Prema istraživačima univerzitetskih profesora, na prvom mjestu Kristofer M. Barnsa (Christopher M. Barnes), Brajana Gunija (Brian Gunia) te Sunite Sah (Sunita Sah) ljudi koji su ranoranioci u kasnim večernjim satima donose izrazito neetične odluke. Isto je i sa ljudima koji su tzv. noćne ptice u jutarnjim satima. Tj. ranoranioci su neetični kasno naveče, a noćne ptice su neetične u jutarnjim satima.
Pomenuti istraživači su pravili svoja istraživanja za potrebe upravljanja ljudima (menadžment) te su pokušali da pronađu određene obrasce koji bi pomogli menadžerima da uspostavljaju etične, a ne neetične kulture i sredine. Njihov savjet na kraju je bio da menadžeri moraju prepoznati ili upitati zaposlenike kojoj vrsti pripadaju, sove, ševe ili između, kako bi mogli da planiraju sastanke. Posebno je važno znati kada planirati sastanke na kojima se donose važne odluke kako bi ljudi bili u vrhuncu svoje fokusiranosti.
Prema hronobiologu dr Ričardu Kolemanu (Dr. Richard Coleman) u svijetu postoji samo 10% ljudi koji su ekstremne sove (ranoranioci) i ekstremne ševe (noćne ptice). Ostatak, 90% ljudi nisu niti preveliki ranoranioci, niti posebno vole rad noću.
Bilo da se radi o ekstremnim sovama ili ekstremnim ševama, pa i svim ostalim ljudima zajedničko im je jedno: kada nisu u “elementu” tada su čangrizavi, namćori, gunđaju i zbog svega toga hoće i slagati i prevariti. Odnosno, kako kažu pomenuti istraživači sa Harvarda, kako se naša energije mijenja tokom dana, tako se mijenja i etičnost što je bilo jedno novo skoro pa revolucionarno otkriće.
Kako god bilo, još od 1959. godine naučnici su formirali riječ CIRKADIJANSKI od latinskih riječi circa (oko, kao oko podne) i dies (dan) kako bi opisali ono što se događa u nekom periodu kojeg nazivamo 24-satni ciklus.
U okviru tog cirkadijanskog ritma svaka osoba ima svoje uspone i padove kada je u pitanju eneregija koju posjeduje, ali i kada joj je neophodan odmor, odnosno prijeko potreban san. Unatoč tome da se svi ljudi na svijetu razlikuju i da postoje ekstremne sove i ekstremne ševe vrste ljudi ipak je moguće pronaći zajedničke obrasce.
Mnogi ljudi, zbog pritiska života, posla, okruženja ni ne znaju koji je njihov ispravan cirkadijanski ritam te se tjeraju da rade više, zakazuju sastanke iako su u tim periodima manje efikasni, zatim produžavaju svoje radno vijeme i zbog svega toga bivaju krajnje iscrpljeni iako možda na kraju i pokažu određene rezultate u obliku produktivnosti, profita i svega onoga što se očekuje u savremenom svijetu.
Tako se, recimo, mnogo godina smatralo da su ljudi oko 15:00 pospani i usporeni zbog toga što su ručali oko podne. Međutim, najnovija istraživanja govore da je to povezano sa cirkadijanskim ritmom. Većina ljudi je energična i produktivna ujutro, a nažalost većina firmi to vrijeme protrači na nekim sporednim stvarima kojima tjera svoje radnike da rade neke stvari koje bi se realno mogle odgoditi za recimo 15.00 kada je energija na veoma niskom nivou.
U svakom slučaju, kao što smo već iznad spomenuli, cirkadijanski ritam se može podijeliti u tri faze koje se ponavljaju tokom jednog ciklusa i to:
- Faza spavanja (kada tijelo zahtijeva da spava!)
- Faza najniže tjelesne temperature (tokom spavanja, uglavnom period neposredno prije buđenja)
- Faza u kojoj se luče prije potrebni hormoni
Na slici u prilogu se može vidjeti da čovjek ima potrebu za malim drijemanjem nešto malo iza podneva, a što se relativno često primjenjuje u istočnjačkim kulturama.
Osnovni problem zašto se ne uskladi radno vrijeme sa bioritmom ljudi koji usput rečeno i rade to radno vrijeme (koji paradoks!) vjerovatno leži u jednoj veoma jednostavnoj riječi: Profitabilnost.
Profitabilnost bi trebala biti derektno povezana za produktivnosti, a da bi se izvukla maksimalna produktivnost iz ljudi onda bi trebalo pronaći načine kako to uraditi. No, zbog prečestog posmatranja čovjeka poput mašine i zbog toga što nam je preteško uskladiti naše obaveze spram položaja Sunca i Mjeseca, odnosno našim prirodnim okruženjem, mi se radije vodimo “izmišljenim” satovima. Tako nam radno vrijeme počinje u npr. 8:00, umjesto da nam radno vrijeme počinje npr. 25 minuta nakon izlaska Sunca.
U drugom slučaju bi ljudi tačno znali kada je izlasak Sunca za većinu dana u godini, a ovako znaju samo rijetki koje takvi podaci zanimaju zbog nekih drugih, često religijskih, razloga.
Kako pronaći sklad između ljudske prirode, ljudske potrebe i potreba tržišta, da ne kažemo potreba menadžera koji upravljaju tržištem, kada se zna da trenutno usklađivanje vremenskih zona olakšava poslovnu i mnoge druge saradnje?
1Hits: 16
