Žena u Kur’anu

Oni koji čitaju Kur’an, časni, redovno, naslov iznad bi mogli shvatiti kao obradu ajeta u kojima se spominju žene. Kako Merjeme, majke Isaove, supruge Faraonove, tako i svih drugih žena, poput supruge Nuhove, Ibrahimove ili pak ajeti koji govore o svjedočenju, raspodjeli zaostavštine i tako dalje.

Međutim, dvije knjige koje smo imali prilike pročitati u prethodnih par sedmica sa identičnim nazivom tematiziraju savremenu ženu, ili položaj žene u savremenom društvu kroz (samo) određene ajete iz Kur’ana, časnog, svakako dotičući se višeženstva, svjedočenja, nasljedstva i tako dalje.

Dr Benjamin Idriz

Prva knjiga koju smo čitali bila je od dr Benjamin Idriz Žena u Kur’anu, a koja je ustvari prevod na bosanski jezik uz nadzor autora. Original je dr Idriz izdao na njemačkom jeziku pod nazivom Der Koran und die Frauen: Ein Imam erklärt vergessene Seiten des Islam.

Dr Idriz je izuzetno aktivan imam u Njemačkom gradiću Penzberg u pokrajini Bajern. Kao takav (izuzetno aktivan) susreće se svakodnevno kako sa pitanjima muslimana koji su se nastanili u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a ne samo u Penzbergu ili Bajernu, tako i sa svim ostalim nemuslimanima bilo da su oni Nijemci ili neka druga narodnost.

Knjiga predstavlja sumiranje, objedinjavanje na jednom mjestu u pisanoj formi većinu pitanja koja dr Idriz obrađuje u komunikaciji sa ljudima i način na koji on prezentuje islam kroz odgovore na pitanja i nedoumice sa kojima se ljudi susreću.

Na samom početku knjige se može jasno i nedvosmisleno naći poruka autora da knjiga nije akademsko-istraživačko djelo, nego se bavi pitanjima/problemima iz svakodnevnog života. Stoga je važno za sve one koji budu čitali knjigu da je tako i razumiju, zbog eventualnih neslaganja oko određenih pitanja, odnosno odgovora.

Interesantno je zapažanje dr Idriza u kom on kaže da su muslimani uvidjeli da su ustvari u koliziji, konfliktu sa Kur’anskom objavom, a teško im je da to sebi priznaju pa time posežu za raznoraznim opravdanjima. Stoga, je dr Idriz pokušao kroz ovo djelo da ponudi svoje viđenje, odnosno tumačenje određenih Kur’anskih poruka koje se gotovo pa u potpunosti uklapaju u savremeni (civilizovani) svijet sa visokim poštivanjem ljudskog dostojanstva, integriteta, prava i sloboda bilo da se radi o mušku ili žensku naravno u okrivu islamskog učenja – šerijata.

Iako knjiga nije šerijatsko-pravna, kako to veli autor, nego analiza kur’anskih ajeta vezanih za statusna pitanja žene, vjerujemo da će razmišljanja autora po nekim pitanjima biti veoma oprečna ustaljenim, naučenim, naslijeđenim mišljenjima, stavovima ali i ponašanjima.

Neki muslimani iskrivljuju svoju religiju, namrgođenog čela, na vrlo nesimpatičan način. Onda se žale što ljudi odbijaju islam ili ga čak mrze. Zar ovi luđaci ne bi morali biti spriječeni i suspendirani, jer upravo oni skrivaju od drugih istinu o islamu.

Muhammed el-Gazali, Kadaja ‘l-mer’e, str 15.

Autor navodi kako mu je inspiracija kod razgovora sa ljudima i davanjima odgovora koji su u skladu sa Kur’anom i šerijatom, ali i razumljivi svakom slušaocu/slušateljki kur’anski princip o korištenju razuma. On navodi da je moguće održati vitalnost i dinamičnost Božije Riječi koristeći razum kroz sva vremena i sve periode.

Autor nam navodi sedam elementa koji se mogu naći i u drugoj, klasičnoj, muslimanskoj/islamskoj literaturi koji su vodilja za cijelu knjigu i to, četiri naređenja, dva upozorenja i jedan cilj, kako slijedi:

  1. Kiraet – Čitanje
  2. Tertil – Melodičnost koja prati smisao – postiže se samo ako su aktivni jezik, mozak i srce
  3. Tedebbur – Razmišljanje o Kur’anu
  4. Tilavet – Širenje poruka i pouka Kur’ana
  5. Bez žurbe kod donošenja presuda prije nego se sve detaljno prostudira
  6. Zanemarivanje Kur’ana, njegovih pouka, poruka i principa
  7. Kur’an nije je Objava da se čovjek pati, nego da pronađe Pravi put i sreću

Iako autor navodi sve ove iznad smjernice, elemente i principe kojima se vodio tokom pisanja knjige i kojima se vodi u objašnjavaju poruka Kur’ana odnosno islama kako muslimanima tako i nemuslimanima može se primijetiti da oko određenih pitanja postoji tzv navlačenje da se ugodi zapadnjačkom liberalizmu. To u jednom dijelu knjige autor niječe pokušavajući da ajete iz Kur’ana, časnog, posmatra kroz prizmu prilagodljivosti. Odnosno, da je Kur’anski princip samo osnova, a nikako konačan sud/presuda o određenom pitanju. Takva razmišljanja možda i imaju uporišta posebno ako se posmatra robovlasništvo. Kur’an dozvoljava posjedovanje robova, pretvaranje ratnih zarobljenika u robove, te njihovu trgovinu, ali to ne znači da Kur’an podstiče na to, niti da je robovlasništvo obaveza ili naredba. Čak šta više, iz mnogih kur’anskih ajeta se može jasno prepoznati intencija ka dokidanju robovlasništva. Stoga smatramo da bi određene nategnute odgovore trebalo analizirati iznova iz akademske perspektive kako bi se došlo do lijepih zaključaka.

Ovdje ćemo spomenuti englesku riječ responsive za koju ne postoji adekvatan prevod u bosanskom jeziku. Naime, pod responsive se podrazumijeva da se određena forma, oblik prilagodi datim okolnostima ali da svaka ključna, principijelna funkcionalnost bude zadržana te ni na koji način se ne narušava sve i jedan princip i ograničenje. Ako se posmatra svijet računara najbolje je to pojasniti kroz računarske programe koji vrše apsolutno istu funkcionalnost, imaju ista pravila, ograničenja, principe, pa čak i dizajn na svim vrstama uređaja i na svim veličinama ekrana. Nekada se može dogoditi da određena funkcionalnost ne postoji ili ne radi na određenom uređaju, ali to nikako ne narušava principe aplikacije.

Smatramo da bi se trebalo voditi istim ili sličnim principom kod tumačenja i predstavljanja islama, ali i Kur’ana, časnog, i hadisa posljednjeg Božijeg Poslanika i Miljenika, neka su na njega i njegove Božija milost i blagost.

Bez obzira na mnoštvo stavova koji “hodaju po ivici” iznesenih u ovoj knjizi, autor jasno i nedvosmisleno pri kraju knjige veli da se ipak treba držati jasno šerijatskih principa, kako po pitanju odijevanja ne samo muškaraca, nego i žena i slijeđenja tradicije (s obzirom na sve masovniju u najmanju ruku čudne odjeće ne samo (pokrivenih) žena muslimanki nego i muškaraca muslimana), tako i po drugim pitanjima. Tj., štivo je jedan novi pogled, ali ne i konačan sud.

Ja ne prilagođavam islam po potrebi ili modernom vremenu, onako kako odgovara ovom ili onom, niti odbijam Poslanikove riječi, od toga se Bogu utječem, nego vjerujem da Poslanik, alejhiselam, nikada, ni diretkno ni indirektno, na ovaj ili onaj način, nije ženu diskreditirao ili u negativnom kontekstu spomenuo.

Žena u Kur’anu, str. 237.

Šejh Muhammed M. Ša’ravi

Druga knjiga, kako rekosmo iznad, je od egipatskog šejha Muhammeda M. Ša’ravija (1911-1999) mostarsko izdanje od strane Karađozbegove medrese iz Mostara.

Knjiga je pisana u klasičnom, rekli bismo, stereotipnom muslimanskom naslijeđu, ali i prevedena uz riječi koje su strane savremenom bosanskom jeziku.

Najveća zamjerka kod prevođenja je što se muškarac prevodi kao čovjek, a žena kao žena. Pa tako imamo naslov poput: Čovjek i žena, kao da žena nije čovjek! A trebalo bi svakako biti Muškarac i žena. No, ne uzimamo previše za mahanu jer je knjiga prevođena sada već davne 2005. godine korištenjem tradicionalne muslimanske literature u Bosni i Hercegovini.

Ono što je šokantno, doista šokantno na samom početku knjige je što autor osim navođenja kur’anskog ajeta ne govori niti jednom jedinom riječju o ženi u islamu ili ženi u Kur’anu, pa čak ni o ženi u hadisima Posljednjeg Božijeg Poslanika, Muhammeda, neka su na njega i njegove, Božija milost i blagost. Autor na veoma ružan, stereotipan način govori o Zapadnom društvu, prvenstveno SAD-u!

I, kasnije čitajući štivo nailazi se na mnoštvo sličnih primjera. Naslov podpoglavlja je jedno, a tekst u tom podpoglavlju nešto apsolutno durgo, drugačije, šokantno!

Međutim, ima i zapažanja i opisa (ne možemo ih nazvati lijepim ili prelijepim jer se odnose na negativne pojave, ali veoma precizno definisane) koji doista čovjeka vode ka razmišljanju koliko je savremeni svijet pod uticajem određenih grupacija putem medija. I to ne samo prosječni zapadni čovjek nego itekako i prosječan, a nerijetko i intelektualac u tzv. muslimanskim društvima i državama.

Za ovu priliku ćemo spomenuti višeženstvo, a što je u zapadnjačkom (nerijetko i u muslimanskom) društvu označeno kao jedna izrazito negativna, primitivna, zaostala praksa i pojava, a koja se gotovo, prema tim mišljenjima, nameće, natura kao obaveza svakom muslimanu prema Slovu Kur’ana, kako to oni vele.

Autor navodi da je među muslimanima, pa čak i u državama u kojima je to “uobičajena” praksa svega 3% muškaraca oženjeno drugom ženom, a da svega jedan na 5000 je oženjen sa četiri žene! Dizati toliku paniku oko tri muškarca ili tri poligamna braka na njih 100 je potpuno nepotrebno i stvara se jedna apsolutno pogrešna slika.

Autor također navodi i odgovor za sve one koji se “brinu” oko višeženstva pa ironično veli: “Neka svi oni koji se bune stvore uslove da svako bude u monogamnom braku i mi nemamo ništa protiv” – parafrazirano iz dužeg pasusa.

Već smo ranije spomenuli da autor izlaže svoje mišljenje i stavove na tradicionalan način, ali prečesto puta ako bi se pažljivo analizirao tekst veoma oprečno samome sebi. Uz veoma jednostavna pitanja, čak i nekog znatiželjnijeg tinejdžera mišljenja i stavovi opisani u knjizi bi se veoma lahko pobili i ustvari pokazali kao oprečni. To je u jednu ruku veoma zabrinjavajuće uzimajući u obzir život i djelo Šejha Šar’avija, ali s druge strane rastužuje jednog prosječnog muslimana kada čita takvo štivo. O stavovima i mišljenjima, pitanjima i razmišljanjima jednog nemuslimana koji bi čitao ovakvo štivo ne smijemo ni da pomislimo!

Suzdržaćemo se od navođenja citata, a nadamo se da će predmetno štivo čitati samo akademici u naučno-istraživačke svrhe i nikako obični, prosječni građani sa ograničenim znanjima i spoznajama iz islama, Kur’ana i života Posljednjeg Božijeg Poslanika i miljenika, neka su na njega i njegove Božija milost i blagost.

Umjesto zaključka

Voljeli bismo vidjeti akademsko, opsežno štivo koje doista govori o ženi/ama spomenutim u Kur’anu, a na šta asociraju nazivi pomenutih knjiga.

Voljeli bismo vidjeti akademsko, opsežno štivo koje postavlja pitanja i daje valjane odgovore na teme obrađene kako u jednoj, tako i u drugoj knjizi uzimajući u obzir bogatstvo arapskog jezika kod razumijevanja i tumačenja Kur’ana, časnog, ali i vodeći se iznad spomenutim principom responsibilnosti.

0

Hits: 32