U poslovanju je najvažnije uvijek bilo, jeste i biće da se uz najmanje uloženog ostvari najviše. Kod ostvarivanja toga jedan od najvažnijih faktora ili možda čak i kočničara je čovjek. Obzirom da čovjek nije mašina, nije robot, umara se, ima emocije, želje, planove, raspoloženja to je upravljanje ljudima jedan veoma zahtjevan, kompleksan ali nerijetko i komplikovan zadatak.

Okruženja se mijenjaju pa tako i potrebe za različitim vrstama radne (ljudske) snage. To se posebno vidi od industrijske revolucije pa na ovamo. No, jednu novu dimenziju upravljanja ljudskom snagom ili ljudima samima dobili smo masovnom informatizacijom svega i svačega. Stručnjaci se razilaze koje godine tačno se to dogodilo, ali svakako je od neke 2000. ili 2005. Možda par godina ranije, ali teško kasnije.

Obzirom da poslovi u zadnjoj eri, eri kojoj mi živimo više teže ka kognitivnim vještinama nego samom upotrebnom fizičke snage, koju smo zamijenili mašinama, to je i samo upravljanje ljudima doživjelo tu značajnu promjenu. Mnogi će reći da je to upravljanje ljudskim resursima, ali prema posljednjim događanjima u tom svijetu, imamo veoma žustre zagovornike da se ljudi ne smiju tretirati kao resurs. Ljudi nisu resurs! Ljudi su ljudi, sa svim svojim ljudskim osobinama i kao takvi se moraju tretirati, nikako kao resurs.

Sve to se naravno izrodilo praktičnim uviđanjem problema na terenu i pokušajem iznalaska pravih rješenja kako bi se ostvarili željeni ciljevi, a mnogo rjeđe teoretisanjem u okviru katedri i filozofskih rasprava. Mada, istini za volju, ni takvi uticaji nisu mali!

Upravljanje okruženjem umjesto (direktnim) upravljanjem ljudima

Mnogi će reći kako su nove generacije umažene i kako su stariji (uglavnom se tu misli pod mi) radili, razmišljali mnogo drugačije te su se svi odnosili jedni prema drugima drugačije — hoće se reći bolje, pravednije s više empatije. Naravno da su se odnosi promijenili i treba da se mijenjaju. No, da li su oni stvar umaženosti ili pak realne, prirodne, ljudske potrebe, ostavljamo sociolozima da o tome donesu sud.

Kako god, prema posljednjim pozitivnim praktičnim primjenama i studijama uviđa se jedna veoma interesantna stvar, a to je da će ljudi biti mnogo lakše upravljani i vođeni ako se nalaze u određenom okruženju. To se opet svodi na mrkva na štapu, ali se ljudi bolje osjećaju, imaju više motivacije, pronalaze svoje vlastito zadovoljstvo i ispunjenje u obavljanju dodijeljenih im zadataka, te mnogo brže, bolje i kvalitetnije rade. A to je cilj, kako smo naveli u prvoj rečenici ovog članka.

Stoga, savremeni menadžeri, ne bi smjeli gotovo nikako da pokušavaju upravljati ljudima, nego okruženjem u kom se ljudi nalaze. Upravljanjem okruženjem, oni će izgraditi ljude i cijele timove upravo onakvim ih žele. Isto kao što baštovan radi s biljem. Tu i tamo treba potkresati biljku i usmjeriti je kamo se želi, ali prije svega mora se pripremiti cijelo okruženje za brz, kvalitetan i uspješan rast.

Tako za primjera radi jedan Vlasnik proizvoda (Product owner) nikako ne bi smio pokušavati da upravlja/menadžeriše ljude koji rade na tom proizvodu, nego sam proizvod!

0

Hits: 2