Sam možeš uspjeti, ali uz druge ćeš zablistati.
Još od mektebskih dana o ramazanu, postu, itikafu, učenju Kur’ana časnog, ramazanskim trećinama, sadekatu-l fitru i drugom slušao sam i kao i mnogi drugi i svakako naučio mnogo toga.
Vjerovatno, kao i većina drugih ljudi, mnoge blagodati koje su u Ramazanu na dohvat ruke ne uhvatim zbog toga što izvan ramazana imam čudne ili pogrešne navike. Te, iako su šejtani svezani (dostupni, ali ipak s ograničenim mogućnostima), čovjek nastavlja da čini čudne i pogrešne postupke i tokom ramazana.
Odgađanje (prokrastinacija) i ometanja (distrakcije)
Sudeći prema literaturi koja se može naći širom svijeta, čovjek nikada u historiji nije bio više ometan ili odgađao stvari za učiniti, nego što je to danas, u savremenom svijetu. Međutim, to i nije u potpunosti tačno! Problemima prokrastinacije i distrakcije bavili su se i Stari Grci.
Istim problemima su se bavili i Drevni Azijati (Kinezi, Indijci, Japanci), ali i sve tri velike monoteističke religije jako mnogo govore o istim temama.
Problem koji ima svaki čovjek kroz ometanja (distrakcije) i odgađanja (prokrastinacije) činjenja dobrih, korisnih djela je oduvijek tu! Još od Prvog čovjeka, Adema, neka je Allahova Milost i Blagost na njega.
Različita su samo sredstva u skladu sa vremenom i prostorom. Kao što znamo danas je najveći problem dostupnost beskorisnih informacija, kao i mogućnosti za dangubu (gubiti dan!), razonodu ili zabavu (baviti se nečim beskorisnim!) i razbibrigu (baviti se nečime da se odagna briga!) veća nego ikada ranije. Zbog toga o distrakciji u savremenom svijetu govori jako mnogo ljudi iz naučne perspektive.
Odgađanje je veoma povezano sa ometanjima, pri čemu je odgađanje više unutrašnji osjećaj i “bježanje” od stvarnosti dok ometanja dolaze od vanjskih faktora svjesno, namjerno ili pak nesvjesno i nenamjerno.
Ramazan, šejtani, Allah ih prokleo, prokrastinacija i distrakcije
Osama i samorefleksija
Period godine u kome je vanjski uticaj (distrakcija) posebno iz duhovnog, nevidljivog svijeta (svijeta šejtana, Allah ih prokleo) sveden na najmanju moguću mjeru je idealno vrijeme za osamu i samorefleksiju.
O osami su govorili mnogi veliki učenjaci, pa i sam Ebu Hamid El Gazali u svom poznatom djelu Adabi osame u kom on između ostalog veli:
“Ljudi se razilaze o pitanju osamljivanja i druženja i davanju prednosti jednog nad drugim. Nijedno ni drugo nije oslobođeno teškoća koje odvraćaju od nje i od podsticaja koji vuku njoj.”
Ukoliko čovjek uspije iskoristiti ramazan za osamu u kojoj se ne koristi apsolutno nikakvim pomagalima s kojima će pobuđivati svoje misli (kao npr knjige) niti ih zapisivati (makar i suhom olovkom na papiru), nego samo i jedino da se posveti razmišljanju o Allahovim blagodatima koje ima, o Njegovim naredbama i zabranama, te koliko je čovjek od svega toga uspio da učini, može smatrati da mu je ramazan bio (duhovno i pročišćavajući) ispunjen.
Čovjek tokom samorefleksije u osami treba da “pronađe sebe”, tj da uvidi koje su njegove temeljne vrijednosti (kojih ima preko 300 stotine!), šta su mu najveći strahovi (koji su u većini slučajeva fobije – neutemeljeni strahovi a čije liste mogu biti također veoma dugačke), ograničenja (unutrašnje prepreke), prepreke (vanjske prepreke na koje često nemamo uticaja), nadanja (realistična ili iluziona), želje (realistične ili iluzione) i svakako koje su mu mogućnosti (fizičke, intelektualne, obrazovne, mentalne, finansijske, karijerne, i druge).
Planiranje
Ukoliko čovjek nakon osame uspije da sam sa sobom (bez šejtana koji su svezani kako već rekosmo te ne postoji vanjska distrakcija) definiše jasno i nedvosmisleno svoje stanje, te to napiše u odgovarajućoj formi planirajući svoj popravak samo i jedino radi Allahovog zadovoljstva i približavanja Njemu, takav može smatrati da je postigao još jedan dodatni ogromni korak u svom životu i tom ramazanu.
Kroz zapisivanje čovjek bi morao biti u stanju da se riješi nečega što se u savremenom svijetu zove “Trka pacova” i da uskladi sve svoje aktivnosti s onim s čime je Allah zadovoljan i s onim što Allah zahtijeva ili voli kod svojih robova.
Jer, svaki čovjek će prije ili poslije uvidjeti da mu za njegov vlastiti život ne treba mnogo. Štaviše, treba jako malo. Malo hrane (poznato je u savremenom nutricionizmu da čovjek treba postiti što više i jesti što je moguće manje te je bolje biti podhranjen nego ugojen), malo čiste, biste, izvorske vode bez ikakvih dodataka hlora, karbona, zaslađivača ili bilo čega drugoga, te svega nekoliko pari odjeće i obuće i svakako skromno mjesto u kome može prespavati i muhabetiti sa porodicom, rodbinom i prijateljima. Sve preko toga je luksus koji čovjeka čini robom svog tog luksuza jer je neophodno mnogo raditi i privređivati da bi se taj luksus očuvao i sačuvao.
Riječi
Kao jedan od segmenata planiranja, zasigurno bi morao biti i dio u kome će čovjek posvetiti vremena izučavanju jezika i značenjima riječi. Za razliku od mnogih drugih Allahovih stvorenja čovjek je obdaren mogućnošću govora. Broj slova, pa i riječi je ograničen, ali je zato broj rečenica uslovno rečeno neograničen, odnosno konačnost tog broja je čovjeku nedostižan.
Izučavanjem riječi i stilistike rečenica kako Kur’ana, tako i riječi Poslanika, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, s posebnim osvrtom na dove, čovjek može o riječima i rečenicama naučiti mnogo, ali i kako one djeluju na njega samoga te na okruženje bilo da je ono živa ili takozvana mrtva priroda.
Vibracije i energija
O tzv energetskim poljima zapadni svijet govori jako mnogo. Zna se da je zapadni svijet protjerao religiju, a time i duhovnost i sve ono što na sa sobom nosi te se naprosto se morao okrenuti ka načemu. Materijalistički kakav jeste, okrenuo se istraživanju energetskih polja oko čovjeka i kako ta polja utiču na raspoloženja kao i međuljudske veze.
Vibracija je jedan od segmenata energije o kojoj se govori u tom kontekstu.
Međutim, valja nam se podsjetiti da su riječi vibracija. Svaki izgovoreni glas ima svoju vibraciju. Svaka riječ svoju. Riječi u rečenici imaju tačno određenu harmoniju ili disharmoniju. Iako se koriste apsolutno iste riječi, kada su poredane na različite načine rečenica ima drugačije vibracije koje djeluju manje ili više pozitivno i/ili negativno na govornika, ali i okruženje.
Stoga, ako se vratimo prethodno rečenom, a vezano za Kur’an časni i dove od Poslanika, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost otkriće nam se tajni ključevi, šifre za mnoge stvari po principu “Budi! I ono bi!”, odnosno kako se često misli da je izraz “abrakadabraka” dio tzv Crne magije, ali potiče iz aramejskog i ima slično značenje “Biva kako kažem!”
Fabrikovanje vibracija i energije
Iako se na prvu može činiti da dobri ljudi zrače pozitivnom energijom, a loši negativnom i da je samo dovoljno da “istreniramo” svoj osjećaje prepoznavanja tih energija, stvarnost je drugačija.
Kao što smo vidjeli iznad, riječima se stvaraju vibracije, ali i energija, te onaj ko nauči određene fraze i konstantno ih izgovara može djelovati kao krajnje pozitivna osoba sa veoma pozitivnom energijom i vibracijama i svakako pozitivnim namjerama i čistom (“dječijom”) dušom.
Zato je važno znati da iako u tome ima istine, mjerenje vibracija i energije nije konačni sud – iako to materijalistički svijet ne želi da vidi!
Dvoličnjaci, višeličnjaci (munafici, kafiri) su ljudi čije riječi oduševljavaju. Nerijetko i djela koja čine su djela oduševljenja, ali njihove duše su mrtve i truhle, baš kao i njihovi motivi i namjere. Njihove riječi i nekada djela mogu da nas očaraju i zavedu, ali to njihovo pretvaranje im ništa na Onom drugom, vječnom svijetu neće značiti, kao ni onima koji su zavedeni njima!
Stoga je važno znati da svaka misao, svaki govor i svako djelo mora biti s primisli i spoznajom da je Allah apsolutni, jedini, bez partnera vlasnik i gospodar svega, a da je čovjek Njegov rob. Onda kada čovjek shvati da u njegovoj vlasti nije ništa i da i za treptaj oka podliježe Allahovom nadzoru, upravljanju i određenju te to prihvati cijelim svojim bićem od spašenih je i na ovom i na Onom svijetu kojem svako od nas neminovno ide.
Umjesto zaključka
Tražiti od drugih pomoć (prije svega od Allaha kroz samorefleksiju, pokajanje, dove), ali i od drugih ljudi stručnih za određene oblasti (kojima je Allah podario znanje, vještine i mudrost u tim oblastima) čovjek ne biva slab, nego ne prihvata da odustane i bude poražen!
Svako od nas ima jasno definisanu svrhu postojanja na ovom svijetu. Allah, kao naš stvoritelj tu svrhu zna. On nam je dao i uputu kako da je pronađemo i upotpunimo je dok ovaj život živimo, a na nama je da li ćemo je tražiti i upotpunjavati ili nećemo.
0Hits: 38
