Istočni divan

Strašan je moj život, a u njemu je najgore to što ne znaš šta je najgore.

Jesam ja sada slobodan, a kod tebe bih bio rob ili što i rob, ali ja računam da je važno dobro živjeti, a svi smo mi robovi i ovako i onako.

Sigurno si upravu kada misliš da se svijet tamo nudi saznanju malo više nego ovdje, ali bi morao požuriti da mu ne dosadi čekati na tebe.

Govorio je da je vrijedan i blagoslovljen jedino život posvećen nečemu većem i važnijem od nas.

Sjeti se kako lijepo kažeš da je čovjeku strašno na ovom svijetu baš zato što mu je dragi Bog naložio da zna, a ograničio mu sposobnost da sazna kako se ne bi uznio preko svojih granica.

Svaki čovjek koji ovako poslaže događaje (hronološki uz jasan opis svakog o.a.) može nazrijeti neku pravilnost i neke zakone u njihovoj pozadini, ali čovjeku nije dato da tu pravilnost jasno sagleda i razumije. Ili mu ipak jeste dato, ali se on toga boji pa neće da sagleda, a pravi se da ne može.

A šta je san kad malo bolje pogledaš, ako je tvojoj milosti po volji da bolje pogleda? Mala smrt. E, de ti meni sada kaži, kao učen čovjek i priznat mudrac, zašto svi bježimo od velike smrti? Zamisli kakve nam blagodeti nudi velika ako nam mala donosi ovoliko dobra! A ipak svi čeznemo za malom i bježimo od velike.

… pouzdan kao smrt, …

… i sve je izgledalo kao da su se nebesa rastvorila da najave otvaranje grobova i posljednju raspravu.

Treba biti dovoljno umora da bi se nešto malo vidjelo onoliko dobro koliko treba. Dovoljno umornom oku sitnice daju naslutiti cjelinu.

Svi mi kod kuće radimo šta hoćemo, jer se kod kuće određujemo prema sebi, ali među ljudima moramo raditi ono što od nas traži naše mjesto, jer se tada određujemo prema drugima.

Ne može čovjek živjeti po zamisli, makar i svojoj, ne može disati kako je zamislio, …

… ljudi se vole praviti da ne znaju ono što je dobro.

Nekoliko travki, desetak grančica i malo devine balege dovoljno je da zapali vatru u koju čovjek može gledati kad mu ne ide posao a teško mu je živjeti.

Često je čovjeku teško da podnese sebe jer mu se nikad ne događa da uradi upravo ono što je htio. Ili ne uspijeva poželjeti ono što radi, ili ne radi onako kako želi, ili ono što radi i želi ne ispada onako kako očekuje.

… ali moraš sačuvati sebe, jer jedino živ čovjek krivnju može iskupiti. A ono ostalo, ono teže od krivnje što te muči, moraš trpjeti.

Strašno je glupo ići putem koji znaš, na kojem svaku krivinu i svaku prepreku pamtiš kao svoje ime i znaš da on ne vodi nikuda, a moraš ići, jer je to jedini put i jer te niko ne pita ide li ti se.

Čovjeku se, jadan ne bio, događa ono što mu sliči, nikome se ne može dogoditi ono čega u njegovoj prirodi nema.

Rekao mi je da sam ja moćan čovjek, a da moćni ljudi moraju biti oprezni jer izazivaju zavist koja zna prerasti i u mržnju.

Nikad nisam volio mudrace koji se prave da znaju više od drugih i koji o svemu govore podižući oči prema nebu ili prst uvis, …, sa svojom zabačenom glavom iz koje svakoga gleda odozgo, gotovo kao nekoga nižeg i nedostojnog.

Od mene je naučio da treba vjerovati svakome, ali najviše sebi i da zato mudar čovjek najviše voli sve uraditi sam ili bar provjeriti kako je drugi nešto uradio za njega.

Od tebe sam naučio da o ljudima treba saznati sve što se može, jer ljude ubijaju samo njihovi poznanici.

Sumnjivi su mi ti s vrećama i štapovima što u ime Boga neće da rade, nego rone po sebi i traže istinu. Kao da istinu ne mogu naći i oni koji rade i žive pristojno.

… bogataši ne znaju sjediti s mirom i uživati u svom bogatstvu, oni stalno gledaju ili da ga uvećaju ili da ga izgube zbog želje za vlašću.

Ebu Tanabija nije emir straže, njemu je lahko pričati šta hoće (jer ne snosi nikakvu odgovornost o.a.).

Ne mogu se velike zavjere razbijati slabim i malim dokazima.

Sa suludom upornošću sam tražio nešto što ne bi bilo uredu kod njega, nešto što bi mi omogućilo da ga uhvatim ili prijavim ulemi, ali je kod njega sve bilo u najboljem redu. Triput je išao na hadž, kod prvih učitelja se obrazovao, s prvim znalcima je raspravljao o vjeri i izlazio kao pobjednik. Treba li jačeg dokaza da kod njega ama baš ništa nije uredu. Staro je pravilo da ljudi kod kojih su sve sitnice ispravne nisu ispravni u temelju, kao cjelina.

… valjda da još jednom odgodim rješenje i da radom još jednom sakrijem problem od sebe, kao da od sebe mogu sakriti ono što je u meni i od čega ne uspijevam pobjeći.

Ne možeš vidjeti svijet vireći kroz svoj prozor, niti možeš vidjeti sebe do dna ako se osvjetljavaš lampom.

Ali ti od mene tražiš da objašnjavam. Da nije tebe, bio bih budala samo za sebe, ovako sam za dvojicu. A sebe bih možda natjero da se i ne pitam.

Eh, cjelina. Kao da je ljudskoj pameti dato da vidi bilo kakvu cjelinu. Naše su oči uređene da vide jednu stranu. Čim se okrenu drugoj strani, sakrije nam se ona koju smo do tada gledali. Ne da se nama cjelina, dragi Gazvane, a to je, mislim, dobro. Hvala Bogu što nam nije dao cjelinu.

Odvratno. Svijet je pun odvratnih stvari, a među njima su najodvratnije one kojima ljudi nastoje sebi uljepšati život ili sebe same.

Znao je i ono što slijedi. Znao je da će nemir u njemu rasti kako sumrak bude napredovao, a kad sve postane nepodnošljivo, kad ga nemir u njemu već počne boljeti i kad svijet sav posivi od sumraka, sve će se u njemu rastvoriti u neugodnu bolećivu tugu.

Nisam ja toliko nezadovoljan, ali mi ti, brate, nisi po ukusu. Stalno nešto čitaš, otkrivaš velike zavjere, gonio bi ljude prije nego što nešto urade. Ti bi da spriječiš zločin, a ne da kažnjavaš za učinjeni, jer to što ima zločina pokazuje da mi ne radimo svoj posao kako valja. Jesu li ovo tvoje riječi ili ja izmišljam?

Svi mudraci i ti što pišu u ovom su svijetu radi toga da izazivaju zbrku, kao što smo mi ovdje da pravimo red.

Čim ono govori o pravednosti, znaš da je na sve spremno, a pogotovo na svaku vrstu lopovluka i laži.

Pa život čestitog čovjeka i prolazi u tome da riješi jedan problem i tako napravi dva nova.


Samo glupi ljudi su zadovoljni u životu

Ne mislim ja o vama loše, tu grdno griješiš. Ja vama samo zavidim što vam je u životu dobro, što ste tako prekrasno podudarni sa sobom i što vam je sve jasno.

Baš tako, a to u tvojim ustima znači da smo mi glupi, jer kakav je to čovjek koji je zadovoljan time što mu je u životu dobro. Ali eto ima i takvih i vjeruj mi da nisu glupi.

A ti, ti si Sulejmane pametan čovjek, ti mnogo misliš pa imaš sve mahane ljudi koji mnogo misle. Stalno misliš i zato ništa ne radiš, pa ti onda treba da se stalno događa nešto krupno i da ti radiš samo nešto veliko. Ti si meni došao pričati da je naš posao da spriječimo zločin. Ako ne bude zločina ljudi će misliti da mi ne radimo ništa! Kada zločina ima i mi hvatamo počinioce tada ljudi cijene i vole ono što mi radimo. Nemoj me, brate, molim te, radi posao umjesto da toliko misliš o njemu.

0

Hits: 16