Mnogi su čuli za eksperiment pet majmuna. On govori mnogo toga! Za one koje nisu spomenućemo ponovo. Dakle, eksperiment je napravljen na slijedeći način.
U kavez je ubačeno pet majmuna, a na vrh kaveza okačene su banane do kojih se može doći uz pomoć merdevina ispod njih.
Ideja eksperimenta je takva da kada se jedan od pet majmuna krene penjati po merdevinama kako bi dohvatio okačene banane, ostala četiri majmuna se prskaju veoma hladnom vodom. Time se ustvari majmuni treniraju na posljedicu penjanja uz merdevine. Ali, posljedicu nema onaj koji se penje, nego samo oni koji su ostali na tlu. Uslovno rečeno, onaj koji čini “prestup” nema nikakve posljedice, samo ostatak čopora — društva. To veoma ružno iskustvo s hladnom vodom se i ne može podnositi tako lagano i oni na svaki mogući način sprječavaju majmuna koji pokušava da se popne uz merdevine. To sprječavanje ide dotle da se počinje primjenjivati sila — majmuni počinju da batinaju onog koji se penje.
Ovakav postupak se ponavlja s svim majmunima, sve dok svaki majmun ne nauči da ustvari ne smije dirati banane i da su banane zabranjenje.
Kada svi majmuni nauče da se banane ne diraju eksperimentatori zamijene jednog majmuna novim. Taj novi majmun, niti je okusio hladne vode, niti zna išta o penjanju uz merdevine i posljedicama — naravno. No, četiri stara majmuna itekako znaju šta je posljedica “neposluha” tako da kada novi majmun pokuša da se popne uz merdevine oni primijene fizičku silu nad njim, sve dok ga ne nauče da je penjanje uz merdevine “prestup”.
Ovaj dio se ponavlja sve dok se ne zamijene svi majmuni u kavezu.
Na kraju, kada su svi majmuni zamijenjeni, a niko nema lično iskustvo s hladnom vodom, ima se situacija u kojoj su majmuni naučili — možemo reći, majmuni znaju/vjeruju, da se uz merdevine ne smije penjati iako niko pouzdano ne zna zašto — zato što nisu iskusili na vlastitoj koži.
Ovaj eksperiment se veoma često spominje u posljednjim godinama iako ustvari nije nikada sproveden u djelo! To je bila ideja nekog prof.dr. za istraživanje ljudskih ponašanja i zašto ljudi slijepo slijede tradiciju. Zaključak koji se obavezno uvijek dadne na kraju ovog eksperimenta je: Ne budi majmun, popni se uz merdevine i dohvati svoje banane!
Drugim riječima.
Nije te briga za druge, za tvoju grupu, malu ili veliku, za društvenu zajednicu užu ili širu, važno je da ti sebi dohvatiš banane i da je tebi dobro! (Individualizam!)
Ovaj nikada sproveden eksperiment veoma često se koristi za promovisanje “liberalnih” ideja s kojima se opet kao zaključak nameće, da se ne smije slijepo slijediti tradicija i običaji, nego da se ide ka vlastitom cilju i vlastitom ostvarenju bez obzira na posljedice po društvenu zajednicu — ako se sjetimo eksperimenta, uvidjećemo da majmun koji je bio “prestupnik” nije “kažnjavan”, nego samo njegova zajednica.
Oni koji su dobri poznavaoci monteističkih religija, a posebno Kur’anskih kazivanja o prijašnjim narodima i zašto i kako su uništeni veoma lahko će povezati ovaj eksperiment s time. Među tim narodima imamo onih koji su zakidali na mjerenju, ismijavali i ponižavali druge, oni koji su porobljavali druge, kao i oni koji su čilni razvratne stvari.
Mnogi i danas prave greške, kako oni koji su poznavaoci monoteističkih religija, tako i oni koji nisu, ali se petljaju u tu temu kao da su eksperti, time što ne mogu da naprave razliku prije svega između nepravde, zlostavljanja i razvrata. Pa tako, kada neko danas spomene djela razvrata oni to opravdavaju kako u svijetu ima mnogo zlostavljanja ili nepravde. Ako se pak spomene nepravda, oni žele reći kako je razvrat mnogo gori i stalno i iznova se vrte svi u krug.
Niti valja nepravda, niti valja zlostavljanje niti valja razvrat niti valja bilo kakvo destruktivno djelovanje za koje postoji potvrda u kazivanja naroda prijašnjih ili pak u Spisima Svetim. Za vjernike, Sveti spisi, posebno Kur’an časni, su apsolutna, nepromijenjena, netaknuta Riječ Božija. Niti jedno jedino slovo nikada nije promijenjeno, premješteno, ispušteno od dana kada je Riječ spuštena na Zemlju. Kroz Riječ Božiju u Kur’anu časnom možemo naći razne dijaloge prijašnjih naroda i pojedinaca, ali obzirom da dolaze kroz Božiju Riječ, kao takve su apsolutne i neupitne.
Ono što je interesantno u kazivanjima naroda prijašnjih, a posebno u Spisima svetim jeste da su prestupnici uvijek bili ti koji su bili veoma grubi, drski, bezobrazni, bezosjećajni. U toj svojoj grubosti, drskosti, bezobrazluku i bezosjećajnosti su išli dotle da su one koji su ih opominjali na te njihove veoma loše postupke kažnjavali, nerijetko veoma brutalnim metodama koje su rezultirale smrću. To što se događalo u narodima davnašnjim, nije se događalo samo u jednom periodu historije, nego se to ponavljalo po ko zna koliko puta. Imali su ljude koji su ih opominjali, ali oni su takve smatrali glupanima, sljedbenicima nekakvih priča naroda davnašnjih. Ako se ponovo vratimo na eksperiment s početka priče i ono što se pokušava progurati kao zaključak te priče danas uvidjećemo da se nameće zaključak potpuno suprotan. Taj zaključak je potpuno suprotan onome što se pokušava “progurati” kao normalno, opšteprihvatljivo, “nije to toliko strašno”, “ima i gorih stvari”, “a niko ne priča o …” i slično.
Bog, Dobri, Premilostivi, Samilosni, opominje nas stalno da nam svako djelo naše, svako stanje naše ima posljedicu i bez posljedice biti nemože. Bog, Sveznajući, poznaje nas bolje nego sami sebe, On zna našu prošlost, našu sadašnjos i našu budućnost. A i kakav bi to bog bio koji ne zna takve stvari?! Zato! Povjerujmo Povjerljivom, pa se preispitajmo oko vlastitih stavova, mišljenja, razmišljanja, koga podržavamo, koga zastupamo, šta nam je normalno, a šta nenormalno. Bolje nam je za nas, a o pokoljenjima koja tek dolaze da i ne govorimo. Ne dozvolimo sebi da naša djeca dožive sudbinu nekih od naroda drevnih! Svako stanje u kom se nalazimo, bilo stanje radosti, žalosti, depresije, opsesije, ma koje i ma kakvo ima svoj uzrok, a na nama je kako ćemo se ponašati i šta raditi, jer svako naše (ne)djelovanje ima svoju posljedicu. Možda ne po nas, ali po okolinu zasigurno. Sjetimo se eksperimenta s početka priče.
0Hits: 20