Zavarajmo djecu, da bi bolje učili

Nema tog roditelja koji ne želi da njegovo dijete bude najbolje, najuspješnije, naj… To je potpuno prirodan roditeljsko osjećaj. No, nažalost, mnogi od nas, uopšte namaju nikakvu ideju šta uraditi, pa da nam djeca ostvare naše snove.

Ovdje su dvije stvari veoma loše. Prva je da mi želimo kod vlastite djece da vidimo kako ostvaruju naše snove, a druga je što ne znamo kako da im to pružimo. A možda naša djeca nisu uopšte talentovana za ono što su naši snovi! Počnimo od toga. Ako škola ne djeluje na djecu onako kako bi to trebalo, prema naučnim istraživanjima sa prestižnih instituta i uiverziteta širom svijeta, onda barem pripremimo sami sebe koliko možemo, da pomognemo našoj, vlastitoj, djeci, a onda i djeci u užem i širem okruženju.

Time ćemo ostvariti višestruke koristi. Naučićemo sebe da bolje razumijevamo djecu (iako smo i sami bili djeca), način na koji oni uče i spoznaju svijet oko sebe. Jer svaka generacija ima vlastite izazove. Djecu ćemo naučiti da poštuju starije, njihovo znanje, iskustvo, mudrost i tako ćemo ih pripremiti za mnoge životne izazove. Svakako, ne zaostaje obostrano učenje o savremenim pomagalima iz mnogih naučno-tehnoloških sfera.

Da bi se moglo uopšte razmišljati o tome, kako unaprijediti sebe, a da bi se pomoglo vlastitoj djeci, treba poznavati nekoliko osnovnih stvari kao što su:

  1. Djeca su biloški programirana za učenje. Djetinjstvo je veoma dug period (u poređenju s ostalim), zato što mi ustvari trebamo uspostaviti dobar odnos s jako mnogo različitih informacija oko nas. Prvog i osnovog, kako preživjeti, a zatim i ostali, kao što su imati vještine koje imaju odrasli ili pak neke druge kao što su kako biti uspješan član veoma kompleksnog društva.
  2. Neke vještine su vema jednostavne za naučiti dok druge nisu uopšte. Djecu nije potrebno učiti da hodaju, pričaju ili se igraju. To se jednostavno dogodi. (Iako mi mislimo da uložimo mnogo u sve to, djeca to nauče posmatrajući svijet oko sebe). Vještine koje nisu historijski prisutne (od pamtivijeka), kao što su čitanje, pisanje ili pak matematika, zahtijevaju itekakvo intenzivno učenje uz pomoć veoma stručnih lica, ali niko ne garantuje uspjeh!
  3. Djeca najbolje uče dok se igraju s drugom djecom — ne s roditeljima, dedama, nanama, ne! Dobar mentor “samo” daje smjernice i “izaziva” kod djeteta želju za napredovanje i dokazivanjem, a dijete “samo” odlučuje šta će i u kolikoj mjeri nešto da uči.
  4. Učenje mora davati rezultate veoma brzo! Ovo je nešto što mnogi učitelji, a pogotovo roditelji ne razumiju. Nagrade mogu biti različite: aplauz, zvižduk, osmijeh, …
  5. Mudro grupisanje starije i mlađe djece ima višestruke koristi. Oni stariji će podučavati mlađe, a time će se već potpuno nezapaženo pripremati za roditeljstvo. Ako ne postoji starosna razlika u grupama za učenje, tada djeca nemaju od koga naučiti (pogledati tačku 3.)
  6. Anksioznost (veoma čest emocionalni poremećaj kod mladih izazvan raznih faktorima, ali u osnovi je kombinacija mnogih strahova popraćena nedoličnim/umanjenim ponašanjem), stres, pritisak i glad smanjuju sposobnost učenja. Kada je dijete uznemireno, na primjer zbog testa, tada je po prirodi čovjeka, dijete usredotočeno na preživljanje, a ne na učenje. Za učenje je potreno sigurno okuženje, bez prijetnje. Sjetimo se sportista borilačkih vještina. Oni se spremaju, uče u veoma sigurnom okruženju, a njihov test je različit od nekih drugih (matematike, jezika) jer se aktiviraju “senzori” za preživljavanje.
  7. Djeca se itekako razlikuju u stilovima učenja (Mogu se naći razne podjele koje sežu čak do 23 vrste učenika). Neka djeca su znatiželjnija od drugih. Također, postoje i spolne razlike u stilovima učenja. O ovome je danas pa gotovo zabranjeno govoriti, čak i u naučnim krugovima. Nažalost! Dječaci su ti koji češće preuzimaju više rizika učeći nove stvari, dok djevojčice sve rade na oprezniji način. One prvo prikupljaju mnoštvo informacija prije nego što djeluju. Djevočice imaju bolje verbalne vještine, dok se dječaci mnogo bolje snalaze u prostoru.
  8. Učenje u manjim grupama koje se odvija u prirodnim sredinama djeci daju slobodu za igru, vježbu, opuštanje i međusobno upoznavanje dodirivanjem. Zabranjivanjem nekih od ovih ponašanja kod djece bi moglo da umanji sposobnost kako učenja, tako i kreativnosti. Dakle, okruženje u kojem djeca uče treba da ima razno bilje, drveće, životinje, kako bi djeca bila u stanju da nauče o okruženju svim svojim čulima (gledanje, slušanje, okus, dodirivanje drveća, biljaka, životinja, …). Tj. uređenje školskog dvorišta (ne nužno učionice) mora da bude najviši prioritet!

Stoga, iako smo umorni i nije nam do nas samih, mi imamo obavezu prema našoj djeci! To nije obaveza učitelja/ice, niti društva, niti djeda i nene! Ne! To je naša obaveza kao roditelja i što prije razumijemo i prihvatimo to, biće svima mnogo bolje.

Svaki dan, ali baš svaki, pokušajmo da kući radimo neke stvari rukama, uz pomoć alata, ali takve da one zahtijevaju da se čita, sluša, radi matematika, crta i mnoge druge stvari koje se već uče u školi. Nažalost, pomagala za ovakve stvari nema mnogo, tako da praktično svaki roditelj mora da uloži vlastitu kreativnost, što je veoma često gotovo pa neizvodivo (zbog umora, životnih briga, …). Ali, bilo koliki napor, pa makar i par minuta dnevno će dati razultate. Ne trebamo i ne smijemo postavljati visoke ciljeve i poslije kratkog vremena sagoriti.

Nekada je sasvim dovoljno pogledati mali video na YouTube o nekom eksperimentu i prokomentarisati s djecom, kako bi se kod djece podstakla želja za novim istraživanjima i razmišljanjima. Jer, ustvari, to je ono što želimo — učiniti našu djecu radoznalom, istraživačkom.

Veoma interesantani kanali na YouTube su: TheDadLab i 5-Minute Crafts KIDS, ali svakako može ih se naći još mnogo drugih.

Ili pak, instalirati na pametni telefon/tablet neku igru koja zahtijeva razmišljanje. Tih igara ima na stotine, pa čak i hiljade. U zavisnosti od uzrasta vaše djece potražite adekvatnu igru. Mnoge od igara iako interesantne, djeci će postati veoma brzo dosadne. Ali to je odličan pokazatelj! Djeca vam brzo uče i žele nove izazove. Omogućite im to!

Neke od igara su:

  • Speed Reading — Igra koja će vašu djecu ali i vas (jer trebate napraviti kućnu ligu i takmičiti se među članovima porodice ko je bolji, brži, sposobniji, …) naučiti boljoj koncentraciji, brzom čitanju, bržem pamćenju, razviti neke, ako ne i mnoge gotovo umrtvljene sinapse u mozgu.
  • Brain It On! — Physics Puzzles — Igra koja će vam pomoći da bolje razumijete neke fizičke karakteristike prirodnog okruženja. S ovom igrom i sličnim kako “radi” gravitacija.

Nadamo se da će se mladi, entuzijastični roditelji ili pak oni koji jednostavno žele pomoći djeci i mladima oko sebe odvažiti se pa neke od gore nabrojanih stvari napraviti na bosanskom jeziku. Jer učenje na bosanskom jeste i biće mnogo zanimljivije, interesantnije, posebno mlađoj djeci, i davaće im nove ideje te podsticati na istraživanje.

0

Hits: 0