U prvoj objavi na temu ChatGPT: alat koji će vam pomoći da postanete stručnjak u svakoj oblasti, govorili smo o mogućnostima alata iz organizacije OpenAI koja je sudeći prema pisanjima na internetu u većinskom vlasništvu (ili pak većinski investitor) kompanije Microsoft.

U ovoj objavi želimo nešto reći o potencijalnim mahanama ako se ne bude vodilo računa o njima na vrijeme. No prije toga ćemo se osvrnuti na definicije kako bismo svi bili u skladu sa terminologijom koju koristimo.

Vještačka inteligencija

Vještačka inteligencija (VI) je interdisciplinarno područje istraživanja koje se bavi stvaranjem računarskih sistema koji imaju sposobnosti koje se obično smatraju karakteristikama inteligentnog bića, kao što su učenje, razumijevanje, planiranje, rješavanje problema, razumijevanje prirodnog jezika i adaptivno ponašanje. Cilj je stvoriti računarske sisteme koji mogu raditi i razmišljati kao ljudi.

Mašinsko učenje

Mašinsko učenje (ML) je područje vještačke inteligencije koje se bavi stvaranjem algoritama i modela koji se mogu prilagoditi i poboljšati s vremenom kroz iskustvo, bez da im se eksplicitno daju instrukcije. To omogućava računarima da automatski izvode zadatke koji bi inače zahtijevali ljudsku intervenciju.

Postoje dva glavna tipa mašinskog učenja: supervizirano učenje i ne supervizirano učenje. Supervizirano učenje koristi podatke koji su već označeni sa odgovarajućim oznakama, dok ne supervizirano učenje koristi neoznačene podatke i traži da algoritam sam pronađe strukturu u podacima!

NLP

Natural Language Processing (NLP) je područje vještačke inteligencije i računarske lingvistike koje se bavi analizom, razumijevanjem i generisanjem prirodnog (ljudskog) jezika. To obuhvata različite zadatke kao što su automatsko prevođenje, razumijevanje upita, razumijevanje teksta, generisanje prirodnog (ljudskog) jezika i prepoznavanje govora. NLP algoritmi se koriste u aplikacijama kao što su chatbotovi, pretraživači, virtualni asistenti, i drugi. Cilj je da se omogući računarima da razumiju i komuniciraju na prirodan način sa ljudima.

Zablude

U psihologiji zabluda se odnosi na sklonost prema određenom mišljenju ili ponašanju koja je zasnovana na nerealističnim pretpostavkama ili netačnim informacijama. Postoji mnogo vrsta psiholoških zabluda, ali gotovo uvijek dovode do negativnih posljedica pogotovo kod donošenja odluka, ali i u komunikaciji sa drugim ljudima i/ili u razumijevanju svijeta oko nas.

ChatGPT i zablude

Nakon što smo se upoznali sa svim ovim terminima mogli smo uvidjeti da očito imamo određene predrasude i prema VI i prema ML-u, zar ne?

“Ljudi danas antropomorfiziraju računare dajući im ljudske karakteristike kao što je sposobnost razmišljanja. Na svom najnižem nivou, računar obrađuje naredbe za manipulaciju podacima, obavlja poređenja i kreira neke izlazne podatke. Ne postoji nikakav misaoni proces – samo električna energija pametno (od strane čovjeka) manipulisana kako bi se proizveo matematički rezultat iz datog ulaza.”

John Paul Mueller: u jednoj od svojih knjiga o ML-u

Drugim riječima, VI, pa i sam ChatGPT je sposoban onoliko koliko mu je neko dao ulaznih podataka. On nije u stanju da sam kreira novu misao. Međutim, postojeću misao može da prikaže na neki drugačiji način što će (misleće) ljude pobuditi na kreativnost i možda nove (revolucionarne) ideje.

Svi mi učimo iz knjiga. Knjige su skup podataka. Ako te podatke povežemo sa dotadašnjim iskustvom koje imamo one mogu prerasti u informacije. Informacije primijenjene u praksi stvaraju znanje. A znanje sa iskustvom stvara spoznaju.

U ovom cijelom procesu VI ostaje na nivou skupa podataka, a što nije čak ni informacija, jer je potrebno “neko” misleće biće da poveže podatke koje će mu VI vratiti i od njih načini informaciju, znanje ili spoznaju.

Ovo nas, prirodno, dovodi do pitanja: Ko će “hraniti” VI? Odnosno kojim knjigama je današnja verzija ChatGPT-a “nahranjena”, a kojim knjigama će biti hranjene neke nove, nadolazeće, VI? Ko će odrediti koje knjige su prihvatljive, a koje nisu? Ko će odrediti koji sadržaj na internetu je prihvatljiv, a koji nije? Šta uopšte znači prihvatljivost nekih podataka? Da li ćemo se bazirati na tome šta je istina? Ako je “prirodan” odgovor, naravno. Ko će odrediti šta je istina kada je u pitanju npr tzv Palestinsko pitanje? Lahko je dati odgovore na matematičke upite, ali VI nam za njih (uglavnom) ne treba, jer to može i kalkulator, zar ne?

VI, ML, NLP rade dominantno na količinu podataka. Što se VI više nahrani sa jednim “stavom”, “ideologijom” i slično, to će više preferirati davati izlaz koji je u skladu sa većinom. Naravno, VI se može konfigurisati da mu se kaže koji podaci imaju veću vrijednost ili koji podaci su tačni, ali ko će to od strane ljudi određivati?

Ako bismo gledali iz perspektive religije. Svaka religija za sebe kaže da su samo oni jedini, pravi, istinski vjernici i da će samo oni u Raj/Džennet, a da su svi drugi u zabludi. Da li to znači da će “neki ljudi koji hrane VI” probrati tačno određene količine podataka iz religije koju oni preferiraju i reći da ti podaci imaju najviši nivo istinitosti i vrijednosti, te tako cijelo čovječanstvo svjesno i namjerno voditi u zabludu?

Statistika je (veoma) tačan skup (veoma) netačnih podataka.

Ako ne budemo vodili računa, tj konstatno, uporno, bezumorno analizirali kako VI alati utiču na ponašanje društva i ne vršili neophodne korekcije na vrijeme, mogli bismo svi, kao cjelokupno čovječanstvo, da odemo u bezdan. I to ne zato što ćemo ostati bez posla, nego zato što ćemo prestati da (kreativno) mislimo i vjerovaćemo baš svemu što izlazi kao rezultat iz nekog VI alata.

Hits: 146