Softverska firma, godišnji sastanak, sve važne face i važne teme, ali centralna tema je socijalni život uposlenika. Vele glavne face da je to jedna od najznačajnijih stvari na kojima svaki pojedinac i tim mora raditi. Veli on još, nama ne znači mnogo najbolji programer na svijetu, ako nema socijalnih vještina. Možda će on nama donijeti neku korist, ali ta korist je kratkoročna i mi ne možemo računati dugoročno na takvu osobu. Jednostavo, za svakoga moramo naći način kako da popravimo njegove socijalne vještine, a svako može unaprijediti svoje socijalne vještine, ma koliko mislio da je društvena osoba. Svako mora naći načina da se druži, ne samo u krugu porodice, nego vani. Mora naći načina da iziđe vani s društvom, da priča, priča o bilo čemu, da unaprjeđuje svoje vještine. Ili da ode na neke sportske aktivnosti, ali nikako sam, nego one društvene!
Kako je to važno za programere važno je i za menadžere svih vrsta. Može neko znati svu teoriju o menadžerluku, ali ako nema socijalnih vještina kroz vrijeme kolege (podređeni) će takvu osobu početi mrziti, a takva osoba će postojati frustrirana i biće sve gore i gore.
Nije rijedak slučaj da firma raspiše popunu upražnjenog radnog mjesta. Javi se osoba koja je uvijek bila odlikaš još od osnovne škole. Na fakultetu se posebno isticala, pa u dodatnim sekcijama. Razumije se u sve. Čista desetka!
Firma, naravno, takvu jednu osobu, šta bi drugo nego postavi za vođu tima, uglavnom s tehničkog aspekta, ali nerijetko i nekog drugog. Takva osoba “zna sve” osim ono glavno: PRAVILNO se ophoditi s ljudima! Gotovo svakodnevno svi mi, bez izuzetka srećemo ljude koji su veoma inteligentni, nadareni, očito je da imaju znanje (poneki i iskustvo, mnogo iskustva), ali su teški smradovi u ljudskom biću. Osobe s kojima je gotovo nemoguće razgovarati. Osobe koje svakog živog ili neživog podcjenjuju. Sebe uvijek uzdižu deset stepeni više, pa ostavljaju mnogo stepeni prazno, pa tek onda smještaju one druge. Zbog takvih svi mi smo barem jednom u životu imali priliku ili da napustimo firmu/tim ili pak da teško obolimo!
S druge strane imamo osobe koje su gotovo nikakvi stručnjaci, ali imaju tu neku socijalnu priču i što bi se kazalo u narodu, uvijek prođu na priču.
To su dvije krajnosti koje svako od nas pojedinačno treba da izbjegava sam sa sobom! Ako primijetimo da postajemo bilo koja od navedenih krajnosti, vrijeme je da poradimo na sebi. HITNO!
Firme zapošljavaju radnike ne da se druže, da budu fini, uljudni, nego da rade posao, da urade ono što se od njih traži, da se može dobro prodati i još bilje zaraditi. To se nikada ne smije izgubiti iz vida, niti firma, niti bilo koji pojedinac u firmi, ma šta on ili ona radili.
Posljednja istraživanja, posebno u svijetu intelektualnih poslova s barem osnovnim kognitivnim vještinama, pokazuju da je jedan od snažnih motivatora i pronalaska svrhe zašto smo negdje baš sada, upravo međuljudski odnosi. Stoga, iako smo svi prvenstveno na poslu zbog toga da zaradimo novac, platu (ne da dobijemo novac ili platu, niti da nam neko da! ne daje niko nama ništa, sve to mi zaradimo!), okruženje u kom radimo utiče na konačni ishod — profit firme! Stoga: Socijalne vještine su itekako važne!
0Hits: 1
