Živimo u vremenima kada se svi ljudi žale na nedostatak vremena, a s druge strane vidimo kako se jako veliki broj ljudi bavim onim što ga se ne tiče ili kako se to na engleskom jeziku kaže “It’s not your business” – Nije to tvoj posao.
Najveće gubljenje vremena se događa onda kada se povodimo za učenjacima koji uzaludno rasipaju svoje dragocjeno vrijeme sa veoma iskrenim i dobrim namjerama – nijetovima. I to kroz uzaludne, bespredmetne i nejasno definisane kako dijaloge tako još više rasprave, sa osobama za koje prije tih dijaloga ili rasprava nismo ni čuli. Praktično, u želji da uzdignu islam i Allahovu Riječ, oni su uzdigli sagovornika, njegovu ideju i ideologiju i otvorili vrata beskonačnim novim raspravama.
Da bi se ušlo u bilo koju debatu neophodno je ispuniti nekoliko uslova, a što je za određene debate veoma teško postići zavidne nivoe. Ti uslovi su:
- Čvrsto, nepokolebljivo vjerovanje u ono što se zastupa
- Jasno, precizno, koncizno, zaključno iznošenje vlastitih stavova nakon kojih bilo koji sagovornik nema ništa drugo osim da se s takvim zaključkom složi ili pak šuti
- Svaka debata mora imati jasan cilj približavanja onoga u čemu se približiti može i izbjegavanja onoga oko čega se zna da se ne može naći nikakva zajednička riječ bilo kada, a posebno ne u debati ili raspravi.
Ako se zna ovo iznad, onda se lahko dolazi do zaključka:
- Čak i ako vidiš da se s nečim ne slažeš i imaš jasno, čvrste, nepokopebljive stavove i uvjerenja, ali nemaš jasno, precizno, koncizno, zaključno iznošenje vlastitih stavova okani se debate i rasprave – “It’s not your business!”
- Ako imaš fizičku snagu kojom možeš uticati da se stvari isprave i budu moralno, etički prihvatljive u okvirima tvog vjerovanja, okani se rasprave i dijaloga te preuzmi korake neohpodne da se zaustavi ono što nevalja i uspostavi ono što valja.
Otuda ćemo vidjeti da se debatama krajnje rijeko bave veliki učenjaci kako današnjice, savremenog doba tako i u ranija vremena. Debatama, populizmom, bave se “niže rangirani” učenjaci u islamu poznati pod nazivom daije – vjerski misionari.
Samouvjereni, postojani učenjaci ne ulaze u debate za koje znaju da od njih nema koristi. Ne ulaze u debate za koje znaju da nemaju za cilj približavanje. Ne ulaze u debate koje bi mogle stvoriti polarizaciju društva tako da društvo “navija” za jednu ili drugu stranu, odnosno debatnike.
Samouvjereni, postojani učenjaci ulaze samo u one debate od kojih postoji istinska korist. Međutim, zbog onoga što se promoviše u savremenom društvu, takve debate su nerijetko dosadne i ne stvaraju “navijačku” polarizovanost, pa javnosti, širim masama nisu zanimljive.
Rješenje za izbjegavanje stanja u kojima ćemo svi činiti haram tako što ćemo rasipati naše dragocjeno vrijeme jeste u ključnoj riječi, svima nama itekako poznatoj, ali teško usvajanoj: Kritičko, analitičko, sistematsko razmišljanje, učenje i usavršavanje.
Ovo podrazumijeva jako mnogo pročitanih knjiga (najmanje stotinu iz navedenih oblasti, i još najmanje tri stotine iz srodnih), jako mnogo lijepih dijaloga ili iznošenja stavova sa namjerom da se dobije iskren povrat od slušaoca, kako bi se mogli korigovati vlastiti stavovi i načini iznošenja ideja. Tek kada se usvoji određeni nivo takvog razmišljanja i sposobnosti artikulisanja stavova i ideja, može se ući u određene debate, ali tada će se zapravo uvidjeti da se na nivou samouvjerenog, postojanog učenjaka koga bespredmetne debate ne zanimaju, niti kao učenjak, niti “kao obični građanin i posmatrač”.
1Hits: 4