Uvijek je potrebno se obraćati svima oko sebe, onim iznad, ispod, ravnopravim, s dozom stida, s potpunim razumijevanjem i gotovo pa apsolutnom empatijom. No, s vremena na vrijeme veoma je važno i neophodno da se predstave brutalne činjenice koje će uzdrmati sve! One emotivno slabije možda natjerati na strah pa čak i suze.
Zašto ih uopšte zovemo brutalne činjenice? Pa upravo zato što su grube i sirove. Takve činjenice se pretstavljaju također na grub, brutalan način, skoro bez imalo empatije. Kada su činjenice brutalne, grube i sirove i sama prezentacija treba da bude takva.
Ako se smijem upustiti u to područje, rekao bih da nas Gospodar svjetova u Knjizi svjetilji upravo na takav način vodi kroz ovaj život, kao i Njegov miljenik i poslanik, neka su na njega Božiji blagoslovi, mir i spokoj. Prepuno je uputa šta, kako, kuda. Međutim, s vremena na vrijeme se mora “udariti u glavu” jer drugačije ne ide. Bilo da se radi o privatnom ili poslovnom životu.
Ko nema stida radi šta hoće
Veoma je važno da kod sebe samih i kod naših potomaka izgrađujemo osjećaj stida. To je unutrašnja samokontrola protiv (samo)uništenja. Stid ne smije ni u kom slučaju biti prepreka da se postavljaju pitanja, istražuju nova područja, nepoštuju loše odluke ili pogrešni pretpostavljeni. Stid jeste ili bi trebao biti moralni korektivni faktor kod svakog pojedinca ali i zajednice. Stid nikako ne smije biti sputavanje entuzijazma posebno kod mladih ljudi, a što se veoma često dešava kako od strane roditelja, tako, još gore po cjelokupno društvo, od strane učitelja, kako svjetskih tako i vjerskih.
Za primjera radi, ako se društvo, manje ili veće, orijentiše na zdrav život, čuvanje okoliša i slično, svi će u toj sredini da se manje ili više vode tim principima. Ako je u pitanju zdrav život, to društvo (pa makar se radilo i o veoma mladoj djeci) kada vidi nekoga da se ne hrani zdravo ili da ne vodi računa o svome zdravlju na neki drugi način će sugerisati tom pojedincu da takav način ponašanja nije dobar. Ako je u pitanju čuvanje okoliša, pa ako neki pojedinac baci smeće, koristi plastiku ili neki drugi proizvod koji veoma negativno utiče na očuvanje okoliša, društvo će mu sugerisati da takav način ponašanja nije dobar. Tako je za bilo koji segment privatnog ili društvenog života. Ono što je važno u ovakvim slučajevima jeste da se kod takvih, možemo reći neodgovornih, pojedinaca pojavi osjećaj stida. Samo s osjećajem stida koji ako je usađen u svakog pojedinca od najranijeg doba je moguće koračati naprijed u moralnom smislu. A većina stvari oko nas su moralne, pa makar pričali i o korištenju telefona dok smo u društvu, sjedenju u gradskom prevozu dok stariji od nas stoje ili pak ponašanju na internetu.
Oni koji se bave odgojem ljudi (danas se oni najčešće zovu nekakvim lajf koučevima, motivacionim govornicima i slično, ali prema skromnom mišljenju daleko je to, veoma daleko od stvarnog odgoja) ne tako rijetko, prave greške gdje sve predstavljaju u manje više sladunjavom svjetlu. Ako neko napravi neku grešku, pojedinac ili cijeli neki tim, takvi (odgajatelji) veoma često će to reći na način da će pohvaliti tog tima ili pojedinca, a vema malo ga naružiti u nadi da će unutar njega proraditi osjećaj stida. Te metode su više nego odlične i kao što smo rekli u samom uvodu, tu metodologiju treba primjenjivati uvijek, osim…!
Takva metodologija kod ljudi stvara usporenost, neki bi rekli umrtvljenost. Takva metodologija počinje da stvara kontraefekat, jer ma šta neko uradio uvijek će mu se naći opravdanje za te postupke. Pokušaće se kao razumjeti ti prestupnici i kao zajednica će pomoći da se takve negativnosti prevaziđu na najbolji mogući način.
Suočavanje sa stvarnošću
Međutim! Treba znati staviti tačku na ponašanje koje vodi ka manjem ili većem nazatku u bilo kom segmentu, a posebno moralnom. Mudriji, znaniji, iskusniji trebaju znati prepoznati i na adekvatan način prezentovati sve argumente zašto takvo ponašanje nije dobro. U današnje vrijeme brzog prenosa informacija ljudi dolaze lahko do svačega, ali šta je zaista vrijedno teško je razlučiti. To je veći teret odgajateljima, jer ni izbliza nije dovoljno kao što je nekada bilo reći: “Zato što ja tako kažem”, ili “Zato što je to rekao taj i taj”. Stvari se moraju objasniti na veoma jednostavan, razumljiv i lahko prihvatljiv način, bez ikakve obmane i naređivačkog stava. Zbog toga se trebaju s vremena na vrijeme predstaviti brutalne činjenice. I te brutalne činjenice, ma kako brutalne bile i ma na koji način bile prezentovane ponovo kod ciljane skupine treba da probude osjećaj stida. Ako ga ne probudi, onda nešto nije uredu.
Također, nerijedak slučaj, kako u porodicama, tako i u poslovnim okruženjima, imamo situacije u kojima se ljudi oko nas (uglavnom od nadređenih, mada nije rijedak slučaj ni s ravnopravnima ili podređenima) konstantno, neprekidno, tretiraju s brutalnim činjenicama. Takvo stanje dovodi do frustracija, smanjenja produktivnosti, volje za napretkom i opšteg dobrostanja u društvu u svakom smislu, moralnom, tehnološkom, ekonomskom, …
0A najvažnije od svega je biti sposoban sam sa sobom svesti račun i obračunati se s brutalnim činjenicama!
Hits: 2
