Granica siromaštva i Zekat

Navikli smo svi da se uz ramazan potežu teške riječi, teške optužbe, da se potvara, laže, mulja, petlja, obmanjuje i ko zna šta sve ne sa svih strana kada je u pitanju prikupljanje zekata.

Vjerovatno se na svim stranama slažu da transparentnost nije dovoljna. Naravno, neki će braniti netransparentnom određenim argumentima, drugi će to osporavati i nažalost svađa tu neće prestati. Naše društvo u cjelini još uvijek nema sposobne ljude spremne na konstruktivan dijalog koje dolaze iz strana suprotnih mišljenja. Uvijek su to medijska prepucavanja ili upotreba društvenih mreža kako bi se nekome napakostilo.

No, vratimo se za trenutak na Zekat da vidimo kojim kategorijama on pripada.

1. Fakiri: ljudi koji nemaju ništa ili imaju vrlo malo, osim osnovnih potreba.
2. Miskini: ljudi koji nemaju dovoljno novca da zadovolje svoje osnovne potrebe.
3. Amili: ljudi koji rade na prikupljanju zekata i distribuciji siromašnima.
4. Mu’allefat el-kulub: ljudi koji se skloni da prihvate islam ili su nedavno prihvatili islam.
5. Rikabi: robovi koji žele kupiti svoju slobodu.
6. Gerimuni: ljudi koji su se zadužili u cilju zadovoljenja svojih osnovnih potreba i nemaju novca da plate svoje dugove.
7. Fi sebilillah: ljudi koji rade za cilj širenja islamske vjere, uključujući izgradnju džamija, obrazovanje itd.
8. Ibnus Sebil putnici koji su daleko od kuće i koji su u nevolji.

Razumijevanje kategorija

Ako ćemo gledati prema tradicionalnom shvatanju robova, onda robove iz ove skupine možemo izostaviti, pa reći da zekat pripada sedam kategorija. Međutim, ako bismo roba gledali u savremenom kontekstu, kao nekoga ko radi kao rob kod nekog zlobnog poslodavca koji ga zelenari, ucjenjuje i zbog čijeg stanja ne može napustiti posao, tada bi takva osoba mogla biti od onih koji treba pomoć iz zekata.

Siromasi u Bosni i Hercegovini

U bosanskohercegovačkom društvu uglavnom se govori o siromašnima i da zekat gotovo u pravilu pripada samo ili ogromnom većinom njima, to ćemo se za ovu priliku zadržati na tim kategorijama.

Kao što se može vidjeti imamo dvije kategorije siromašnih. Uzvišeni Allah ih nije bez razloga spomenuo odvojeno i u tome je golema mudrost koju mi ljudi moramo da pronađemo u skladu sa našim vremenom i prostorom. Beskućništvo i siromaštvo nisu nikada bili isto, a posebno ne u današnjem vaktu. I posebno ne u zavisnosti od toga koje gradove ili države posmatramo. Nije isto biti beskućnik u nekom selu u Bosni ili u Njemačkoj ili pak biti siromašan u nekom većem gradu u Bosni i u Njemačkoj. Ovdje namjerno spominjemo Njemačku, jer je nama iz bosanskohercegovačke perspektive Njemačka drugi pojam za razvijene zemlje Zapada.

Siromaštvo u Njemačkoj

Konkretno, u Njemačkoj postoji univerzalna jednačina po kojoj se određuje granica siromaštva. To isto postoji u Bosni i Hercegovini, također, jer je i bivša Jugoslavija prepisivala mnogo toga od BRD-a (Bundesrepublik Deustschland – poznato kao Zapadna Njemačka), iako je zvanično željela biti komunistička.

Trenutno u Njemačkoj se računa prosječna plata na nivou države. Pa je tako prosječna bruto plata za prošlu godinu u Njemačkoj za pokrajinu Bajern iznosila oko 3900EUR mjesečno. Svaka pokrajina je drugačija, kao kada bi se kod nas gledalo po kantonima i entitetima ili nekim drugim ekonomskim regijama. Tako u Njemačkoj najmanju prosječnu bruto platu ima pokrajina Maklenburg od svega 2860EUR, a najveću ima pokrajina Hessen u iznosu od 3980EUR.

Svaka osoba, samac, koja ima manje od 60% od ovog iznosa smatra se siromašnom, odnosno socijalno ugroženom. U konkretnom slučaju za pokrajinu Bajern je to 2340EUR bruto plate mjesečno, a što je u neto iznosu oko 1660EUR, kako rekosmo za samca.

U slučaju da osoba nije samac primjenjuje se druga matematička jednačina i to, za na primjer tročlanu porodicu (u kojoj ima dijete mlađe od 12 godina) u obliku:
X*1 + N*0,5 + M*0,3 = 1,8

Odnosno, iznos od 1660EUR za samca se množi sa 1,8 i u ovom konkretnom slučaju porodica koja ima manje bruto prihode od 2340*1,8=4212EUR smatra se porodicom na granici relativnog siromaštva.

I sada dolazimo do onih kategorija iznad spomenutih u Kur’anu, a vezano za Zekat. Prema savremenom (Njemačkom) računanju siromaštva, Miskini bi bili oni koji su relativno siromašni. Tj, oni koji imaju manje od određenog (60% od prosječne plate) iznosa i njima se na određeni način treba pomoći.

Oni koji su apsolutno siromašni, a što je veoma teško izračunati za bilo koju zemlju bi bili u grupi Fakiri. Tj, ljudi čiji su prihodi takvi da im jedva mogu pokriti troškove prehrane i stanovanja, a o odjeći, obući i drugim stvarima mogu samo da sanjaju.

Primjena Njemačkog standarda u Bosni i Hercegovini

Ako bismo primijenili istu jednačinu za Bosnu i Hercegovinu, onda bismo mogli doći do zaključka da je u Bosni i Hercegovini relativno siromašan svaki samac koji ima manje od 1020KM mjesečno u bruto iznosu. Prema kalkulatoru kojeg smo naši na internetu to znači u neto iznosu platu oko 700KM.

Apsolutno siromaštvo je daleko ispod toga i veoma je teško izračunati ga, kao što smo vidjeli iznad.

Ovo nas dovodi do zaključka da se u Bosni i Hercegovini naprosto ne može primijeniti formula iz Njemačke, jer bi to značilo da je više od 50% stanovništva relativno siromašno. Tu moramo obavezno uključiti i penzionere, kao i nezaposlene koje izdržavaju drugi ljudi. Što je svakako i prirodno. Njemačka privreda, ekonomija, socijalni, društveni, politički status je neuporedivo drugačiji od onog kojeg ima Bosna i Hercegovina. Bilo bi suludo primjenjivati iste jednačine!

Međutim, ima jedna veoma važna stavka, a koju nismo spomenuli ranije! Bosanskohercegovačko društvo se znatno, znatno razlikuje od Njemačkog kada je u pitanju posjedovanje nekretnine. Prema statističkim podacima iz 2019. godine u Njemačkoj je 49% stanovništva živjelo kao podstanar! Za Bosnu i Hercegovinu nismo uspjeli naći konkretne statističke podatke, ali prema slobodnoj procjeni taj broj nije veći od 5%, pri čemu je izraženije u velikim gradovima gdje može dosezati i do 20%!

Drugim riječima, kada se računa da li je neko siromašan (relativno ili apsolutno) obavezno se mora uzeti i to koliko i kakvih nekretnina ili drugih materijalnih dobara pojedinac ili porodica ima, a ne samo kolika su mjesečni novčani dohodci. Nije rijedak slučaj da u Bosni i Hercegovini srećemo ljude koji žive u jezgrima gradova (Sarajevo, Tuzla, Mostar, Travnik, Banja Luka, Bijeljina, …) koji žive u kućama ili stanovima čija je tržišna vrijednost preko 300.000KM, a hrane se u javnim kuhinjama jer su im mjesečni novčani dohodci nedovoljni da prežive.

Zatim, imamo ljude koji žive po selima koji imaju šumu, baštu, svoj bunar, ali trošnu kuću i nemaju nikakvih mjesečnih novčanih dohodaka iako imaju potencijal da ostvare dobitak ili da proizvedu hrane toliko da ne budu apsolutni siromasi. Nerijetko ljudi imaju potencijal da ne budu niti relativni siromasi, ali ipak su u okvirima apsolutnog siromaštva.

Zaključak

Kao što možemo da vidimo, pitanje siromaštva (relativnog i apsolutnog) je veoma složeno te je veoma teško procijeniti, a još teže precizno odrediti ko je doista siromah, a ko nije. U skladu s tim, Islamska zajednica u BiH bi morala imati mehanizme u saradnji sa statističkim zavodima da odredi ko je siromah, a ko nije i kome se može, treba ili čak mora udijeliti dio zekata, a kome ne.

Nažalost, mi smo društvo sklono višestrukim prevarama, pa nailazimo na ljude koji su čitav život na birou za zapošljavanje (zbog zdrastvenog osiguranja), ali se bave nekim zanatskim, poljoprivrednim i drugim aktivnostima od kojiih dosta lijepo žive. Svakako ta njihova zanimanja su na crno i u statističkim zavodima ti ljudi se vode kao apsolutni siromasi jer nemaju niti osnovna mjesečna primanja, a što u stvarnosti nikako nije tačno. Nerijetko neki od tih ljudi su relativno imućni i pomažu svoju užu i širu zajednicu u materijalnom smislu više puta godišnje! U vjerskom smislu srećemo relativno veliki broj tih ljudi koji su u mogućnosti da izdvajaju Zekat!

Drugim riječima, da bi se zekat mogao uspješno, a prije svega pravedno dijeliti posebno apsolutnim, ali i relativnim siromasima mora se znati jasno i nedvosmisleno ko su ti pojedinci i ko su te porodice. U trenutnoj postavci stvari uzimamo sebi za pravo da kažemo kako samo mali procenat ukupljenog zekata treba podijeliti očitim siromasima koji su uz to bolesni i nemoćni da sebi priskrbe, a takvih u Bosni i Hercegovini srećom nije mnogo. Također, valja voditi računa – i ovo je poseba napomena svim i muslimani i nemuslimanima – da zekat pripada samo muslimanima! Neki od učenjaka su bili toliko strogi u tome da su govorili da je to samo za ljude koji klanjaju beš vakat u džamiji!

O drugim kategorijama, nekom drugom prilikom, ako Bog da.

2

Hits: 27