Veli se da je drveće, kao uostalom i sve druge biljke i životinje takvo da iskoristi sve svoje kapacitete koje ima da bude najveće, najbolje, najkvalitetnije. One biljke koje daju plodove čine to tako da plodovi budu najbolji, najkvalitetniji.
Međutim, mi nikada nismo ušli u šumu i ružili neko drvo, zar ne? Nismo mu se obraćali riječima koje vrijeđaju, ruže zašto je ostalo malo i zakržljalo. Nikada nismo ružili biljku koja daje plodove zašto su plodovi mali, zakržljali, nekvalitetni. Zašto su plodove napali crvi ili neke druge bolesti i napasti. Ne, nikada takvo nismo učinili. Niti bismo! Svi se slažemo da je to suludo!
A zašto onda to radimo ljudima? Možda zato što ljudi imaju (slobodnu) volju. Možda zato što ljudi imaju tu mogućnost da odluče da li žele da iskoriste svoj puni potencijal ili ne. A možda ustvari ni ne vidimo, baš isto kao i kod biljaka, da svi ti ljudi (ili možda velika većina) daje zadnji atom svoje snage da ispune svoje potencijale, ali unatoč svemu ostaju zakržljani? I ne samo da su oni zakržljali, nego su im i plodovi takvi! I zašto se uporno fokusiramo samo na pojedince koji nam izgledaju tako? Zašto se ne fokusiramo, barem ponekada, na okruženje, baš kao i kod biljaka?
Ili, zašto ne kušamo njihove plodove? Možda su ukusniji, zdraviji, mirisniji, kvalitetniji od mnogih drugih, samo im izgled nije privlačan baš kao kod mnoge tzv bio hrane!
Svakako, ovakve vrste analogija često puta budu objeručke prihvaćene upravo od onih ljudi (uzećemo za pravo da kažemo, malog broja) koji imaju malo ili nimalo ambicija u životu. Njima su uvijek krivi neki drugi (okruženje), samo oni nisu krivi nizašta u životu svom! No, ovaj tekst nije o takvima! Ovaj tekst je o onima koji “rade k’o konji”, ali unatoč tome imaju probleme sa vidljivim rezultatima. Takve društvo mora znati prepoznati da im pomogne, a ako nije u stanju pomoći, onda je savjet: Da se udalje što je moguće dalje od tog društva, makar ono bilo roditelji, supružnici, prijatelji, komšiluk ili neko drugi, što dalje i da tamo negdje procvjetaju! To ne svakako ne znači da će oni njih zaboraviti, ignorisati, s njima prekinuti svaki odnos, nego uspostaviti odnos prema samome sebi na zdravim osnovama. Osnovama s kojih se može procvjetati jer očito je da okuženje takve čini zakržljalim, a njihove plodove nekvalitetnim.
1Hits: 3