Naučićemo vas hrabrosti

Dobrodošli djeco i roditelji! Svjesni smo da su mnogi od vas prevalili veoma dugačak i težak put. Mi smo se odvažili, učinili smo hrabar korak da prihvatimo sve, da razumijemo sve, da pomognemo svima, ali vi ste ti koji su hrabri. Mi trebamo i moramo hrabrost učiti od vas. Da od vas djeco, ali i vaših roditelja! Mi ćemo vam pokazati i naučiti vas našoj hrabrosti i odvažnosti kako se može biti dio ovog svijeta i kako se mogu pretrpiti mnoge patnje, glad i razaranja, a vi ćete nas naučiti vašoj hrabrosti, odvažnosti i ustrajnosti.

Okupili smo se ovdje danas da vam damo do znanja, posebno roditeljima, kako ste svi u dobrim rukama, posebno djeca. Naša škola je skromna, naša tehnička pomagala su skromna, naš budžet je skroman, ali su nam duše prostrane i volja da pomognemo svima, bez obzira odakle dolaze i kakvo pred-znanje imaju.

Kod nas ćete naučiti šta znači biti prihvaćen, shvaćen i podržan. Kod nas ćete naučiti i osnove bosanskog jezika, naučićete i matematiku i fiziku i još mnoge druge predmete. Mi možda nemamo savremena pomagala kakve imaju Zemlje zapada, ali imamo ogromnu volju, imamo iskustvo i predan rad naših prosvjetara. Budite uvjereni da ste u sigurnim rukama!

A sada pozivamo roditelje da se pridruže nama u jednom laganom obilasku škole dok djeca upoznaju svoje nastavnike i drugove kako iz Bosne, tako i iz drugih zemalja širom svijeta.

Roditelji, znajte kada vam djeca dođu kući i kažu da danas nisu učila ništa, da su se igrala, da su šetali do obližnje šume, parka ili njive, to ona nisu provodila vrijeme u besmiclici. Ne, nikako! Djeca treba da se osjećaju prihvaćeno, da zaista osjećaju da su dio zajednice, manje i veće. Jednom kada budu osjećali slobodu, a ne strah, bolje i kvalitetnije će da uče, da usvajaju nova saznanja i proširuju vidike. Ne brinite, ako vam se nekada bude činilo da idemo sporo. To su samo naše metode da ohrabrimo djecu.

Sve roditelje i djecu iz Bosne, naše domaćine, molimo za opšte razumijevanje. Zamislimo svi da smo otišli negdje u Bijeli svijet, gdje ne znamo jezik, kulturu, običaje. U početku bi nam možda bilo interesantno, ali ako nas domaćin ne bi prihvatio mi bismo se povukli u sebe, sjedili u ćošku, tugovali za svojom domovinom i društvom i čekali da dani prođu. To niko od nas ne želi. To ne žele ni svi ovi dobri, hrabri ljudi koji su pod raznim silama i izazovima života došli u našu domovinu. Pomozimo im da budu prihvaćeni. Dozvolimo im da se osjećaju kao naša braća, sestre. Posebno vodite računa šta i kako pričate sa svojom djecom. Djecu učimo toleranciji, razumijevanju, empatiji.

(Zamišljeni govor nekog direktora i njegovih pomoćnika neke škole u Bosanskoj krajini, s prevodom na neke od jezika migranata)

0

Hits: 6