Može li radnik imati veću platu od šefa?

Da li je pošteno, da šef ima platu istu “ili nedaj Bože” manju od radnika kojem je šef?

Već smo pisali nekoliko različitih članaka o savremenim oblicima organizacije. Kada kažemo organizacija, tu mislimo neka mala privatna firma, korporacija ili čak državna, javna ustanova.

No prije nego što uopšte ponudimo nekoliko primjera uz pomoć kojih ćemo doći do nadamo se ispravnog odgovora s kojim će biti svi ili barem većina zaodovoljni, postavimo sami sebi pitanje: “Da li bih ja volio biti šef ako ne znam kolika je u koga plata u cijeloj firmi ili barem timu kojem sam šef?”

Izvor: www.inc.com

Odgovor na ovo pitanje nas itekako vodi do toga šta šef jeste i šta šef ustvari treba da bude u jednoj organizaciji.

Ako smo iskreni u svom govoru i ponašanju. Niti umanjujemo ono što radimo, niti preuveličavamo, a ni pod razno ne pripisujemo sebi zasluge drugih, tada se može reći da smo mi prije svega zrela osoba. Svi oni koji nisu ovakvi, neka se potrude da budu. Nije teško uopšte, samo je pitanje da li to želite ili ne!

“Povjerenje se postiže kada se govori istina, a ne onime što bi ljudi voljeli da čuju.” — Simon Sinek

Obrazovanje koje se ima i imalo zadnjih 70 godina u Istočnom bloku je ono koje učeniku i studentu ne dozvoljava da razmišlja. Tjera ga da nauči i usvoji gradivo onako kako je to nastavnik i profesor zamislio, prema udžbeniku koji se koristi u određenoj akademskoj godini. I tu je možda osnova svih problema i nerazumijevanja neke druge organizacije, osim tzv. vojničke ili mafija organizacije. To su organizacije u kojima se general, odnosno šef mafije pita za sve. Obični vojnik nema pravo glasa, on mora bez pogovora da izvršava sve što mu se naredi u suprotnom slijede ogromne, zastrašujuće kazne fizičke i psihičke prirode. Ali određene životne situacije ipak ljude natjeraju da postupe ljudski, empatično, sistematski, planirano i prema vlastitom nahođenju, procjeni, znanju i iskustvu. Umjesto da je uvijek tako, to se viđa samo u veoma rijetkim situacijama. A rijetko je, jer je obrazovanje takvo, kako rekosmo da se ne smije previše misliti i mora da se sluša naredba. Stoga, većina građana Istočnog bloka, skoro pa da ne zna da funkcioniše što mu neće neko narediti šta i kada da radi!

Jedna od situacija koju često spominje Simon Sinek jeste ona iz vojske.

“Kada neki vojnik bude ranjen u veoma žestokom okršaju i kolega dođe po njega, na vlastitu odgovornost, rizikujući vlastiti život kao i žestoke posljedice od šefova kasnije, i izvuče ga vani, uvijek bude pitan: ‘Ali zašto si to uradio?’ ‘Zato što bi ti isto učinio za mene’, odgovor je koji uglavnom slijedi”

Ljudi u svojoj nutrini, u prirodi, žele da budu proaktivni, progresivni, samodisciplinovani, samoorganizvoani, međutim okruženje je to koje im ubija takve njihove želje i ambicije. Ako bi se ljudima dozvolilo da izraze svoje unutrašnje želje i uz to im se pomoglo da ih uobliče i realizuju na što bolji način, svi bi bili na dobitku.

Primjer prvi

Zamislite da ste vlasnik firme koja čisti ulice. Imate određeni broj radnika (iskusnih, manje iskusnih, vrijednih, lijenih, …) i dogovorili ste s gradom ili opštinom da se neka ulica očisti. Vaši radnici su većinski oni koji su s veoma niskim nivoom obrazovanja, osim onih koji trebaju da upravljaju nekim posebnim mašinama.

Kako biste radnike uputili na posao? Prije nego nastavite čitati, odgovorite sebi na ovo pitanje. Zastanite par sekundi i razmislite.

Ako je vaš odgovor takav da biste ih okupili i naredili ko će šta da radi, jer ste vi vlasnik firme i njihov šef, vaš odgovor je u potpunosti pogrešan!

Da bismo malo približili o čemu se radi, pročitajte na brzinu kratki članak: Psi i mačke ne idu skupa.

Pravi odgovor je: Recite ljudima koji posao ste pogodili i za koje vrijeme i pustite ih neka se sami organizuju i podijele u grupe. Pa nisu djeca iz vrtića! Ljudi su, odrasli. Pomoći će jedni drugima!

A pomoći će jedni drugima, ako vi budete kao vlasnik firme i šef stalno govorili o tome. Koje su vaše vrijednosti u firmi, čemu težite, kako ih poštujete, cijenite, …

Primjer, kako jedan direktor, vlasnik firme drži govor može se naći u članku: Pomozimo našim klijentima da budu bolji.

Primjer dugi

Zamislite da ste vlasnik firme za održavanje liftova. Sada, za razliku od primjera iznad, svi vaši radnici moraju biti školovani, čak i s dodanim obrazovanjem kao specijalizanti za posebne vrste liftova koje održavate. Dogovorili ste posao i liftovi treba da se poprave ili zamijene potrošni dijelovi tokom redovnog servisiranja. Imate određeni broj radnika među kojima ima onih s dugogodišnjim iskustvom i uz to još talentovani, ali i onih koje ste tek zaposlili. U jednom danu treba da se servisiraju liftovi na tri lokacije.

Kako biste radnike uputili na posao? Isto kao u primjeru iznad. Zastanite na trenutak i razmislite. Budite iskreni prema sebi. Nemojte odgovarati po pretpostavci, nego zaista ono što osjećate i na koji način smatrate da bi sve trebalo biti urađeno.

Ako je vaš odgovor takav da biste rekli jednom od starijih iskusnijih majstora da sa sobom povede dvojicu tek zaposlenih i da mu onu budu irgeti (pomagači), vaš odgovor je u potpunosti pogrešan!

Radnicima trebate objasniti koje poslove ste dogovorili i za koje vrijeme. Pa možda čak i za koliko novca, zašto da ne? Vi kao vlasnik i poslodavac trebate biti pošteni, otvoreni, transparentni prema svojim radnicima, zar ne? I vi biste voljeli da ste u obrnutoj situaciji da vas neko tretira tako. Kada im objasnite o čemu se radi, dovoljno je samo da im skrenete pažnju da su tu nove kolege i da treba pravedno i pošteno da se podijele i organizuju, kako bi ispunili ono što su rekli da mogu ispuniti. Jer, ako oni kažu da ne mogu servisirati liftove na tri lokacije i da je to s resursima koje imaju nemoguće, treba da prihvatite njihovo mišljenje, a ne da ih tjerate da rade nešto što ne mogu! A oni će se organizovati onda sami i sve stići u pravom roku s kvalitetom koji zadovoljava sve, i vas, ali i klijenta za kog radite. Klijent će vas sigurno je razumjeti ako ste transparentni u vašem poslovanju. Jer ćete veoma jasno klijentu objasniti zašto se liftovi na tri lokacije ne mogu servisirati u jednom danu.

Šta pričati s ljudima, kako ih motivisati da rade skupa i šta to ustvari znači, može se naći u članku: Kako motivisati ljude da rade skupa?

Ako, pak, ne znate šta da uradite u konkretnom primjeru i odakle da krenete, savjetujemo članak: Upravljanje okruženjem naspram (direktnim) upravljanjem ljudima.

A šta bi s platom?

Nadamo se da ste dobili barem mali uvid u to kako funkcionišu (ili čemu teže) savremene organizacije, nakon što ste pročitali i sve članke koje smo savjetovali da se pročitaju. U takvom jednom okruženju, uz strogo pravilo čuvanja tajne o visini plate između zaposlenika (bilo bi dobro kada platu ne bi znao ni supružnik čak!), rađa se jedna nova atmosfera. Potpuno nova, vjerovatno za većinu čitalaca, potpuno strana i pomalo utopijska. U takvom okruženju, javlja se poštenje, iskren govor i veoma iskreno izvještavanje o onome šta se i koliko uradilo. Tada vi kao šef možete znati koga da nagradite i stimulišete (naravno bez znanja drugih), a koga da možda malo izružite i pomognete da se popravi, promijeni i uklopi u tim.

Čak i ako imate razne vođe timova, starije kolege pred penziju i slično, to uopšte ne znači da oni doprinose vašoj firmi kao možda neki mladić ili djevojka koji su tek došli ili koji imaju veoma malo radnog staža. Ljude plaćate prema onome koliko oni vrijede, a ne prema tome kakvu diplomu imaju, da li im ispred imena stoji šef, vođa, brigadir, glavni i slično. Sada ustvari uviđamo, da sve ove titule nemaju uopšte nikakvog smisla, zar ne? To nas dovodi do nečega drugoga. A to je da, ako želimo da imamo nekoga ko će “voditi” ljude onda imenovanje takvog ne može biti prema tome kako oni “vode” ljude, nego prema onome kako oni “vode” i “upravljaju” projektom na kome se radi. Pa bilo projekat pomesti ulicu, popraviti lift, izraditi neki veoma precizni dio za složenu mašinu u novom Mercedesu ili pravni postupak koji vodite pred lokalnim sudom.

Da biste ohrabrili ljude da daju maksimum sebe, prije svega vi biste trebali da se informišete kako sve to radi, a članak Želja vam je da budete plaćeni kao profesionalac? može pomoći i vama, ali sutra i vašim radnicima.

I još jednom, ne zaboravite šta pričati radnicima. Ali neka priča bude iskrena, jer samo tako ćete ostvariti povjerenje, a ne pričom koju ne prate djela, ali koja je sladunjava za slušati. Ako ste još uvijek u dilemi kako to uraditi, slijedeći članak vam može dati ideju: Socijalne vještine su važne!

Izvor: www.lifehack.org
0

Hits: 5