Povijest Individualizma
Početak promovisanja individualizma pripisuje se filozofu i političkom teoretičaru Džon Loku (John Locke) iz 17. stoljeća.
Uloga Džon Loka i Ničea
Lokovu ulogu u promociji individualizma kasnije je naširoko razrađivao i promovisao već poznati Niče (Nietzsche). Njihova filozofija otvorila je put za širenje individualizma kao dominantne ideologije.
Individualizam u različitim dijelovima svijeta
Poslije drugog svjetskog rata pojavilo se mnogo filozofa, pravaca i kampanja koje su promovisale individualizam kako u SAD-u, tako u zapadnoj Evropi, ali i širom svijeta. U Istočnoj Evropi, na Bliskom istoku i drugim “konzervativnijim” i “komunistički” orijentisanim državama, individualizam je počeo uzimati maha kada su se pojavili demokratski načini razmišljanja i promovisanja, odnosno 1980-ih.
Prednosti Individualizma
Sloboda i autonomija
Ono što individualizam zastupa, kao pozitivno i opšte (pozitivno) prihvaćeno jeste sloboda i autonomija. Individualizam naglašava slobodu pojedinca i njegovu autonomiju. Od slobode obrazovanja, razvoja talenata, vještina, izbora partnera, vjerovanja ili filozofskog ubjeđenja pa nadalje. Individualizam također zastupa i to da je svaki pojedinac odgovoran sam za sebe i da ne može “svaliti” krivicu za bilo kakve postupke na kolektiv, te se time podstiče razvoj samostalnosti, vještina rješavanja problema, preuzimanja inicijativa.
Veza sa ljudskim pravima i ekonomskim napretkom
Individualizam je usko povezan za ljudskim pravima i ekonomskim napretkom oblikovanim u liberalno, slobodno tržište. Pojedinac ima neotuđivo pravo na život, slobodu izražavanja, pravdu pred zakonom. A u ekonomskom smislu slobodan je da sam pokreće vlastito poslovanje, trgovinu, ostvaruje ekonomske ciljeve, stvara konkurenciju, radi na inovacijama.
Kritike Individualizma
Argumenti kolektivista
Protivnici individualizma dijele se u nekoliko kategorija tražeći mu mahane. Uglavnom su tu kolektivističke grupe ili ideologije kao što su one socijalističke ili marksističke gdje je društvo iznad svakog pojedinca te da društvo ne smije ispaštati na bilo koji način zbog bilo kog pojedinca. Ta shvatanja vjeruju da individualizam podstiče socijalnu nejednakost, eksploataciju, nedovoljno brige za marginalizovane i slabe u društvu i slično.
Tradiocionalistički i konzervativni pogledi
Na drugom mjestu su tu tradicionalisti i konzervativci koji se brinu za očuvanje porodičnih i društvenih veza jer oni vjeruju da individualizam slabi te vrijednosti i da dovodi do moralne relativizacije te gubitka osjećaja zajednice.
Religiozne perspektive
Na trećem mjestu, a možda i najznačajnije za ovu našu temu, jesu religiozne institucije koje izražavaju zabrinutost pokretima individualizma jer se narušava tradicionalna vjerska vrijednost zajednice i moralnih okvira. Oni zastupaju stavove da individualizam potkopava zajedništvo, solidarnost, važnost kolektivnih obaveza i dužnosti prema Bogu i vjerskoj zajednici.
Nacionalističke i etničke kritike
Na četvrtom mjestu su tu ekstremne nacionalističke ili etničke skupine koje se plaše za nagrizanje etničke i nacionalne pripadnosti te slabljenja tradicionalnih i kolektivnih interesa određene nacionalne ili etničke skupine.
Individualizam, zajednica i islam
Utjecaj Individualizma na mentalno zdravlje
Povezanost individualizma sa depresijom
Uzimajući sve naprijed navedeno uviđa se da ima mnogo neslaganja ili suprotstavljenih stavova, mišljenja i vjerovanja kada je u pitanju Individualizam. Određena istraživanja pokazala su da Individualizam ima neke nedostatke ili prouzrokuje bolesti kakve nisu bile raširene ranije. Naravno, ta njihova istraživanja su uglavnom osporavana ili omalovažavana zbog izrazito snažnog, pa i agresivnog promovisanja Individualizma. Jedna od najznačajnijih bolesti koje određeni autori navode jeste depresija s obzirom na to da se u individualizmu uvijek naglašava vlastita odgovornost za sve, te je dijeljenje “životnih izazova” s porodicom, prijateljima užom i širom (tradicionalnom) zajednicom gotovo pa heretičko djelovanje.
Savjeti za samopomoć
Za one koji se bore sa ovakvim problemima, postoji niz tehnika samopomoći i savjeta koji se mogu koristiti. Zato, jako često s predavanja, ali i u knjigama o samopomoći možemo da čujemo izjavu:
Budite dobri prema sebi i potražite pomoć kada vam zatreba.
Ova izjava je bila gotovo pa u potpunosti nepotrebna u zajednicama koje su snažno podsticale kolektivizam u obliku šire porodične zajednice ili pak plemena (više porodica), kako navode određeni autori u svojim istraživanjima.
Samopomoć u prirodi
Nadalje, savjetuje se u najnovijim istraživanjima o samopomoći i rješavanju stresa da se čovjek što češće sreće s prirodom, odnosno da što je moguće više radi sa zemljom ili u najmanjem da bos šeta po zemlji ili travi.
Sve ovo iznad dovodi nas do pitanja koja su potpuno legitima, ali su usko vezana s učenjima islama, pa su automatski opšte neprihvaćena, smatrana konzervativnim ili pak “zaostalim”.
Uloga “uzemljenja” i kolektivizma u islamu
Povezanost molitve/namaza sa zemljom/”uzemljenjem”
Spominje se u jednoj predaji da je neki beduin došao do posljednjeg Allahovog Poslanika, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, te tražio od njega da odgodi podne namaz nekada kasnije, pred ikindiju jer mu je bilo teško klanjati na užarenom pijesku.
Mala digresija ovdje vezana za vrelinu pijeska. Nama iz bosanskohercegovačke ili uopšte Evropske perspektive je teško zamisliti tu vrelinu pijeska, osim ako smo nekada pokušali stati na vrelo željezo ili asfalt ugrijan na ljetnom suncu, što je otprilike slična temperatura kao užarenog pustinjskog pijeska.
Poslanik, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, to mu nije dozvolio!. Rekao mu je da se strpi i da klanja (obavlja molitvu) kada je njeno vrijeme, a to je svega par minuta nakon što sunce pređe pola neba.
Ovdje primjećujemo da Poslanik, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, nije rekao beduinu da iskoristi neku prostirku ili mahramu s glave, koju Arapi inače i dan danas nose kako bi se zaštitili od sunca. Slabo je poznato da je prva generacija muslimana, svi do jednog, obavljala namaz bez ikakve prostirke, na goloj zemlji i smatrali su to jedino ispravnim namazom!
Svakako, znamo i da u Poslanikovoj džamiji nije bilo nikakve prostirke, nego je bio krupni šljunak, kojeg je kasnije nekim sitnim, nježnim zamijenio hazreti Omer Hatabović dok je bio halifa, a ćilimi, prostirke su se pojavile mnogo godina ili pak decenija kasnije.
Znamo također i da Šiije koriste kamene pločice na koje spuštaju svoja čela prilikom obavljanja namaza kako bi bili “konektovani” sa zemljom! Upravo slijedeći praksu prve generacije da se čelo mora spustiti na golu zemlju. Svakako Šiije, nažalost, ne uzimaju bilo koju zemlju nego vjeruju da ta zemlja nužno mora biti iz Kufe ili Kerbele – mjesta gdje je ubijen Poslanikov amidžić hazreti Alija, odnosno njegov sin hazreti Husejn.
Promovisanje kolektivizma kroz zajeničku molitvu
Poznato je čak i nemuslimanima koliko muslimani drže do toga da je važno kolektivno obavljanje molitve, a muslimanima svakako bez pogovora. Međutim u kontekstu “uzemljenja” možemo postaviti pitanja da li i kakvog uticaja ima kolektivno, zajedničko u isto vrijeme “uzemljenje” na jednom mjestu velike skupine ljudi.
Budućnost Individualizma u kontekstu islama
Trebaju li muslimani provmovisati filozofski pravac Individualizam?
Neosporno islam zastupa odgovornost pojedinca, ali i prava na njegove slobode koje se inače promovišu savremenim filozofskim pravcom Individualizma. Međutim, prema učenjima islama to ne smije biti na štetu zajednice po bilo kom osnovu. Štaviše, naći ćemo u izvorima islama da se u mnogo slučajeva da se potrebe zajednice stavljaju ispred potreba pojedinca. Počevši od toga da je obavezno izdvajati zekat! Zatim poznati su hadisi koji se prenose od Poslanika, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, koji veli da je najbolji čovjek onaj koji je najbolji, najkorisniji svojoj zajednici.
Međutim, kako se muslimani sve više miješaju sa nemuslimanima i žive u multikonfensionalnim sredinama u kojima se savremeni filozofski pravac Individiualizam naglašava i (agresivno) promoviše, te kako su džamije (mjesta kolektivizma, zajedničkog “uzemljenja”) veoma udaljene, postavlja se pitanje: “Kuda idu savremeni muslimani?”
Trebaju li muslimani promovisati obavljanje namaza na goloj zemlji?
Ako se zna šta je bila praksa prve generacije, posebno za života Poslanika, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, kao i u prvim godinama/decenijama nakon njegove smrti kada je u pitanju obavljanje namaza na goloj zemlji, da li bi muslimani trebali da vrate tu praksu?
Ovo pitanje se postavlja zbog savremenih “materijalističkih” istraživanja Zapadnjačkih istraživača.
Zaključak
Povezanost savremenih saznanja i islamskih učenja
U svjetlu savremenih istraživanja o samopomoći i rješavanju stresa, koje savjetuje da se čovjek što češće sreće s prirodom, odnosno da što je moguće više radi sa zemljom ili u najmanjem da bos šeta po zemlji ili travi, postavlja se pitanje povezanosti ovih saznanja s islamskim učenjima.
Primjećujemo da je Islam, prije više od 1400 godina, propisao jasne propise o kolektivizmu, pa i o “uzemljenju”. Zajedničko “uzemljenje” u tačno određeno vrijeme kroz namaz/molitvu u džamiji na goloj zemlji/pijesku je tu upravo zbog njegovanja kolektiviteta i svih onih prednosti koje kolektivizam ima. Sve to nas dovodi do zaključka da su ova savremena saznanja koja dolaze od “materijalističkih” naučnika i zaključaka o kolektivizmu i “uzemljenju” usko vezana s učenjima islama, što ukazuje na duboku povezanost između savremenih saznanja i islamskih učenja.
0Hits: 19