Naučiti nešto pronicljivo zahtijeva naporan mentalni rad. To je, svakako, neprijatno. Međutim, ako ne boli, to znači i da se ne uči.
Ako bismo dublje analizirali zašto mnogi ljudi, ne samo programeri, mrze čitati knjige iz svoje struke našli bismo odgovore upravo u gornjem citatu. Za pronicljivo razumijevanje neophodno je svaku rečenicu pročitati sporo, riječ po riječ. Neophodno je u glavi napraviti odgovarajuće skice, mape, vizualizaciju onoga što se čita i to tako kao da se stvar vidi ispred očiju i dodiruje rukama. To zahtijeva vrijeme, ali i veoma naporan mentalni rad koji umara. Toliko mnogo umara da čovjek ostaje bez energije. Odnosno, to je pomalo bolno, rekli bismo.
Zato, mnogi od nas radije posežu za laganijim i bržim putevima. Umjesto da čitaju, oprobavaju. Oprobavanjem bez prethodnog čitanja mi ustvari pravimo identične greške kao što su pravili ljudi koji su napisali knjige. Oni su napravili na desetine, stotine, a možda i hiljade grešaka prije nego su pronašli pravi put. Taj put su (nadamo se) zapisali u knjigama. Nama je teško shvatiti sve ono kroz što su oni prošli, ali nam nije teško ponoviti sve njihove greške i stvoriti vlastiti put – paradoks zar ne?
Sve što se lahko probavlja je čitanje radi informacija.
Podrazumijeva se
Opravdano je pitati samoga sabe: Koji programski jezik sam naučio iz knjige? Vrlo vjerovatno da će mnogi odgovoriti da je to bio onaj prvi programski jezik (pod uslovom da ih se danas zna nekoliko). Od nekuda se moralo kreniti, pa je logičan izbor bio knjiga. Ali, jednom kada se nauče osnove programiranja (bilo kog programskog jezika), teško da će za učenje novog jezika poslužiti knjiga. Zašto?
Odgovor je vjerovatno prejednostavan. Zato što se u mnogim stručnim knjigama (i o programiranju, naravno) većina stvari podrazumijeva. Autori kada pišu knjige o programiranju, bilo o principima ili korak po korak, podrazumijevaju da čitalac zna nebrojeno mnogo stvari. A to prečesto puta nije istina. Prije svega, svi pokušavaju knjige da pišu na akademskom nivou i stalno se koriste tim rječnikom, uz kako reko rekosmo mnoštvo stvari koje se podrazumijevaju.
Ako bismo sada napravili anketu i upitali sve programere svijeta da kažu definiciju polimorfizma, šta mislite koliko njih bi odgovorilo tačno? Kada kažemo definiciju, upravo mislimo na ono kao kada profesor pita na ispitu. Ako se ne napiše/odgovori kako profesor očekuje odgovor je netačan, zar ne?! A s druge strane, koliko je ta definicija važna za razumijevanje polimorfizma? Je li važno znati razumijevanje ili definiciju od riječi do riječi?
Od Kulina bana i dobrijeh dana
Postoji i ona vrsta knjiga koja pokušava da objasni sve moguće detalje kako bi čitaocu dala širu sliku. Te knjige su se uglavnom zvale (i još uvijek zovu): Biblija. I ponovo se pravi ista greška kao i u knjigama koje nisu tako opširne. Umjesto da se stvari objasne na razumljiv način, prečesto se koristi akademski rječnik koji se teško pamti i još teže razumijeva.
Stvarni život
Nije dovoljno u knjigama pružiti informacije, neophodno je dati znanje koje se pretače u akciju.
Druga veoma važna stvar zašto stručni ljudi ne čitaju stručne knjige (i programeri, naravno), jeste upravo to što su one ili zastarjele (verzije programskih okruženja izlaze mnogo brže nego bilo koja knjiga na tržištu) ili ne nude takve vrste informacija i znanja koje se može pretočiti u konkretnu akciju.
Mnogi programeri veoma često uče (novi) programski jezik zato što imaju ideju za neki projekat. Ako imaju ideju za neki projekat, to znači da se to ne može pronaći ni u jednoj knjizi! Postavlja se pitanje šta onda čitati i kako steći znanje i neophodne vještine da se projekat privede kraju?
Internet pristrasnost
Obzirom da se na internetu nalazi mnoštvo informacija podijejeljenih u veoma male segmente (koji su lagani za čitanje i procesiranje u mozgu) to svaki čovjek više voli pročitati internet članak od bilo koje knjige. Nerijetko dajemo kategoričke stavove o knjigama na osnovu recenzije koju smo pročitali. A zaboravljamo da je recenzija samo jedno viđenje i samo jedan pogled na knjigu. Time padamo u klopku često puta nazvano: (Internet) pristrasnost. Smatramo da imamo znanje i spoznaje, a ustvari imamo sirove, neobrađene informacije, za koje je neophodno utrošiti mnogo eforta da se obrade i filtriraju. Takve obrađene i filtrirane rijetko se nalaze u knjigama. Da, rijetko! Nažalost, štamparska industrija je veoma jaka i danas je napisati i objaviti knjigu veoma lagano i relativno jefitno. Mnogi pišu knjige da bi se dokopali brze zarade, a ne da bi dostavili obrađene i filtrirane informacije u obliku znanja i iskustva do čitaoca.
Istraživanje izaziva ovisnost, jer nas nagrađuje lažnim utiskom da smo napredovali. Pronaći nešto zanimljivo nije isto što i znati nešto i biti u mogućnosti s njim raditi. Ja to nazivam kolekcionarskim zavaravanjem.
Kristian Tice (Christian Tietze)
Za znatiželjne
Postoji jako mnogo pristrasnosti koje čine život svakog čovjeka, a za ovu priliku nudimo isječak iz odličnog dokumentarca.
Hits: 65