Jezik i narod, jezik i kultura, jezik i tradicija, jezik i folklor samo su mali dio mozaika onoga što svaki jezik doista jeste iako se od strane kulturnih umjetnika i ljudih iz svijeta lingvistike želi reći kako je to konačnost! Bez jezika nema naroda, bez jezika nema kulture, bez jezika nema tradicije, bez jezika nema folklora.
Da, to je tačno i to ni ko ne spori!
Međutim, valja nam znati da se jezik mora živjeti, a ne samo imati “okačenu diplomu o zid” iz poznavanja jezika.
Jezik je živ, i dokle god se on koristi u apsolutno svim sfetama naših života (jednog naroda) jezik nikada neće doći u pitanje. To znači, da kada razgovaramo u porodici, podrazumijeva se da se moramo izražavati jezički ispravno. Kada pišemo čestitku za rođendan, bajram ili bilo koju prigodu ta čestitka mora biti napisana ne samo jezički ispravno nego i s prelijepim rukopisom. Kada pišemo neko poslovno pismo, kada držimo govore, komuniciramo sa prijateljima ili poslovnim kolegama nivo izražavanja mora odisati ljubavlju prema jeziku, prema tananim nitima jezičkog izražavanja!
Većina nas kada bi trebala da polaže ispit poznavanja maternjeg, bosanskog jezika prema svjetskim standardima (A, B, C nivoi), vjerovatno ne bi mogla odmaći dalje od nivoa B1! To je naš porazan odnos prema vlastitom, maternjem, bosanskom jeziku. To je zbog toga što mi bosanski jezik učimo samo na predmetima zvanim Bosanski jezik i književnost, međutim, niti jedan drugi nastavnik bilo kog predmeta ne uči djecu lijepom, pravilnom izražavanju u pisanoj ili usmenoj korespodenciji. Onda kada budemo bili kritični prema vlastitom jeziku na način da niko ne može dobiti diplomu bilo kog univerziteta, odnosno fakulteta u BiH dok ne zna svoj, maternji, bosanski jezik na nivou C1, tada možemo reći da mi volimo i njegujemo svoj jezik. Sve drugo su najobičnije populističke manipulacije širokim narodnim masama.
0Hits: 5