1. Postavljati (mnogo) pitanja
Naučeni smo da ćemo biti ismijavani i proglašavani glupim ako dignemo ruku i postavimo pitanje. Međutim, ne postavljanje pitanja može nas same, ali i cijelo društvo kojem pripadamo voditi u propast. Pitanja su podcijenjena u našem konformističkom društvu.
Pitanja potresaju status quo. Ona otkrivaju mogućnosti koje nisu razmatrane. Ali, čini se da je strah od stigmatiziranja društva mnogo jači.
2. Dječija radoznalost
U umu početnika postoje mnoge mogućnosti. U mišljenju stručnjaka malo ih je.
Zen učitelj Shunryu Suzuki
Kada sami sebe ograničinom u statusu quo, time se zatvaramo. Takvim ograničenjem i takvim zatvaranjem dovodimo se u podređeni položaj. Taj, podređeni, položaj može biti i ono što smo naučili generacijama – slijepo slijeđenje kulture, običaja i pravila bez razumijevanja zašto.
Otuda je važno razviti nevinu, iskrenu, dječiju radoznalost, koja će nam pomoći da se oslobodimo straha od postavljanja pitanja i straha od neuspjeha.
3. Ne znam
Nemoguće je naučiti ono za šta se misli da već zna
Epiktet
Tokom učenja i usvajanja novog znanja, nekada svjesno, a nekada (možda mnogo češće) potpuno nesvjesno sami sebi stavljamo povez preko očiju, začepljamo svoje vlastite uši i ograničavamo sve ostale udove. To radimo onda kada ne shvatamo ono što učimo u potpunosti i onda zauzimamo predrasudne stavove prepune egoizma.
Nastavljamo kroz život pretvarajući se (ustvari lagajući i sebe i ostale) da nešto znamo ignorišući očigledne činjenice.
Zato bi svaki insan mnogo češće trebao (iskreno) govoriti: Ne znam!
4. Loše ideje
Jako je mnogo stvari oko nas koje smo naslijedili u okrivu tradicije i/ili religije koje imaju konotaciju “nevalja to”. Međutim, malo ko zna, zašto to nevalja. Nije rijedak slučaj da smo viđali, ali i dan danas viđamo ljude koji ismijavaju određene tradicionalne ili religijske vrijednosti jer nisu razumjeli njihovu suštinu i zašto su ona u narodu predstavljala “tabu”. To ismijavanje tako često dolazi od izrazito školovanih ljudi od kojih se očekuje razumijevanje i empatija.
S druge strane, jako je mnogo stvari koje se podržavaju, a koje u stvari i nisu tako dobre za prostor i vrijeme u kom se nalazimo, bez obzira što one vuku korijene iz određenih tradicionalnih i religijskih tumačenja – ne same tradicije ili religije, nego njenih tumačenja.
Međutim, kopanjem u duboka istraživanja kako bi se sve loše ideje razumjele, otvaraju se mnogi vidici, mnogi horizonti.
Neki od veoma “loših” stavova veoma uticajnih pojedinaca ili grupa su u nastavku. Takvih je zasigurno mnogo više u našem vremenu, ali kako ih prepoznati, ako se odričemo ideje da budemo kontraši?
Ne postoji ni najmanji pokazatelj da će nuklearna energija ikada biti dostupna. To bi značilo da bi atom morao biti razbijen po volji.
Albert Ajnštajn, 1932
Ovaj ‘telefon’ ima previše nedostataka da bi se ozbiljno smatrao sredstvom komunikacije. Uređaj sam po sebi nema nikakvu vrijednost za nas.
Interni dopis Western Uniona, 1876
Putovanje željeznicom velikom brzinom nije moguće jer bi putnici, nesposobni da dišu, umrli od gušenja.
Dr. Dionysys Larder, profesor prirodne filozofije i astronomije, 1793-1859
5. Stres test
Ako prije razgovora ili savjetovanja s nekim počinjemo sa stavom: “Nijedna činjenica neće promijeniti moje mišljenje”, onda nismo dostojni da bilo ko odvaja i sekund vremena da bi sa nama razgovarao o bilo čemu, pa i o toj konkretnoj temi.
Da bismo (stres) testirali naše stavove i ideje važno je da se počnemo družiti sa ljudima koji imaju drugačije stavove.
Ovo je veoma važno pogotovo na društvenim mrežama gdje samo pratimo ili tražimo da nas prate ljudi koji imaju veoma slične ili gotovo indentične stavove kao mi. Posebno pratimo ljude iz političkih partija ili pravaca koji nam se sviđaju, a svaki izgovor, postupak, djelo partija ili pojedinaca koje nam se ne sviđaju dočekujemo veoma negativno, sa veoma izraženim predrasudama.
Zatim, nimalo manje važno, čitamo vijesti iz novina i sa portala samo sa kojima imamo slaganje, a sve druge odbacujemo sa veoma izraženom pristrasnošću.
Tumačimo činjenice kako bismo potvrdili naša postojeća uvjerenja.
6. Plesanje s kritikom
Konformisti ne žele da vide dignutu ruku, da se preuzma izazovan zadatak ili održi prezentacija. Oni, žele da se igra na sigurno.
Neki od ustaljenih fraza su: “Ako radi, ne diraj.”, “Ne talasaj.”, “Eto ti našao krivu Drinu ispravljati.”
Prije svega valja se pripremiti za napade i pogrešna shvatanja konformista čak i na duže vrijeme. Međutim, nagrade su vrijedne toga.
7. Nema smisla
Potrebno je s mnogo više posvećensoti obraćati pažnju na stvari koje nemaju smisla.
Ako nešto nema smisla – super! Ne treba ići dalje, nego kopati dublje.
Ako nešto zvuči sumnjivo, vjerovatno je tako.
8. Prihvatanje neuspjeha
Strah od neuspjeha je u našem genetskom kodu. Prije nekoliko stoljeća, neuspjeh je značio da bi nekoga divlja životinja mogla živa da pojede ili da neko bude otet od susjednog, suparničkog plemena i bude odveden u roblje.
No, to nije više tako kako veli Seth Godin.
Današnji neuspjeh znači samo sramotu, ili sukob ili ponovno pokretanje. Malo je vjerovatno da će se umrijeti od toga.
Seth Godin
Upravo zbog nerazumijevanja kako se neuspjeh prihvata tokom razvoja mi hvalimo samo i jedino uspjeh – nikada pokušaje (neuspjehe). To radimo još od malih nogu.
Kada dijete uradi nešto (tokom učenja, pokušavanja, radoznalosti) i ako to ne poluči dobar rezultat to se u korijenu sankcioniše, ismijava ili pak stigmatizira.
Samo rezultate (i to nerijetko iz prvog pokušaja) volimo da hvalimo, promovišemo i nagrađujemo.
Iza svakog neobojenog platna, svakog neispunjenog cilja, svakog nepokrenutog posla, svake nenapisane knjige, svake neopjevane pjesme krije se strah od neuspjeha.
Neuspjeh se ne smije slaviti – to bi bilo pogrešno, ali neuspjeh treba znati prihvatiti kao proces ka uspjehu. Uz neuspijeh se uči, razumijeva, pokušava, iznova i iznova dok se ne otklone svi nedostaci kako bi se postigao uspjeh – uspjeh ne mora nužno značiti ostvarenje zadanog cilja, nego usvajanje znanja i vještina koje mogu pomoći kod nekog drugog cilja.
0Hits: 15