Ako bi se ukucalo u pretraživaču Smart City, bezbeli bi prvo otišli na vikipediju da pročitamo šta tamo piše. Ali, prije nego što se pročita ta definicija šta bi pametni grad trebao biti, hajde da se zapitamo i o tome razmislimo, (za)što mi trebamo pametni grad ustvari? Čemu on služi? Šta mu je svrha?

Pametni grad je urbano područje koje koristi različite vrste elektroničkih skolopova sa mnoštvom senzora (popularno nazivanih IoT — Internet of Things) za prikupljanje podataka. S tim podacima se onda može steći neki uvid u to šta se i kako u gradu koristi…Valja znati da je pojam — pametni grad — još uvijek nejasan i neprecizno definisan, stoga postoje mnoga tumačenja. [Vikipedija]

Svaki grad kao i kompletna njegova infrastruktura od održavanja čistoće do gradonačelnika bi u teoriji i praksi trebalo da bude servis građanima. On, grad i usluge, treba tu da postoje kako bi posluživanje građana bilo na najboljem mogućem nivou u vremenu i prostoru. Mi u Bosni i Hercegovini smo svjedoci raznih zloupotreba svih mogućih vrsta i nivoa, od održavanja čistoće do gradonačelnika. Svjedoci toga si u ljudi u drugim gradovima, državama i kontinentima. Ljudi su svuda ljudi. Ali, negdje neki ljudi pokušavaju da naprave mehanizme kako bi se zloupotrebe smanjile s jedne strane i ono što se ima veoma efikasno iskoristilo s druge strane. Objedinjavanje toga dvoga uz pomoć najsavremenijih elektroničkih sprava upravljanih snažnim softverskim rješenjima dovode nas do jednog zajedničkog termina — pametni grad.

Ako se insan imalo razumije u savremenu tehniku i tehnologiju veoma brzo dolazi do mnoštva pitanja, a na neka od njih već i sam daje kvalitetne odgovore. No, nije nužno da se bude tehničko lice ili da se veoma dobro razumiju savremene tehnologije. Dovoljno je ne biti prizemnih razmišljanja, nego mašti pustiti na volju i pokušati praviti razne (utopijske) šeme u glavi. Oni sposobniji među nama mogu te zamisli pretočiti u tekst, a rijetki u šeme. Oni najrjeđi, najsposobniji u veoma konkretne projekte koji nude veoma jasna i konkretna rješenja u koja zaista vrijedi ulagati.

Nije rijedak slučaj da ljudi naprave katastrofalnu grešku prilikom razmišljanja o idejama i projektima koji čine jedan pametni grad. Ta katastrofalna greška je kada ljudi pokušavaju da ponude ideje, rješenja, projekte koji su skoro pa u potpunosti svrha samima sebi, odnosno nešto što je potpuno suprotno onome što bi trebalo da bude osnova jednog pametnog grada. Prikupljanje podataka je interesantno, prikupljanje podataka i njihova obrada je još ineteresantnija, ali sami podaci, pa makar i obrađeni ni na koji način nisu dio pametnog grada. Svaki, i najmanji podatak koji se prikupi i kasnije po potrebi obradi mora biti iskorišten u službi građana, direktno ili indirektno. Ako to nije, samo je još jedna obmana i samo još jedno trošenje resursa uz zloupotrebe položaja i rasipanje zajedničkih (budžetskih) para na neke možda naizgled simpatične, ali potpuno beskorisne stvari. Stoga, svako onaj ko se upusti u razmišljanje o pametnom gradu, mora biti svjestan ovih činjenica.

Tako primjera radi može se veoma često pročitati, ali i čuti u medijima kako nam u gradu ili cijeloj državi trebaju mjerne stanice koje će pokazivati na nekim velikim displejima zagađenost zraka. Svako od nas treba sebi da postavi pitanje: “Šta mi znači informacija da li je danas zrak u gradu zagađen ili nije?” Također i onaj ko je sve to finansirao (grad, kanton, entitet, država, strana vladila ili nevladina organizacija, poput UNDP, EU Fondovi, USAID i slični) isto pitanje će postaviti. Stavimo sebe u ulogu da imamo para (ne znamo kućemo s njima) i želimo da ih uložimo u neki projekat. Da li bi mi uložili te pare samo eto onako da negdje nešto piše ili zbog toga što želimo da od tih para napravimo veće pare? Svaki ulagač ulaže s ciljem da ostvari profit, a ne da baci pare! Niko, ali niko na svijetu ne daje pare onako! Profit naravno ne mora dolaziti direktno. On može biti veoma indirektan, ali se to mora znati. Tako sponzori instalacije mnoštva uređaja za nadgledanje kvalitete zraka mogu očekivati da će u narednim godinama prodavati razne uređaje, programe, ideje, projekte koji poboljšavaju kvalitet zraka. Na ćupriji izgubili, na mostu dobili.

Da bi jedan grad dobio status pametni (mada još uvijek kako rekosmo ne znamo precizno šta to znači), neophodno je da se ulože milioni ili za velike gradove-metropole čak milijarde, kako bi se promijenili mnogi procesi, servisi, usluge, tokovi i dobilo se veoma ekonomično, efikasno i ne tako zanemarivo, ekološki prihvatljivo rješenje, rješenje koje je najbolja, optimalna usluga građanima. Čim se spomenu pare, a posebno milioni i milijarde, tu ljudi od biznisa šire svoje nosnice, uključuju moždane vijuge i aktiviraju vojsku ljudi spremnih na suočavanje s novim izazovima. Prije svega tu do izražaja dolaze ideje i koncepti mladih ljudi, ali ne smije se zaboraviti iskustvo, znanje i vještine koje imaju stari, a koji će pomoći mladima da prevaziđu tzv. dječije bolesti.

Valja kod svega ovoga ne zaboraviti i još par ključnih činjenica. Svako pametno rješenje ne znači istovremeno i ekološko ili ekonomski isplativo, i obrnuto. Može se ponuditi projekat, rješenje koje košta milijarde, a zauzvrat neće ponuditi kvalitetniji život građanima niti će smanjiti ekološku zagađenost, ali može ponuditi mnoštvo raznih elektroničkih sprava koje će davati prividni osjećaj pameti.

Jedna od snažnih odlika pametnog grada su i sami njeni građani. Odnosno njihova svijest i uključenost u promjene. To se najbolje slikovito može prikazati na slijedeći način. Zamislimo, teoretski, da sutra ujutro kada se probudimo, Bosna i Hercegovina je dio Evropske unije. Da li bi to nama i za jedan jedini promil promijenilo naš život? Pa ne bi, naravno! Još uvijek bismo morali da se guramo kroz gradsku gužvu do posla kojeg ne volimo i na kome nismo adekvatno plaćeni i slično. Kod pametnih gradova građani moraju biti veoma aktivni učesnici promjena, odnosno ponudi rješenja. Kod pametnih gradova nema parola: “Političari su plaćeni za to i neka smišljaju da nama bude bolje”, nego svaki građanin mora veoma aktivno da se uključi i doprinese rješenju za svaki problem koji se trenutno ima, ali i za koji se procjenjuje da bi se mogao imati — proaktivno djelovanje. Da bi građani mogli biti dio rješenja koje će njihov grad postepeno pretvarati u pametni grad, potrebno je da bude ispunjeno nekoliko uslova:

• Zakoni i pravilnici omogućavaju građanima da predlažu i budu dio rješenja.
• Transparentnost kod predlaganja i usvajanja rješenja, a što se postiže kroz:
• Platforme u obliku informatičkih sistema za nadgledanje rada javnih službi.
• Platforme u obliku informatičkih sistema za predlaganje rješenja i njihovo nadgledanje.
• Građani moraju imatu mogućnost i slobodu udruživanja kroz odgovarajuće programske okvire kako bi podigli kolektivni um i kolektivnu svijest na viši nivo, kao što su:

a. Digitalni okviri — povezivanje pojedinaca i uređaja s ciljem podizanja kvalitete inovativne usluge i komunikativne infrastrukture.

b. Inteligentni okviri — uz pomoć kojih se omogućuje mašinama da same uče i prilagođagaju se poput tzv. mašinskog učenja i vještačke inteligencije.

c. Kablovski okviri — uz pomoć kojih ljudi i uređaju mogu da veoma brzo i kvalitetno komuniciraju. Ovo je jedan od osnovnih zahtjeva i tiče se saobraćaja informacija. U osnovi to ne mora biti fizički kabal, može biti i bežična komunikacija.

d. Hibridni okviri — uz pomoć kojih se stvaraju razne virtuelne predstave kako bi nešto trebalo da izgleda, što može da uveliko smanji troškove istraživanja, ali i greške kod izvođenja radova. Npr, moguće je napraviti virtuelni prikaz sa svim parametrima koji utiču na zdrav život građana novog naselja, prije nego se uopšte zatraži čak i urbanistička dozvola.

e. Obrazovni okviri — uz pomoć kojih svaki građanin ima pristup informacijama i može da uči uz pomoć savremenih metoda s bilo kojeg mjesta na svijetu.

f. Odgojni okviri — uz pomoć kojih se građanima daje mogućnost da poprave svoje ponašanje u okvirima etičkih normi, ali i da oni sami predlažu rješenja i programe.

g. Energetski okviri — uz pomoć koji se građanima daje mogućnost za efikasno i efektivno iskorištavanje prirodnih resursa, s fokusom na energiju.

h. Sveprisutni okviri — uz pomoć kojih je moguće uvezati sve gore navedeno ali i još mnogo drugih stvari iz svijeta računara, informatike, elektronike i komunikacija.

Ako se ima sve ovo iznad nabrojano u vidu i još se prošire vlastiti vidici kroz prikupljanje saznanja o tome šta i kako rade drugi u svijetu, te šta se može primijeniti u našoj zajednici, dolazi se do par pitanja na koja valja odgovoriti:

• Šta i ko čini našu zajednicu kojoj se želi poboljšati usluga i tako od tog mjesta načiniti pametno mjesto. Da li je to samo u okviru nekog kampusa, npr studentskog ili pak mjesna zajednica, opština ili više instance?
• Kada se ustanovi ko i šta je zajednica, valjda prostudirati tu zajednicu na veoma ozbiljan, studiozan način da bi se došlo do odgovora na pitanja poput:

a. Koje najveće probleme zajednica ima?

b. Da li pametna rješenja mogu pomoći u rješavanju njihovih problema? Možda se to može mnogo efikasnije i brže riješiti kroz tradicionalni pristup, npr.

c. Koje su navike stanovnika? Šta su im hobiji, koji je nivo obrazovanja i koliko su proaktivni članovi zajednice?

• Na osnovu odgovora iz prethodna dva pitanja napraviti plan i program kako se želi u iteracijama mijenjati interesna zajednica u pravcu pametne sredine.
• Kako aktivirati građane u realizaciji, jer kako smo spomenuli prije — nema pametnog grada bez građana aktivista.

Ali nije sve tako sjajno!

Svi mi volimo imati razne tzv. gedžete da nam olakšavaju život ili da na njima trošimo dragocjeno vrijeme na igru i zabavu. Još ako su te igračke veće i nalaze se svuda oko nas, onda dobijamo osjećaj da živimo u budućnosti, nekom SF (science fiction — naučna fantastika) filmu.

Međutim, uz mnoštvo elektronskih uređaja i pomagala mnogi sociolozi i psiholozi vele da će milioni ljudi širom svijeta da pate od depresije. Već danas se smatra da je to bolest broj jedan savremenog čovjeka!

Zatim, oni lijeni članovi društva će postati još lijeniji i biće uljuljani među svim tim pomagalima. A što se već danas vidi kod mlađih generacija koje ne poznaju termine poput strpljenja, ustrajnosti, borbe i slično.

Zloupotrebe od strane ljudi s zlim primislima. Zamislimo da imamo grad u kom je npr. gradski prevoz potpuno automatizovan i saobraća se bez vozača. E sad, zamislimo da neko hakira taj grad s jedne strane ili da napravi takav monopol da sve bude toliko preskupo, a ne postoji alternativa, s druge strane ili pak kombinacija toga dvoga!

Empatija i humanost gube svoj značaj uz mnoštvo uređaja oko nas koji pojedincima život čine lagodan. Time se stvara još veći jaz između imućnih i siromašnih.

Ako tokom razvoja rješenja koje grad vode ka pametnom gradu ne bude se vodilo računa o onima između nas koji trebaju posebne usluge, onda to može biti veoma veliki problem za sve — vođeni samo ostvarenjem profita. Te usluge mogu biti npr. za slijepe ili slabovidne, gluhe, nijeme, bez udova koji se kreću u specijaliziranim kolicima i slično.

0

Hits: 2