Ukusi za određenim štivima se razlikuju kao što se razlikuju i ukusi po pitanju hrane, pića, odijevanja i mnogo čega drugog. To je neka raznolikost, pluranost, kako se to savremeno kaže, koja nas i čini ljudima. Sreća je pa je tako. Zamislimo kakav bi svijet bio kada bismo bili svi identični, ili kada bi na svijetu postojala samo jedna vrsta biljaka ili jedna vrsta životinja.

Mnogi ljudi su hvalili knjigu naziva: Filozofija života u islamu, autora Almira Fatića i Orhana Bajraktarevića, te na osnovu tih hvala, ali i zbog toga što cijenim pisanu riječ Fatića (Bajraktarevićevu nisam upratio, niti pisanu, niti govornu), to sam se odlučio da knjigu nabavim što bi rekli pošto po to.

Kad smo kod “pošto, po to”, da naglasimo i da knjiga košta 19 KM, marku manje od 20, valjda po onoj ustaljenoj marketinškoj 19,99, kako bi čovjek imao osjećaja (kojem se, činjenice govore, ne može oduprijeti) da plaća niže.

Knjiga je podijeljena u četiri glave ili poglavlja, te svaka od njih u podpoglavlja, i ima nešto malo više od 230 strana, malog formata, pa se može pročitati relativno brzo.

Oduševljenja

Štivo unutar ove knjige me oduševilo jednostavnošću izraza uz korištenje jednostavnih riječi kojih svakodnevno koristimo. Ako je negdje i iskorištena neka “akademska” riječ koja se rjeđe koristi u svakodnevnom govoru, to je dato i posebno objašnjenje o značenju. Knjige koje govore o filozofiji bilo čega uglavnom su pisane “teškim”, slabo razumljivim riječima, obzirom da se ne koriste u svakodnevnom govoru, međutim ova knjiga nije takva.

Čak su autori kod određenih tema koristili veoma uobičajene riječe iz svakodnevnog govora koje se nekada dočekuju ne tako blagonaklono. Recimo u opisu određenih vjerskih grupacija u islamu, kao što je najpopularnija širom svijeta – vehabije. Zasigurno je da će autorima mnogi zamjeriti na korištenju pomenutog termina, ali ustvari pomenutim terminom se najbolje, najjednostavnije i najpribližnije jednostavnim, svakodnevnim jezikom opisuje određena skupina.

Ne tako posebna oduševljenja

Štivo iz knjige na više mjesta govori o uljudnosti i uljudnom onosu prema ne samo istomišljenicima, nego i prema neistomišljenicima. Za ovu priliku koristimo tu uljudnost, pa zato ne naslovismo ovo kao, Mahane ili nešto slično, što pronađosmo ili s čime se sretosmo u knjizi.

Oduševljenje koje pronađosmo na prvim stranicama, nakon svega par desetaka stranica splahlo je. Određena poglavlja ili podpoglavlja kao da su “s neba pala” i rekli bismo uopšte ne pripadaju ovakvoj vrsti knjige koja prema onome kako naslovismo govori o filozofiji življenja iako je naslov knjige filozofija života u islamu.

Tim “padanjem s nebesa” nekako se gubi koncept onoga što se želi opisati ovom knjigom. Dobija se osjećaj da je knjiga “sklepana” od mnoštva raznoraznih članaka objavljenih raznim povodima, a ne da je pisana sa ciljem da se objasni filozofija življenja ili filozofija života u islamu.

Svakako, zbog mnošta citiranih ajeta iz Kur’ana časnog, riječi Časnog poslanika, alejhiselam, te mnogih čestitih ljudi iz historije ne može se za štivo reći da je <neki pogrdan naziv>, ali za knjigu se može reći da “nije dorasla” naslovu, iako smatramo da su autori vrhunski intelektulaci koje Bosna i Hercegovina, Bošnjaci kao narod, ali u muslimani kao ummet imaju.

Hits: 27