Wood Wide Web je izraz koji se koristi širom svijeta kada se govori o šumama, njihovom bogatsvu, raznolikosti, značaju.
Tačnije, izraz Wood Wide Web se koristi kada se želi opisati prostranost podzemne mreže svake šume, a što je kranje važno za svaku šumu! Mreža korijenja, gljivica, raznih drugih biljaka, pa i parazita proteže se hiljadama kilometara ispod površine tla. Našem ljudskom oku je potpuno nevidljiva, ali veoma živa, aktivna i kako rekosmo, za šumu kranje važna.
Za šumu često puta mislimo da je statična, nepomična. Imamo čak i izraze i to u svim jezicima i kulturama poput izraza: “Nisi drvo, pomakni se”. Međutim, šuma je kranje živa, i veoma se pomijera. U njoj ništa nije statično! Ali, statičnost i pomijeranje, živost trebamo gledati na drugačiji način.
“Niko ne može dva puta ući u istu rijeku, jer sve teče i sve se mijenja!” – Heraklit
Ako bismo šumu posmatrali kao Heraklitovo zapažanje rijeke i promjene, onda bismo zasigurno dobili drugačiju sliku o šumi i svemu onome što ona sadržava.
Međutim, tu nije kraj! Ako bismo se fokusirali samo na jedno drvo, na jedan korijen, na jednu gljivicu ili parazita, imali bismo iskrivljenu sliku o tome šta šuma jeste. Baš, kao kada bismo slično uradili sa ljudima. Ako bismo posmatrali jednog čovjeka, jednu porodicu, njihovo stanište, navike, bolesti, okruženje, imali bismo kranje iskrivljenu sliku o čovječanstvu.
Jako je veliki broj ljudi širom svijeta koji nam na razne načine pokušavaju objasniti i predstaviti šta je to šuma i koliki je njen značaj. Šta znači i kada se ljudi “prave isuviše pametni” pa poduzimaju korake u šumama koji dovode do one narodne “Operacija uspjela, pacijent mrtav”. Isto je i sa čovječanstvom i ljudima. Prečesto puta se poduzimaju ekonomski, politički, sociološki potezi, odluke, koraci s ciljem da se unaprijedi čovječanstvo, makar to imalo i “kolateralne štete” (sječa manjeg dijela šume, zbog zaštite većeg dijela) kroz gubitke ljudskih života na nekim drugim područijima, uviđamo da je čovjek prečesto puta nemoćan, ali i veoma ohol!
Ako ne bi bilo pulsa života, te odvažnosti, ustrajnosti da se unatoč svemu preživi, bude bolje, kvalitetnije, da se reprodukuje, prema zakonima termodinamike sve bi vrlo brzo nestalo, ugasilo se. To je nešto što nazivamo zakonom entropije. Ali, upravo taj puls života, ta nekakva uporna ustrajnost da se pobijedi propadanje, da se pobijedi entropija čini da svijet još uvijek postoji. Čini da su biljke svuda oko nas, životinje i svakako mi ljudi, unatoč ponekada samodestruktivnim ponašanjima posebno čovjeka.
Kao da puls života, ta tanana, neopisiva nit svake ćelije teži ka besmrtnosti, ka pobjeđivanju vremena i prostora. A pošto nikada nije uspjela (evolutivno gledano) da pronađe kako da pobijedi vrijeme, onda je naprosto prisiljena da se iznova i iznova reprodukuje, množi, prenosi znanja i iskustva na generacije.
Kao što svaka ćelija biljke, životinje i svakako ljudi teži da bude “besmrtna”, pa makar i kroz reprodukciju i umnožavanja, isti je slučaj i sa organizmima koje nazivamo patogenim. U proširenom značenju, posebno na ljude kao svjesna, intelektualna bića, patogeni nisu samo materijalne ćelije, nego itekako i one nematerijalne (duhovne, mentalne, transcedentne).
Kada se zaštitnici šuma bore protiv patogenih organizama, oni prave nekada odlične, a nekada katastrofalne poteze, unatoč što smo šumama okruženi od našeg samog postojanja prije mnogo hiljada godina! Isto je i sa drugim, nematerijalnim patogenima koji razaraju naše nematerijalno biće.
Ako se vratimo na samu šumu i uvidimo koliko je kao ljudi uništavamo zbog naših potreba ali i potrebe, postavlja se logično pitanje šta da radimo za zaštitimo šumu. Logičan odgovor bi bio, sadićemo nove šume, pošumljavaćemo mnoga područja koja smo uništili sječom šume. Ali, nažalost nije sve tako jednostavno, jer šuma nije samo drveće, posebno zbog prve rečenice ovog štiva Wood Wide Web.
Valja također o šumama, odnosno drveću znati i neke stvari koje također možemo itekako naći među čovjekom. Neko drvo je odlično samo dok je mlado i mi ljudi gledamo da ga iskoristimo dok je mlado. Ako ostari onda se teško koristi za bilo šta, pa čak i za ogrjev. Neko drugo drvo je odlično za ogrjev, da ga ubacimo u šporet da izgori, dadne toplotu i to je to. A samo rijetka drva su ona koja koristimo za posebne umjetnine koje čuvamo u kućama, kancelarijama, muzejima! Možda bi svako drvo voljelo da baš ono bude dio te neke posebno važne umjetnine, ali struktura, kalorična moć, mjesto gdje je raslo, vrsta, sorta, i mnogi drugi parametri određuju da li će završiti kao neka leftva u građevinskom materijalu, ogrevni materijal ili nešto treće.
I naravno, ako sada napravimo paralelu sa čovječanstvom, lahko je zaključiti da ulice prave kao strijele, velike zgrade u kojima živi na hiljade ljudi, vještački uređeni, pošišani pod konac parkovi, vodovodi, kanalizacije, fabrike nisu dugoročno i trajno rješenje za čovječanstvo!
U mentalnom, duhovnom, transcedentnom smislu, sve je još i mnogo složenije. Kako zbog ljudi koji su skloni da svjesno ili nesvjesno na druge djeluju kranje toksično, patogeno, tako i zbog svog tog okruženja u kojem čovjek zaboravlja svoju možda i važniju komponentu od tijela, materijalnog, onu duhovnu.
Da li šuma ima stres koji ju uništava polahko, postepeno, izjedajući se iznutra, kao što je ima čovjek? Da li šuma ima transcedentno kao što to ima čovjek? Da li drveće u šumi djeluje toksično jedno na drugo uništavajući i sebe i cijelu šumu, ili to samo čovjek ima?
1Hits: 4