Evo već neko vrijeme se vrti po društvenim mrežama poziv građanima da se odazovu i glasaju za projekte u okviru kampanje Smart Sarajevo. Prije nego bilo šta kažem, odmah ću reći da mi itekako ide na živce Smart, umjesto bilo koja adekvatna riječ na finom, bosanskom, pitkom jeziku. Adekvatna riječ se može naći u to nema nikakve sumnje. Pa čak da bude napisano i kao Pametno Sarajevo, ne bi bilo loše. No, …

Javni poziv je upućen građanima prije svega Sarajeva, jer se projekat ili program odnosi na Grad Sarajevo, pa čak i Kanton možda. Ali svakako tu mogu da učestvuju svi građani BiH, jer nam je svima Sarajevo glavni grad i valjda bismo svi trebali imati nekakvog uticaja. Neko ko sebe smatra veoma naprednim (da ne kažemo ovim modernim rječnikom, progresivnim), cijeli tekst je napisao na engleskom jeziku! Na engleskom jeziku za građane BiH! Ko je ovdje lud?!

Super je kada se građani pozivaju da se aktivno uključe u to šta će imati u svom gradu, ali građani ne mogu biti ti koji će odlučiti da li ćemo u gradu imati električna bicikla ili električnu rasvjetu. O tome treba da priča i odluke donosi struka. Neko ima veoma pogrešnu predstavu o demokratiji, transparentnosti i otvorenom građanskom društvu.

Ali evo, idemo da vidimo kakvi projekti su tu. Šta imam ja da kažem za svaku ideju iz moje perspektive. Pozitivne i ne tako pozitivne strane i slično. Da kao stari namćor prokomentariše svaku stvar. Nekome dignem pritisak, neko da mi se sjeti familije, i veoma rijetkih onih koji bi se eventualno po nekim tačkama i složili o onome što ćemo vidjeti u nastavku. Ići ćemo redom po listi, mada će to možda zahtijevati skakanje s projekta na projekat, ali lista je takva.

SMART NEXTBIKE 2.0

Promovisanje ekološki prihvatljivih prevoznih sredstava, kao i njihovo prisilno korištenje (zabranom upravljanja motornim vozilima s unutrašnjim sagorijavanjem unutar određenih zona) je uvijek dobro došla. Svako iole pametan, razuman, s vizijom o bližoj i daljoj budućnosti će se složiti s tim i oko toga vjerovatno nema nikakvog nesporazuma. To je cilj, to je rezultat. No, kako taj cilj ostvariti, kako do tog rezultata doći? Oko toga je bilo, ima i biće rasprava, nesuglasica, pa čak i dijametralno suprotnih mišljenja gdje se neće moći naći zajednička riječ nikako.

Veliki sam protivnik privremenih (modeno nazvanih ad-hock) rješenja! Takva rješenja ne donose nikome nikakvu korist, osim direktnu materijalnu onima koji će profitirati od takvih rješenja. U društvu kakvo je bosanskohercegovačko to po automatizmu znači neki ljudi bliski partijama, neki s lovom stečenom na veoma sumnjiv način i slični.

Da bismo imali bilo kakvu “novu” vrstu prevoza prije svega moramo imati veoma jasne i precizne Zakone i Pravilnike. Nekome će ovo zvučati smiješno ili čudno. Drugi će naći hiljadu i jedno opravdanje s kojim će reći daj šta daš, jer naše političare nećeš nikada dočekati da donesu neki Zakon i/ili Pravilnik. Možda su i u pravu, ne velim da nisu. Zato ovo sve i jeste samo pogled iz mog ugla, a koji ne mora uopšte značiti da je tačan. Ako je i tačan, ne mora značiti i da je potpun.

Jedna od veoma jakih i velikih evropskih zemalja imala je veoma žustre rasprave o novim, savremenim prevoznim sredstvima i kako će se ona koristiti u saobraćaju. Čak je bio donesen hitni zakon o zabrani svih tih sredstava dok se ne donese konačno rješenje! Prodavci su tu bili najviše oštećeni. Kupili su nešto u nadi da će na tome dobro profitirati, međutim vlada je donijela odluku da se ta sredstva ne mogu koristiti jer nije jasno definisano njihovo korištenje. Od prvog jula ove godine, novi zakon je stupio na snagu koji jasno definiše mnoge stvari vezane za savremena prevozna sredstva. U ovom slučaju ovdje, o električnim (pametnim) biciklima. Ostalih ćemo se dotaći kasnije.

Tim zakonom jasno je definisiano kakva ta bicikla trebaju da budu (tj. šta od opreme moraju imati, kakve kočnice npr, ili kakva svjetla naprijed, kakva nazad, koje jačine luminiscencije, boje i slično). Ako se radi, a uvijek se radi, o različitoj snazi motora koji pokreće takva bicikla, koju brzinu mogu da razviju, onda treba voditi računa ko može takvim biciklima da upravlja. Maloljetnici, stariji maloljetnici (između 15 i 18). Da li za neke modele treba posebna vozačka dozvola. Da li onaj ko upravlja takvim biciklom treba da nosi zaštitnu opremu, ako da, koja je to i koje vrste. Šta sa prestupnicima? U većini zapadnih zemalja prestupnicima se oduzima vozačka dozvola na mjesec dan! Da vozačka dozvola! Nema više ni za volan sjeti narednih mjesec dana, ako se neko pravio pametan pa prekršio Zakon, Pravilnik, …

Tim Zakonom je, definisano, ono što je također veoma interesantno u ovom slučaju — posebno zato što se radi o opštini Stari Grad, kuda takva bicikla mogu da se voze. Bicikla u većini evropskih zemalja ne mogu da se voze po pješakim zonama. Ako nema pješačkih zona, bicikla su ravnopravni učesnici u saobraćaju na saobraćajnicama gdje saobraćaju motorna (i druga) vozila.

Mi u opštini Stari Grad, koliko me sjećanje služi, nemamo nikakvih biciklističkih staza! Kuda se misle voziti ta bicikla? 20 bicikala za opštinu Stari Grad koja ima 40 hiljada stanovnika je presmiješno. Ako bismo govorili samo o onom ravničarskom dijelu (jer o njemu brezbeli, samo i ima smisla pričati, jer ko će pedalati bilo gdje u brda), onda dolazimo do zaključka da se biciklariti (može li se to ovako nazvati?) može samo “glavnim” ulicama, tipa Obala, Titova, M.M. Bašeskije i slično.

Ograničiti jedan ovakav plemenit projekat tako da korisnik bicikla mora vratiti biciklo na neku stanicu je apsolutno van svake pameti. Šta će mi biciklo kojim trebam da se prevezem od Vijećnice do Slatkog ćošeta, ako biciklo moram parkirati kod Katedrale? Pa radije idem pješice (i to pod uslovom da ga smijem voziti duž pješačke zone, a što je također van svake pameti). Ne piše u ovom projektu, ali pretpostavljam, da bi te stanice trebale biti opremljene solarnim panelima koje će usput biti punionice. Ako je kojim slučajem ko zaboravio, treba to dodati pod obavezno, ako se nađu rješenja za probleme koje ja vidim u ovom trenutku.

Charging stations for electric scooters and electric mobility scooters

Za one kojima ne ide engleski (a takvih je popriličan broj među nama, samo smo mi previše ufurani, da to ne želimo priznati) naslov bi bio: Punionice (ili stanice na kojima se može napuniti) električnih baterija koje pokreću bicikla, električne skutere, i ostala električna prevozna sredstva.

Sada bih mogao ponoviti masu stvari koju sam već naveo za prvi projekat, pa da svako poglavlje bude cjelina za sebe, ali to bi značilo da bi ovaj tekst bio predugačak. I ovako će biti, pa će to biti razlog da takve stvari ipak ne pišem više puta. Onoga koga bude zanimalo, jednostavno neka pročita cijeli tekst i stvari koje se mogu primijeniti na jednom, odnosiće se i na drugo, treće i slično.

Prije svega, naslov ovdje je veoma konfuzan s tekstom koji se nalazi ispod. U naslovu se kaže da je potrebno izraditi punionice (pretpostavljamo solarne), a onda se u tekstu kaže da te punionice trebaju služiti za punjenje električnih skutera na podjelu (tzv share electric scooters). Ko bi uopšte ubacio u opticaj bilo kakva prevozna sredstva na podjelu, ako za njih ne bi predvidio gdje će se parkirati, puniti, …? Ovaj projekat kao zasebna cjelina je potpuno suvišna stvar! Čak i da neko kaže biće još dodatna opcija da vlasnici električnih skutera mogu da napune svoje skutere za džaba (kao u mnogim svjetkim metropoloama, jer električna struja, dolazi iz svjetlosne energije), ili uz neku naknadu, je također veoma upitan projekat. Koliko to Sarajevo, pa i Stari grad ima električnih skutera koji saobraćaju svaki dan da bismo im pravili posebne punionice? Ako je projekat da bi se čisto bilo u nekakvom trendu — totalni promašaj!

O zakonskim rješenjima, šta skuter treba da ima. Njegova maksimalna snaga. Ko može upravljati, kuda, kako. Maksimalna brzina koju skuter smije razvijati i slično već smo obrađivali kod teme električna bicikla. Dovoljno je samo malo zraknuti, čak ne i u Zakone, nego u medije, šta se to ima po zemljama i gradovima koje očito je hoćemo da kopiramo.

Smart Parking Solution as part of Smart City Sarajevo

Iz naslova i opisa se ne da zaključiti gotovo pa ništa kako se ovaj projekat misli implementirati. Šta bi on podrazumijevao. I da, zaboravili smo navesti da naslov kaže nešto tipa: Pametna parking rješenja za Pametni grad Sarajevo. U opisu se spominju osobe s invaliditetom, valjda se pokušava ubiti koja para, na inkluzivnost i slične moderne stvari koje imamo u Zapadnom svijetu. Ljudi, kada dajete ideje, predlažete projekte, de nek makar ima kakav takav razumljiv opis.

Rješenje koje strašno nedostaje sarajevu, a koje bi itekako moglo biti dio ovog projekta/programa Pametno Sarajevo jeste ono gdje bismo na svakoj važnijoj raskrsnici u cijelom gradu, a ne samo u Starom Gradu imali table s natpisima koliko ima slobodnih mjesta trenuno na kom parkingu u kojoj ulici. Ovako nešto prije svega zahtijeva da se sva parking mjesta, bila ona privatna ili javna (pod ingerencijom komunalnih preduzeća) uvedu u centralizovani sistem. A to opet znači da se svako parking mjesto naplaćuje, nema zakidanja poreza, fiskalni račun obavezan. Rampa obavezna, rasvjeta, ulazi, izlazi po standardima itd itd. Ovako nešto zaista nedostaje Gradu, bez obzira bilo to dio ovog projekta/programa ili ne i vjerujem da svi željno iščekuju ovo još jučer. I ovo je nešto što postoji u svjetskim metropolama već par decenija.

E — cottage

Valjda je popularno imati ovo E svuda. Uguraj E, Eco, Bio, gdje god možeš. Ovo za one što im opet engleski nije baš na Ti, bi značilo ko neka E (ne znamo je li eko, ili elektro ili šta) brvnara. To su ko one brvnare koje već imamo ispred BBI s vremena na vrijeme ili one na Trgu Alija Izetbegović kod Ekonomskog fakulteta. Kako god, iz projekta se jasno vidi da ga je pisala neka kompanija, agencija ili šta već (U tekstu je spomenuto ime firme). Neko ko je spreman veoma dobro uzeti pare iz budžeta, nekog kredita, od toga napraviti kiča i šunda i veoma dobro profitirati. Da ne budemo negaitvni i namćori, ideja je odlična! Moram reći da mi se sviđa.

Ovdje bih volio samo vidjeti šta je predviđeno oko vlasničke strukture nad idejom, projektom, inventarom i slično. Za sada je ideju inicirala ta neka firma. Je li obaveza da ta firma dobije projekat ili pak sutra ga može dobiti bilo ko ko pobijedi na nekom tenderu? Ko će biti vlasnik tih mini bob staza, žičara, tih brvnara i to? Ako se već pare uzimaju od stranaca (a to opet ustvari znači iz budžeta) valjda bi Grad trebao biti vlasnik svega toga.

E — cottage — softver

Sad ovdje nismo sigurni da li je ovo neka nova engleska riječ softver ili je neko malo pomiješao bosanski i engleski. Da ne budemo baš čangrizavi i namćori, reći ćemo da je greška pri kucanju i da se mislilo na englesku riječ software.

Ne vidim apsolutno nikakvu povezanost inicijative Pametnog Grada s ovim softverom. Ovo je u opisu Javnih preduzeća koja su u vlasništvu Grada i koji o tome treba da donese nekakvu zakonsku odredbu, odluku ili kako se to već zove i time naredi preduzećima da to implementiraju u okviru redovnih aktivnosti, ako već menadžment tih firmi nije dovoljno samoinicijativan, da ne kažemo pametan, pa to sam odradi. Nije ovo nikakva, ali baš nikakva pamet i ne vidim apolutno nikakvu potrebu da se oko ovoga uzimaju NAŠE pare iz NAŠEG budžeta da bi na tome neko masno profitirao i pravio bajagi neke pametne gradove, pametno ovo ili pametno ovo. Ustvari hoću reći, Smart, to je popularno danas! Dodatne aktivnosti i dodatne informacije koje su izvan djelovanja javnih preduzeća su miskroz uredu i to apsolutno podržavam!

Hyperlocal Air Pollution Management Solution and Smart Parking system

Još jedan projekat s mnogo stranih riječi koji ne govori baš ništa! Ali baš ništa! Ovo je ono klasnično, idemo instalirati neki supermoderni sistem, uzeti pare, pa kasnije nek neko, ako bude htio, znao, mogao koristi podatke iz tog sistema, pa da možda, eventualno, ako bude ustao na desnu nogu, more nešto i promijeniti negdje, s nečim, nekako.

Umorio sam se od čitanja ovih projekata i njihovih rješenja. Možda nastavim nekada, ako budem skupio dovoljno snage.

Ali, evo za ovaj prvio dio da kažem barem dio onoga šta i kako bih ja uradio, a da bude kvalitetno dugoročno rješenje i da ne bude samo neko naglabanje od nekog pametnjakovića.

Kada su u pitanju bilo kakvi ekološki prihvatljivi transporti (oni na podjelu, tzv share), posebno kada govorimo o malim električnim uređajima tipa električnog bicikla, električnog skutera ili pak običnog bicikla ili običnog skutera, svaki projekat bi trebao, da ne kažem morao, biti usko povezan s GRAS-om. (Znam, muka nam je svima od GRAS-a, njihove neefikasnosti, lopovluka i svi bismo rado vidjeli da se to preduzeće već jednom ugasi i da se otvori novo, kako treba. Ali! Uvijek ima to ali! Ne ide to tako u svijetu biznisa. Uostalom to preduzeće je u vlasništvu Grada. Grad je direktni krivac za sve što se događalo i događa u GRAS-u. Možda nekada, neko i ode u ćuzu za sve to, ali nečije ležanje u ćuzi neće vratiti godine haljkavosti, maćehinskog odnosa, … No, može biti veoma dobra opomena za one koji sada imaju takav odnos ili bi ga mogli imati u budućnosti. — Svaka konkurencija je dobra, ona podstiče strane da se takmiče, da osvajaju tržište, nude bolje usluge, jeftinije, … Ali ovdje u ovom slučaju mi imamo veliki problem. Vlasnik GRAS-a, Grad, ne vodi računa o svome djetetu, i zapošljava komšijsko dijete — čitaj Centrotrans, da obavlja posao, jer taj isti Grad, ne zna, neće, nemože, ili šta već, svom djetetu reći, narediti, da stvari radi na pravi način)

Svaka mjesečna, sedmična i dnevna karta, kao i svaka druga, ima svoj serijski broj. Taj broj se može i treba iskoristiti za korištenje električnog bicikla ili skutera za ostvarivanje poprilično velikih popusta, od 20, 30, pa možda i više procenata. Time bi se itekako građanstvo stimulisalo da koristi kako gradski prevoz, tako i mala električna prevozna sredstva od stanice do mjesta boravka, radnog mjesta, … Nije sve u turistima! A da ne govorimo, kako bi sve to skupa djelovalo na kupovinu karata (svi bi željeli ostvariti popust na električnom skuteru, pa će zato kupiti kartu), povećanju korištenja gradskog prevoza umjesto ličnih automobila i u konačnici ekološkom stanju koje se kroz svaki ovaj projekat/program pokušava progurati.

0

Hits: 1