Prema Selmanu el-Farisiju, posljednji Allahov poslanik, neka su na njega i njegove Allahova milost i blagost, je jednom prilikom na kraju mjeseca ša’bana rekao:
“Ljudi, dolazi vam veliki mubarek mjesec. U njemu je noć vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah, džellešanuhu, je u tom mjesecu strogo naredio post, a noćni namaz (teraviju) je učinio dobrovoljnim. Ko se Allahu, džellešanuhu, u njemu približi kakvim dobročinstvom, kao da je obavio farz u nekom drugom mjesecu. Ko obavi farz u njemu, kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. On je mjesec strpljivosti, a nagrada za nju je Džennet. To je mjesec pomaganja i mjesec u kojem se povećava nafaka vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, biće mu to uzrokom za oprost grijeha i oslobađanje od vatre, a dobit će i nagradu postača bez da se postaču nagrada imalo umanji.”
Za ovu priliku želimo skrenuti pažnju na noć bolju od hiljadu mjeseci, poznatu kao Lejletu-l Kadr, za koju mnogi muslimani misle da je u 27. noći mjeseca ramazana.
Poslanik, alejhiselam, je savjetovao da se u toj noći, boljoj od hiljadu mjeseci, uči sljedeća dova:
Allahumme inneke afuvvun kerimun tuhibbul afve fa’fu anni.
U ovoj dovi, za razliku od mnogih drugih, spominju se riječi koje imaju veoma važno značenje u kontekstu oprosta sebi – što je današnja tema. Ovom dovom se veli, “Allahu moj (Allahume)!” – priziva se Allah kojem se pridaje vlastita pripadnost – moj. Time čovjek potpuno priznaje da mu je Allah, kao Jedan i Jedini Bog, osim kojeg nema drugog boga i božanstava nema, njegov Bog!
Zatim se nakon toga veli: “inneke afuvvun kerimun tuhibbul”, što u prevodu znači “Ti si oprostitelj i strastveno voliš da opraštaš”. Međutim, kada se govori o vrsti oprosta, odnosno značenju ovih riječi ovdje, ne misli se samo na “uopšteno” opraštanje, kako smo to već navikli, nego se misli da Allah voli da poništava grijehe i to na način da ih i sam čovjek zaboravi da ih je ikada počinio. I ne samo to! Nego i svi drugi ljudi, životinje i sva druga stvorenja! Kao kada u naučno-fantastičkim filmovima imamo scene brisanja pamćena, e na takvu vrstu oprosta se misli.
A onda nakon toga se veli, pa oprosti meni, tj. učini da ja sam zaboravim na grijeh koji sam počinio, da na njega zaborave svi ljudi znani i ne znani, sva stvorenja živa i ne živa. Brisanje takvo koje briše sve poput onoga kada nešto izbrišemo na računaru i ne može više da se povrati.
Neko će sada reći, ali Allah neće pobrisati dokumente iz računara, sa suda i slično. Možda i hoće, jer Allah je svemoguć! Jer, kada Allah nešto učini, onda on to učini da niko ne zna ni da je to postojalo, jer On to učini na način da to SVI zaborave! E to je pravi oprost i zato je ova dova tako snažna, jaka i itekako potrebna svakom čovjeku.
Međutim, čak i ako se to ne dogodi (što je vjerovatnije), osoba kojoj Allah na ovaj način oprosti biće oslobođena tereta grijeha! A i to je Milost Milostivog!
Dova važi za svakoga! Iako neki učenjaci uslovljavaju ispunjenje dova, valja znati da je primanje dove stvar Allahove neizmjerne Milosti, a ne našeg (ne)djelovanja.
S dovom niko nije propao!
U nastavku ćemo objasniti etimologiju nekih ključnih riječi u ovoj dovi.
Allahumme: Ovo je početak dove i označava početak obraćanja Allahu u molitvi. “Allahumme” dolazi od riječi “Allah” koja na arapskom jeziku znači jedan jedini “Bog” koji ne može ni u kom obliku biti množina, a sufiks “-umme” se dodaje kao sufiks molbe.
inneke: Ovo je arapski izraz koji znači “ti si”. Riječ “inneke” se sastoji od dva dijela: “inna” znači “istina” ili “sigurno”, a “ka” znači “ti”.
afuvvun: Ova riječ se odnosi na Allahovu osobinu opraštanja. “Afuv” na arapskom znači “oprost” ili “održavanje”.
kerimun: Ovo je arapski izraz koji znači “najmilostiviji” ili “velikodušan”. Riječ “kerim” na arapskom jeziku se odnosi na osobinu velikodušnosti i darežljivosti.
tuhibbul: Ovo je riječ “hubb” na infinitivu, što znači “voljeti”. “Tuhibbu” je prošli oblik i znači “volio si”. “Tuhibbul” znači “ti voliš”.
afve: Ovo je glagol “afva” u imperativu, što znači “oprosti”, “odstrani”, “izostavi”, “pobriši”. “Afva” se odnosi na čin opraštanja.
fa’fu: Ovo je glagol “fa’fa” u imperativu, što znači “pokloni oprost”. “Fa’fa” se odnosi na čin davanja i darivanja.
anni: Ovo je arapski izraz koji znači “od mene”. Riječ “anni” dolazi od riječi “ana” što znači “ja”.
0Hits: 17
