“Tvoje je samo ono što ne možeš izgubiti u brodolomu!”
Ebu Hamid Muhammed el-Gazali
Veli se da je gornji citat izgovorio nakon što ga je presrela neka banda u karavani kojom se kretao iz mjesta u mjesto kako se to inače radilo u ta davna vremena (prije nešto manje od 1000 godina). Naime, neki kabadahija iz karavane mu htio oteti tašnu iz ruku, a on je povikao: “Nemojte molim vas, vama je to bezvrijedno, a meni je svo moje znanje tu!”. Na to se bandit grohotom nasmijao i rekao: “Znači, ako ti ja uzmem ove tvoje knjige, ti ćeš ostati bez svoga znanja!” A zatim se okrenuo i otišao. Nakon toga, Gazali je donio odluku da sve što je učio do tada, nauči napamet, pa je tako u narednih par godina naučio preko 10.000 stranica raznih knjiga. To mu je dalo “krila” za nove visine i poglede u mnoge širine. Vjerovatno kao posljedica svega toga i znamo za njega, preko kapitalnih djela koja je napisao.
No, u naše, modernije doba, postoji jedan model koji mi se strašno sviđa. Otkrio sam ga još 2009. godine i pisao o njemu, ali nažalost ili ne, pisanja nisam nikada objavio javno, tako da su bila dostupna samo uskom krugu ljudi. Taj model se naziva: Balloon model of knowledge, odnosno, Model znanja u obliku balona.
Još od malena sam volio učiti i istraživati o raznim modelima prenošenja znanja. Kada god bih vidio neku interesantnu knjigu ili neki poseban uređaj, kao specijalni neki šestar ili nekakav linijar, uvijek sam tražio od babe da mi kupi. Srećom, on je imao razumijevanja za to, pa sam tako još kao dijete imao nekih spravica koje druga djeca nisu imala. Međutim, ono što me uvijek privlačilo nije bilo toliko da samo ja znam, nego da ono što naučim, podijelim s drugima. Vremenom, kako čovjek sazrijeva, shvata da znanje bez dijeljenja, podučavanja drugih onome što se zna, je skoro pa beskorisno znanje. Neko će reći, pa može se dobro profitirati od toga! Ali, znanje ne smije biti moć! Znanje jeste i mora biti vrlina! Čemu svo znanje svijeta u glavama ljudi ako se to znanje ne širi dalje? Čemu i sve napisane knjige, ako ih niko ne bude čitao? A čemu i širenje i pisanje knjiga, ako one nemaju strukturu, ako su pisane na način da ih niko ne razumije? Čemu sva predavanja svijeta, ako su dosadna, ako predavač ni sam ne razumije ono što predaje? Jer, kako kaže stara japanska poslovica: Nije znanje znanje znati, već je znanje znanje dati.
Najbolje znanje je ono koje se pretoči u iskustvo, u praksu. Čak i ako neko nije vješt u govoru, predstavljanju onoga što zna, to neće biti problem jer njegova, odnosno njena djela će govoriti više od hiljadu riječi! Svaki napredak je dobar, bez obzira na njegovu veličinu.
No, vratimo se gore spomenutom balonu.
Veli se da je znanje poput balona koji se puše (a rekao bih skoro isto je i za neka iskustva) ne uz pomoć zraka ili nekog drugog fluida, nego znanja. Dok je balon mali, njegova zapremina je mala, ali ono što je važnije, i njegova površina je mala, tako da je saznanje (preko površine balona) o nepoznatom također malo i ograničeno. Ono što znamo je unutar balona, a ono što ne znamo je izvan. Ali važno je znati i koliko se ne zna. Kako se balon povećava, raste, tako raste i njegova površina, odnosno raste površina ili područje nepoznatog. Sada se dolazi do zaključka koji je poput nekog vica: Što više znam, to znam da manje znam! I doista, ako se znanje posmatra poput balona, dolazi se do tog zaključka, a i mnogi učeni ljudi s ogromnim znanjem i iskustvom će zasigurno potvrditi ovu teoriju.
Ovdje treba razlikovati tri veoma važne stvari, da ne bi došlo do neke zabune:
- balon kada se puše on manje-više raste ravnomjerno, dok balon znanja može da raste samo u jednom malom dijelu, pa da taj balon liči na neku čudnu grimasu. Kao kod balona koji su u obliku nekih životinja, npr.
- balon koji se puše nekim fluidom može i da se ispuše ili da pukne, međutim to nije skučaj sa balonom koji se puše znanjem.
- balon se puše gotovo uvijek u jednom mjestu, dok balon znanja može da se puše u bilo kom mjestu (vidjeti pod prvom stavkom)
Nadalje, ako bi se pogledala struktura balona moglo bi se uvidjeti da unutar balona znanja postoji jako mnogo drugih balona. Jer znanje o recimo historiji nam nije isto kao znanje o matematici. Posebna tema je kako organizovati svo to znanje i kako napraviti “mape” da se znanje koristi u prave stvari, na pravom mjestu u pravo vrijeme, te se njome nećemo baviti ovdje i sada.
Zatim, kod balona koji se puše fluidom, to je uglavnom puhanje kako rekosmo na jednom mjestu iz jednog izvora. Fuid može da bude i smješa nekoliko različitih fluida, ali gotovo uvijek dolaze iz jednog izvora. Međutim, kod balona koji se puše znanjem, izvora je gotovo bezbroj.
Kod ovoga valja obratiti posebnu pažnju. Što je “otvor” kroz koji se puše balon znanja veći ka izvoru, to će se znanje brže usvojiti, ali također će postojati i razmjena “fluida”, tj. znanja između balona i izvora. Stoga je veoma važno biti otvoren ka izvorima, ali također i biti izvor, jer uvijek će doći do razmjene znanja bez obzira na “pritiske” u različitim “komorama”. Kao i to, da za razliku od balona koji se puše fluidom, samo ako fluid dolazi u balon, balon će se povećavati, dok kod balona znanja, bez obzira u “koju stranu znanje struji”, odnosno da li nas neko uči, ili mi nekoga podučavamo, naš balon znanja će se povećavati.
0Hits: 6