Vještačka kiša kao filter čestica

Od mašinstva imam diplomu negdje u nekoj fijoci i knjige na polici, tako da nisam stručnjak za mašinstvo, ma šta diploma govorila.

Uvod

No, ono što me muči u, posebno u zadnjih godinu, godinu i po, jesu slike koje obavjaljuju prije svega moji prijatelji iz Zenice o zagađenosti zraka, kao i slike na kojima se vide ogromni oblaci svega prljavog koji izlaze iz dimnjaka Željezare Zenica. Mada je i željezara ime promijenila, sada ima neko drugo ime. Kako god.

Problem

Spominjalo se po medijima kako Mital, kao vlasnik željezare treba ili čak mora da instalira neke filtere kako bi se smanjilo zagađenje atmosfere. Kako već u uvodu rekoh, nisam stručnjak za mašinstvo, tako da ne znam kako ti filteri izgledaju, koliko su efikasni, koliko dugo traju (nakon kog perioda ih valja zamijeniti) i na kraju, ali ne manje važno, koliko koštaju. Mital je ogromna firma s budžetom od nekoliko milijardi na godišnjem nivou, tako da smatram da neki filter od par stotina hiljada maraka ili eura za njih ne predstavlja poseban problem. Osim, ako se taj filter mora mijenjati svaki mjesec pa onda to na godišnjem nivou bude nekoliko miliona. Zašto bi oni to radili, ako ne postoji mehanizam koji ih može natjerati na to? Novac, poslovanje, ostvarenje profita, ne poznaje ljudskost, ekologiju niti bilo šta na šta se “obični” ljudi “pale”.

Oluja ideja (Brainstorming)

Naime, u pomenutom periodu mi se ustvari javila jedna ideja da bi se mogli ti filteri napraviti da budu vodeni. Odnosno, da simuliraju neku laganiju kišicu na mikro nivou. Samo i jedino oko ispušnog dijela dimnjaka, kako je to pokazano na priloženoj slici.

Naravno, ideja sa slike može biti totalna glupost, a može biti i jedna lijepa i dobra početna tačka za razmišljanje o jednom končanom, trajnom, ekološki i ekonomski isplativom rješenju, ne samo za Bosnu i Hercegovinu i ne samo za dimnjak željezare u Zenici, nego i za mnoge dimnjake širom svijeta.

Slika, šematski prikazuje kako bi se oko vrha jednog dimnjaka izgradila mreža cjevovoda u obliku lopte na kojoj bi se nalazio “milion” brizgaljki. Voda pod pritiskom bi se dovodila (ma koliko visok dimnjak bio) i izbacivala u prostor oko ispusta dimnjaka, formirajuću “maglu”, odnosno neku malu, blagu, proljetnu kišu. Voda bi nakon što pokupi čestice zasigurno padala na niže, osim u rijetkim trenucima kada bi je raznosio vjetar. Ono što bi padalo na niže bi se moglo skupiti u kolektore, umjesto da se skuplja u podnožju dimnjaka. Mada, ako je dimnjak tako pozicioniran, onda se to može raditi i u podnožju. Međutim, ako bi se skupljala voda na visini, onda bi se mogla odmah tu filtrirati. Mnogo je lakše filtrirati vodu, nego zrak. Time bi se dobilo na tome da se koristi stalno ista voda, uz dodatak onoga što se izgubilo isparavanjem ili rastjerivanjem vjetrom.

Poznate prepreke

U ovom trenutku prepreke koje su poznate su:

Konstrukcija bi morala biti izgrađena od lahkih legura iz nekoliko razloga. Prvi i osnovni je težina konstrukcije, obzirom da bi lopta bila poprilično velika kako bi se mogla vjerno simulirati prosječna kiša
Konstrukcija mora biti čvrsta kako bi prije svega bila otporna na udare vjetra.
Ako je dimnjak previsok onda se moraju koristiti prelazni bazeni, zbog nemogućnosti prosječne pumpe da baca vodu na velike visine.
S visinom dimnjaka raste i složenost konstrukcije koja bi morala izrađena kao posebna konstrukcija od podnožja do vrha i ne bi se mogla nadograditi na zid dimnjaka.
Brizgaljke za vodu bi morale biti relativno lahko dostupne zbog zamjene i eventualnog čišćenja. Tj. konstrukcija lopte mora biti takva da je moguće njeno održavanje.
Voda koja bi padala iz vještačke kiše svakako može da ulazi u dimnjak, ali šta je s prirodnom kišom i ona također ulazi u dimnjak? Čak i ako nije neka blaga, nego obilne padavine!
Za pročišćavanje vode koja je pokupila čestice možda bi bilo neophodno izraditi poseban bazen u kom bi se čestice slijegale prirodnim putem, te se tako voda prečišćavala i mogla ponovo koristiti ili pak da se koriste filteri za prečišćavanje. Da li je moguće da se takva voda ispušta u rijeku? Je li to prevelika zagađenost? Ako ne želimo zagađenost u zraku, onda je ne želimo ni u vodi, zar ne?

Realizacija

Smatram da niko normalan, zdrav, prav, bez prethodne detaljne analize, ali mnogo važnije malog eksperimenta, pilot projekta, ne bi se usudio da takvo nešto proba na dimnjaku željezare u Zenici. Tako da, na trenutak, barem na ternutak, prestanimo razmišljati o tom velikom problemu i fokusirajmo se na mali eksperiment, pilot projekat. Prototip može napraviti za veoma male pare na dimnjaku lokalne pušnice u kojoj sušimo suho meso ili pripremamo šljive za kompota — snažno vjerujem da može.

Ostaje samo pitanje, da li se to želi ili ne. Da li neko ko je stručan iz ove oblasti može reći da se to probalo negdje, nekada i da je projekat propao zbog niza problema.

Može neko stručan također reći i da nikada niko to nije probao, ali ne vjeruje da to može uspjeti zbog niza problema.
A opet, može neko stručan i da kaže da je ideja u osnovi dobra. Vidi mnogo prepreka, ali bi rado probao na jednom pilot projektu da vidi na šta bi to ličilo.
Također, može da se javi i neko stručan i da kaže da bi volio od toga praviti nauku i “filozofiju” i da se to prvo mora “propustiti” kroz akademske ruke. Napraviti opširne studije. Dati postdiplomcima i dodiplomcima radove, da oni to istražuju, pregledaju, pa da se to razvlači godinama.

Opcija je jako mnogo, ali je po slobodnoj procjeni, malo onih koji bi htjeli, željeli ili pak mogli da taksativno navedu gdje znaju da su problemi, gdje vide da bi mogli biti problemi i slično, a pogotovo ne da se utroše svoje dragocijeno vrijeme i razmisle o ideju, te o realizaciji. I ne, nisam pesimističan. Nije to nešto što je problem BH društva, tako je svuda u svijetu. Jer, nije jednostavno proširiti vlastitu ideju i zagolicati maštu stručnjacima.

Kratki zaključak

Ideja je u eteru. Tu je sada oko nas. Može biti okvalifikovana kao ovakva ili onakva, ali ono što bih volio jeste da napišem pravi zaključak nakon nekog vremena koji će reći da su stručnjaci rekli da nije ili jeste dobro, a sve objašnjeno kroz jedan lijep, smislen članak. U slučaju pozitivnog ishoda, da se zainteresuje šira društvena zajednica i vidimo rješenje, barem djelimično problema kojih očito imamo s prekomjernim ispustom svega i svačega u atmosferu.