako bi uhvatio sreću i uspjeh odriče se sebe i kontrole nad vlastitim životom. Takvom osobom upravljaju vanjski faktori i oni diriguju doslovno sve, pa i to da li će biti/osjećati sreću ili ne. Zato, prestanimo to da radimo!
Optimizam
Optimizam se trenira, kao i sve drugo. Ako čovjeku postane opsesija znoj, krv i suze, onda on ne može biti niti optimistiač, niti sretan, a još najopasnije od svega ne može biti zahvalan! Optimizan je usko povezan sa zahvalnoću.
Čovjek bi nekada treba da zastane, malko razmisli i punim plućima kaže: Kako je divno što na Planeti postoje ptice koje cvrkuću! Kako je divno što postoji noć i dan! Kako je divno što možemo da uživamo u pogledu na bezbroj zvijezda na noćnom nebu! Kako je divno što imamo mogućnost da hodamo uspravno, na dvije noge. Kako je divno ustati ujutro i imati toplu vodu iz česme! Kako je divno imati firižider u kom možemo da čuvamo hranu dugo! Kako je divno imati lijepu, udobnu odjeću!
Previše se fokusiramo na ono što je daleko, često puta apsolutno nedostižno, a ne zahvaljujemo se, ne divimo, ne dišemo punim plućima s onim što imamo.
Odluke
Baš onda kada se odlučimo da želimo biti “mudraci” i da se okrenemo sebi, kako bismo pronašli sebe i smisao života, svijet kao u inat radi protiv svake naše odluke i postupka, aktivnosti.
Kao da se cijeli ovoživotni svijet okrene protiv nas!
Želimo da budemo bolji prema bližnjima, a svaki naš postupak se okrene protiv nas. Nikome ne možemo da dokažemo da smo imali divne namjere, jer to je unutar nas (sjetimo se znanja i mudrosti, spomenuto iznad) – svako vidi ono što je rezultat. A rezultat je kranje protiv nas!
Želimo da budemo smireniji, ali baš kada donesemo tu odluku, kao da cijeli svijet navali da testira naše strpljenje i smirenost.
Želimo mnoge druge stvari, ali onda kao lančano da se događaju sve teže i teže prepreke. A možda baš tako se i postiže stepen mudrosti i mudrih?
Uzvišeni Allah na spoznaje bolje nego što mi poznajemo sami sebe. On je Tvorac naš, Uzdržavatelj, ali i Onaj koji nas vodi kroz život kako bismo život spoznali, upoznali i za sebe lično priskrbili mnoge vrijednosti, veličine i nagrade. Ali, upravo taj put kroz život liči na sve ovo što rekosmo iznad. On, Allah Uzvišeni, u Kur’anu časnom veli:
Kur’an, 2:155
Mi ćemo vas u iskušenje dovoditi, malo strahom i gladovanjem, te gubljenjem imetka, života i ljetine. A ti obraduj strpljive
Ili, drugim riječima. Odlučiš li se biti “mudrac” i okrenuti se sebi, traženju smisla života, sreće, zadovoljstva i uspjeha i još uz sve to da tvoj Gospodar bude zadovoljan s tobom, onda očekuj prvo da ćeš biti iskušan strahom! Strahom od gubitka imetka, voljenih, zdravlja, sigurnosti. A poslije straha će zasigurno doći vrijeme kada ćeš oskudijevati u materijalnom dobru, jer odlučio si se da budeš “mudrac” kojem ne treba mnogo da živi, uživa, da bude ispunjen i sretan. Poslije toga, zasigurno ostaješ bez dijela ili čak svog imetka kojeg imaš. Zatim zbog svega toga će neki tebi dragi ljudi, možda oni koji su ti oslonac, podrška da umru ili da te napuste, jer si postao nesnošljiv, neprihvatljiv. Neće ih više biti tu u svakom slučaju. I pored svega toga, i straha, i gladi, i bez imetka i smrti ili udaljavanja bliskih i voljenih, neće biti ni prihoda – nećeš moći naći posao ili sve što pokreneš neće biti dovoljno da pokrpi čak i osnovne potrepštine pa ćeš biti prosjak, bez igdje ičega.
Cijelim ovim putem, unatoč odlukama koje budeš donosio, život će se okrenuti protiv tebe, samo s jednim ciljem: da postigneš mudrost, unutrašnje zadovoljstvo i sreću! Ali! Možda ni to čak ne bude dok budeš živ, nego tek kada budeš proživljen nakon smrti!
Međutim, tokom ovog puta od straha pa do gubitka svega oko nas, uspjeće samo oni Optimistični, Strpljivi, Zahvalni.
0Hits: 10