Dobre stvari se mogu dogoditi samo ako im barem date šansu

Zašto ne znaš šta želiš?

Prema autoricama Barbare Smit i Barbare Šer (Sher) i njihovoj knjizi Mogao bih sve da sam znao šta želim postoje tri glavna razloga zašto ljudi ne znaju šta žele:

  1. Očekivanja drugih ljudi
  2. Nedostatak hrabrosti da se bilo šta učini
  3. I ono što Šer naziva “unutrašnjim otporom”

Očekivanja drugih

Ne možemo ostvariti ono što želimo zbog očekivanja drugih! Nije li to (su)ludo?! Možda nismo svjesni uticaja drugih na pronalazak onoga što doista želimo. Na prvom mjestu je to porodica. Ako smo odrasli u porodici ljekara i od malena slušali kako ćemo i mi jednoga dana postati ljekar vjerovatno nikada nismo niti razmišljali da barem probamo nešto drugo. Ili pak u porodici političara pa svaki dan, još od malih nogu, slušamo sve najgore o političarima i znamo da političari ne želimo biti ni po koju cijenu. Sve su to preveliki uticaji o kojima uglavnom ne razmišljamo na dubljem nivou iako ih ponekada možemo biti svjesni.

Da bismo analizirali koliki je taj uticaj i da li se s njim slaže naše unutrašnje biće ili ne, ne treba mnogo. Svega malo vremena i odvažnosti da se napiše lista svih ljudi koji su nam važni. Zatim za svakoga od njih koja su njihova očekivanja od nas. Slijedeće je da se napravi lista svega onoga što se napravilo kako bi se ispunila njihova očeivanja, a onda zapisati da li ste to uradilo drage volje ili ne. Takva lista će itekako pomoći da se slušaju vlastita uvjerenja o budućnosti.

Nedostatak hrabrosti

Kako kaže bosanskohercegovački pisac “Ako ne znaš kuda ideš, ne možeš zalutati”, ali također nećeš nigdje ni stići!

Nerijetko ljudi zbog nedostatka vizije i cilja ne prave akcije odvažavanja da učine bilo šta. Činjenjem i bilo šta čovjek može da otkrije da li to “bilo šta” voli ili ne voli.

Ako se nije osoba od akcije, slijedeći koraci mogu pomoći da se to promijeni. Potrebno je pokušati stvari čak i one koje znamo unaprijed da mrzimo ili ne volimo. Na taj način ćemo definitivno znati šta je ono što ne želimo, ali i samo malko hrabrosti da se uradi veoma mali korak oko nečega što volimo i što nas ispunjava. Valja znati da se dobre stvari mogu dogoditi samo ako im se barem da šansa! Ako se ne uradi ništa, ništa će se dogoditi! I posljednje, isprobavanjem se izoštrava intucija za ono što se voli i ono što je dobro za nas.

Unutrašnji otpor

Unutrašnji (neobjašnjivi) otpor može biti jako veliki i mnogi od nas su svjesni da postoji, ali ne znaju da ga definišu. Ali, slijedeća vježba može pomoći.

Sveska ili aplikacija su dovoljni da se zamisli apsolutni posao iz snova. Potrebno je doista pustiti maštu na volju i opisati najsitnije detalje posla iz snova, sa radnim okruženjem, brojem radnih sati, specifičnim zadacima koji se žele raditi.

Ako je ovo ipak teško, onda se može poslužiti trikom da se napiše posao koji ne bi nikada radili! Potrebno je opisati sve ono što se nikada ni u kom slučaju ne želi raditi, a zatim pogledati sve suprotno od toga – to suprotno, to smo mi.

Sigurno utočište

Osim navedena tri razloga, postoje i ljudi koji se ne mogu odvažiti na istraživanje zbog toga što teže ka sigurnim utočištem. Nekada je to opravdano jer moraju da izdržavaju porodicu, bolesne, potrebite, nakon čega naprosto nemaju snage, energije, volje, motivacije da bilo šta drugo istražuju, ali mnogo češće je da se ljudi naprosto plaše izaći iz nečega što se u savremenom kontekstu zove “Zona komfora”.

Sigurno utočište ljude ubija pomalo na duge staze. Crpi im energiju pa se dogode dvije krajnje stvari, dva ekstrema:

  • Uvehnu u nezadovoljstvu
  • Prekinu dotadašnje kontakte s osobama, okruženjem, poslovima i počnu život ispočetka

Uspjeh bez sreće

Slijedeća grupa prema autoricama su ljudi koji naizgled imaju u potpunosti ispunjen život. Velika primanja, lijepe poslove, ne previše stresa u porodici, na poslu, ali nešto im nedostaje – nedostaje im unutrašnje ispunjenje, sreća.

To je, prema autoricama, grupa ljudi koji se također ne odvaže promijeniti rutinu, iako se čini da je sve uspješno.

Ovim ljudima se savjetuje vježba gdje će se zapisati što je moguće opširnije u neku svesku ili dnevnik troje: Ljutnja, Strah i Bol!

Zatim je važno pošteno odgovoriti da li se plaši izgubiti trenutni status, kvalitet života? Šta je to što daje osjećaj sigurnosti? Kako bi bilo da svjesno zatvorimo slavine tih sigurnosti i vidimo kako bi život izgledao. Malo, po malo i otkriće se neka nova ličnost, neka nova hrabrost, neki novi život.

Preokret i nakon gubitka

Autorice su se posvetile također i onim osobama koje su imale teške traume izazvane vanjskim faktorima poput gubitka posla, povreda koje su ih učinile trajnim ili privremenim invalidima, gubitak najmilijih i drugi traumatični događaji.

I u ovom slučaju autorice savjetuju papir i olovku. Zapisati šta je to što bi se voljelo, možda neki snovi iz djetinjstva, kranje djetinjasti. Takva razmišljanja nekada u ljudima probude ono potisnuto pa im pomogne i da se preporode, ali i da probađu svoje “suštinsko biće”.

1

Hits: 6