Žurba da se pokaže (vrijednost)

Jedna od načešćih grešaka ljudi (pojedinaca ili timova) koji preuzmu nove uloge u timovima, ogranizacijama, društvu je što se žure da pokažu (nekakve) rezultate, odnosno vlastitu vrijednost.

Gotovo da je pravilo da će svaki pokušaj reorganizacije doslovno propasti, urušiti se u samoga sebe, ako se s promjenama počne prije nego se u potpunosti shvate sve prepreke promjeni.

Knjiga Prvih 90 dana daje određene smjernice svima onima koji su upali u novi tim i/ili projekat i žele da naprave značajne, vrijedne promjene.

Autor knjige Staff Engineer koju čitamo za potrebe ove serije članaka nudi nekoliko savjeta i to redom kako slijedi:

  1. U prva dva do tri mjeseca svesti donošenje odluka koje nisu poništive na najmanju moguću mjeru.
  2. Uspostaviti ograničen broj „promjena u ciklusu“. Neophodno je uspostaviti vlastiti ciklus, a zatim maksimalan broj promjena po ciklusu. Na taj način se neće napraviti preveliki broj promjena koje bi mogle biti dramatične.
  3. Uspostaviti stalnu, periodičnu vezu sa kolegama u vezi sa usaglašavanjima. Time se uspostavlja povjerljiv odnos, ali će se biti i u toku svih promjena, te svakako dobijati potpunija slika cjelokupnog organizma i organizacije.
  4. Uravnotežiti perspektivu menadžera i tima. Novi menadžer nije neko ko treba da hrani ljude okolo kao malu djecu, nego treba da postoji uzajamno poštovanje i podrška. Najbolji način da se to postigne je da se izbjegavaju naredbe „s visine“.

Dati šansu drugima

U osnovi najbolji menadžeri i lideri su oni koji prepuste šansu drugima, kako kod donošenja malih, tako i velikih odluka. Menadžer i lider ne treba da strahuju kako će izgubiti posao, ma kog nivoa bili, ako motivišu timove u kojima su menadžeri i u kojima su lideri da sami donose odluke. Najbolji tim je onaj koji menadžer uspije izgraditi tako da je suvišan na sastancima – odluke se donose bez menadžera ili lidera.

Menadžer i lider (pojedinac, tim, kompanija, politička organizacija) treba da izgrade okruženje u kom ljudi imaju slobodu i motivaciju napredovanja. Menadžeri i lideri treba da budu ti koji će pomoći drugima da oni rastu – poput sponzora.

Pravi menadžer i pravi lider će umjesto da uključi tim u svoj posao i predstavi im kako to on menadžeriše i vodi, ustvari prepustiti i menadžerisanje i vođenje svom timu. On/a će na kraju biti samo neko ko nadgleda, inspiriše, motiviše, donosi nove svježe ideje i zahtjeve.

Kada dođe novi izazov, novi zahtjev i novi problem menadžer i lider treba da tačno zna ko to u njegovom timu može da preuzme taj novi izazov, pomogne mu da raste i izazov, odnosno problem uspješno riješi dovodeći projekat do samog kraja.

Najgore što kompanija sebi može napraviti kroz neizgrađenu kulturu jeste da će sve funkcionisati i kompanija rasti dok je osoba u kompaniji, ali onoga dana kada ona ne bude više tu (iz bilo kog razloga) ni timovi ni pojedinci neće biti u mogućnosti da se nose sa izazovima, da donose (važne) odluke niti da kompanija napreduje.

1

Hits: 24