Sve se u svijetu mijenja, pa tako treba i mora da se promijeni i način obrazovanja mladih, ali i odraslih kroz razne metode usavršavanja — takozvano cjeloživotno učenje.
Oni koji ne žele da se prilagode novim uslovima na tržištu, takvi će, sigurno je propasti. Međutim, oni koji predvide šta će tržištu trebati, ti su itekako na dobitku u svakom mogućem smislu.
Postoji već jako mnogo istraživanja koja se bave time kako Industrija četvrte generacije utiče na sadašnje obrazovanje i šta od obrazovanja treba da očekujemo u budućnosti. Najvažnije od svega je ustvari, šta jedan diplomant od znanja i vještina treba da ima u Industrijskoj revoluciji 4.0?
Obrazovanje 1.0
Slijedom Industrijske revolucije, dolazi se do zaključka da je u Obrazovanje 1.0 bilo jedino potrebno i dovoljno obrazovati ljude da znaju raditi s mašinama. Mašinama na kojima se proizvodi u pogonima/fabrikama. Uslovno rečeno, radnici nisu morali znati niti da čitaju, niti da pišu. Nisu morali znati čak ni elementarne matematičke operacije primijenjene na višecifrene brojeve. Tablica množenja je bila viša matematika.
Historija
Otkrićem parne mašine 1780. nastalo je nešto što nazivamo Industrijska revolucija. Period od 120 godina od 1780. do 1900. naziva se Industrijska revolucija 1.0. Odnosno njena prva generacija. Svakako, ono što je bilo 1780. i ono što se imalo 1900. itekako se razlikuje. Prirodno je da se stvari mijenjaju tokom vremena. Parna mašina je učinila to da u industriji nisu više potrebni ljudi s fizičkom snagom ili njihova brojčanost kao prije. Ljudi koji su se pobunili tada nazvani su Luditi (Luddites), i izgubili su u toj pobuni.
Od tada, pa sve do danas, ali vjerovatno i u budućnosti, svi oni koji se budu protivili novoj tehnologiji i novim tehnološkim izazovima nazivaju se i nazivaće se Luditi.
Obrazovni kadar i škola
Obrazovni kadar u osnovi nije uopšte morao posebno da bude obrazovan. Daleko je to od onoga što mi danas smatramo da bi jedan učitelj trebao da zna i na koji način bi prenosio znanje. A još dalje od onoga šta nas čeka u budućnosti.
Za učitelja je bilo sasavim dovoljno ako je imao završenu osnovnu školu onakvu kakvu danas poznajemo i eventulalno još godinu dvije neke posebne “specijalizacije” za učitelja.
Nastava se odvijala u učionicama u tačno određenim “radnim” grupama s precizno definisanim vremenom početka i kraja. Na taj način su polaznici (đaci) škole već bili pripremani na to da će sutra kada se zaposle biti tretirani strogo prema vremenu dolaska, odlaska na pauzu i prekida rada. Naravno, znamo i iz historije, da to nije ni izbliza bilo kao danas 8/8/8 (8 sati rada, 8 spavanja i 8 odmor i zabava). Osmosatno vrijeme se pojavilo u početcima industrijske revolucije 2.0.
Nagrade i kazne učenika su bile kako u vidu ocjena koje imamo i dan danas, tako i kao veoma stroge i brutalne fizičke, kao što su premlaćivanje štapom po raznim dijelovima tijela toliko dok ne bi prokrvarilo sve od siline udaraca!
Polaznici su posmatrani skoro kao roboti ili mašine. Stavljani su u grupe prema uzrastu i tretirani na jednak način.
Obrazovanje 2.0
Nakon što se industrija iz prve revolucije proširila na skoro cijeli svijet, sve je bilo spremno za novu generaciju. Naravno, ne treba pomisliti da su to neki ogromni skokovi kako u industriji, tako i u obrazovanju. Sve dolazi postepeno, a mi danas iz ove naše perspektive možemo da kažemo kada se šta dogodilo, međutim, dok se događa, teško je bilo šta tačno odrediti.
Industrijska revolucija druge generacije, odnosno Industrijska revolucija 2.0 zahtijevala je od radnika da itekako znaju ne samo čitati, nego i pisati. A za mnoge u hijerarhijama tvornica i više od toga. Već se imala uveliko industrija tehničara i inžinjera, kao i zanatlija/majstora, a koji su morali znati čitati kako tehničku dokumentaciju, tako i ostalu neophodnu literaturu za ispravno i pravovremeno izvršavanje dodijeljenih zadataka.
Historija
Otkrićem pokretne trake, sistematizovanjem proizvodnje, potrebom za novim legurama i materijalima već se lagano sve pripremalo za jedno novo doba.
Kada se ušlo u novo industrijsko doba zvano Industrijska revolucija 2.0 i obrazovanje je poprilično bilo napredovalo širom svijeta. Univerziteti su dobili jednu potpuno novu sliku, a njihov broj se enormno povećao. Slična situacija je bila i s osnovnim i srednjim školama. Škole su razvrstane prema usmjerenjima, naučnim ili društvenim oblastima.
Obrazovni kadar i škola
Pod uticajem socijalnih nemira upravo zbog brutalnog iskorištavanja u toku prve industrijske revolucije, obrazovanje je doživjelo drastičnu promjenu. Sada je nastavni kadar morao da bude itekako obrazovan i stručan s dobrom pozadinom iz prakse, jer je još uvijek polaznicima trebalo prenijeti praktično znanje. Sada se uveliko imaju obavezne državne usmjerene škole. Svi oni koji ne žele da se školuju bivaju kažnjavani! Države su prepoznale da je jedino to mogućnost za napredovanje u obrazovnom i tehnološkom smislu, a što će imati posljedicu kvalitetniji i zdraviji život cijele nacije.
Obrazovanje 3.0
Industrijska revolucija 3.0 sa sobom je donijela računare i internet na prvom mjestu, ali i ogromne korake razvoja u drugim poljima. Svakako, većina automobila, pa čak i poljoprivrednih mašina, a da se ne govori o medicini, farmaciji i slično, proizvedenih u zadnjih dvadesetak godina sadržava određene “kompjutere”. Za te “kompjutere” neophodno je znanje i vještine ne samo čitanja i pisanja i ne samo više matematike, nego i veoma razvijeno kognitivno znanje.
Historija
Veoma je teško definisati početak, kada je sve počelo s novom revolucijom, da li između svjetskih ratova ili pak poslije. Ali pojavom računara definitivno se promijenilo sve, cijela historija ljudskog roda od pamtivijeka. Ako bi se prva industrijska revolucija mogla pripisati nekoj kompaniji, onda je prva sigurno Watt (James Watt), druga Ford (Henry Ford), a treća Intel, IBM, Microsoft i Apple. Ono što je bilo na početku Industrijske revolucije i ono što imamo danas itekako se razlikuje. Mi živimo ovo doba, svjedočimo ga i vidimo promjene koje se događaju.
Obrazovani kadar i škola
Ono kako su učili naši roditelji i starije kolege itekako se razlikuje od onoga kako učimo mi a posebno se razlikuje kod novih generacije koje tek počinju s obrazovanjem.
Nažalost, Bosna i Hercegovina nije mjerilo, ali ovdje govorimo o svjetskim trendovima.
Obrazovni kadar je prestao da fizički kažnjava polaznike škola. Čak šta više, takvi postupci su strogo zabranjeni. Obrazovane institucije su u potpunosti potisnule odgoj, etiku i moral iz svojih zgrada i udžbenika. Religija i njena moralna načela su protjerana i izrugivana dugi period. U zadnjih 20-ak godina se pokušava na ovaj ili onaj način ponovo progurati u obrazovni sistem, da li pod nazivom religija ili pak etika, moral, ćudoređe, tzv. happy life u zadnjih par godina i slično.
Obrazovanje je masovnom upotrebom interneta prebačeno na internet kao kroz programe tzv. distance learning, koji ipak nisu zaživjeli u onoj mjeri kako se očekivalo u “standardnom” obrazovnom procesu, ali je itekako uzelo primat kroz cjeloživotno učenje.
Obrazovanje 4.0
Smatra se da se Industrijska revolucija 4.0 rodila 2000. godine. No, iako prije punih 20 godina, još uvijek je kao mala beba koja tek pokušava da prohoda. Izvjesno je da će veoma brzo potisnuti sve ono što smo znali kao Industrijska revolucija 3.0. Kod industrijske revolucije 4.0, gotovo 100% je sve povezano računarima i globalnom mrežom — internet. Pa čak i kliješta ili čekić koji koristi neki zanatlija, imaće nekakav svoj elektronički sklop koji će prikupljati interesantne podatke i slati na centralno mjesto za obradu. O pametnim telefonima, televizorima, frižiderima, usisivačima, automobilima, i mnogo čemu drugom suvišno je previše govoriti. To je tu već oko nas. Naravno, to nije na onom nivou, kako se očekuje da će biti do 2030, a što je za SAMO deset godina. Obrazovanje 4.0 zahtijeva od diplomanata da su im osnovne kognitivne vještine podrazumijevane i svako onaj ko ih ne bude imao, veoma teško će se snalaziti u svijetu koji dolazi. Oni koji budu razvijali svoje kognitivne vještine i usmjeravali ih na potrebe tržišta uspjeće u manjoj ili većoj mjeri u zavisnosti od mnoštva drugih uticajnih faktora.
O onome kakvo obrazovanje mora biti i kakvi studenti moraju biti, da bi se zadovoljile potrebe Industrijske revolucije 4.0, pisaćemo poseban članak.
0Hits: 0
