Lovci na glave i dan danas postoje i zarađuju veoma dobro! Nije im posao brutalan kao u kaubojsko doba, ali je svejedno još uvijek težak. Težina svakakov ima više vrsta, ne mora sve biti u kilogramima. Posao današnjih lovaca na glave zahtijeva veoma široku lepezu vještina i dosta dobro znanje o raznim stvarima koje se oko nas događaju. Oni treba da znaju ne samo šta je danas u trendu, nego šta će biti za par godina ili par decenija.
Sinoć bijah na jednoj maloj konferenciji na kojoj se pričalo o problemima koje imaju lovci na glave. Dosta toga sam znao od prije, ali u svakom slučaju fino je poslušati i što je najvažnije razumjeti i ostale ljude oko sebe. Time upoznajemo sebe, što je mogli bismo reći svrha našeg postojanja, kao i ljude i procese oko nas.
Među govornicima je bilo raznih profila. Od čovjeka koji je pokrenuo, sada već veoma uspješnu, tzv. startup firmu, čovjeka koji je “pobjegao” iz svijeta igre i zabave u kojoj je bio preko 20god jer mu to više nije predstavljalo nikako zadovoljstvo, preko CTO (to je tehnički direktor, po JUS-u), lovca na glave do čovjeka koji pronalazi same lovce. Moderator ili voditelj cijelog programa je bio direktor, od koga sam ustvari dobio poziv, firme koja se bavi lovom.
Skup je otvoren tako što su se svi, po nekakvom adetu predstavili, rekli nešto malo o sebi i iz koje i kakve firme dolaze, a zatim je uslijedilo prvo pitanje moderatora na koje su svi redom odgovorili veoma slično, osim onog gore spomenutog tehničkog direktora. Odgovori su ustvari bili takvi da je izazov u današnjem vremenu naći top talente, super talente i još su spominjali druge termine u superlativu.
Naravno, mnogo ljudi iz publike se javilo za riječ, pitanje, komentar, sugestiju, tako da je cijeli skup, po ličnoj procjeni, protekao više nego odlično. I sam sam htio da se javim za riječ i pitam ustvari o čemu oni ovdje pričaju. Kakvi super, top, i ostali bakrači? Kada firme, a posebno lovci na glave pričaju kakav im čovjek treba uvijek se kao spominje i traži najbolji. Ali, prije nego kažem svoje mišljenje koje sam ustvari htio iznijeti i u sklopu pitanja, da kažem nešto drugo. Mala alegorija, čisto da se shvati i prihvati realnost. Kada momak traži djevojku ili djevojka momka, posebno kada je to za udaju/ženidbu (danas se momci i djevojke, nažalost traže za zabavu, ali to je druga neka tema), tada se postave veoma visoki ciljevi, i tu mi uvijek naumpadne poštapalica od Pervana kada veli: “Zgodan, mlad, visok, plav”. Činjenica je da se ti kriteriji spuste često veoma, veoma nisko. Neki se i pokaju zbog toga, neki ne, ali poenta je da se ne može dobiti super i top tek tako, a niti možda ima potreba uopšte za njim. Niti ih ima dovoljno “na tržištu”, niti svijet tako funkcioniše. Nije nikada, pa zašto bi kako sada, tako i u budućnosti uopšte?
Pričali su govornici, odgovarali na pitanja. Uglavnom, vruće je bilo. Interesantnih tema i pitanja koja ovom prilikom neću obrađivati jer i sama konferencija je trajala oko 2h.
Kao god, nakon što su iznijeli svoje stavove, mišljenja, požalili se na probleme koje očito je imaju, moderator je postavio posljednje pitanje za sve, da ustvari svima nama kažu, kakve oni zaista ljude traže. Gotovo identično pitanje s početka konferencije, samo drugačije uobličeno. Sada, na moje iznenađenje, svi, ali baš svi, su odgovorili kako nije važno da neko koga traže bude super, top, najvažnije je da se uklopi u trenutni tim. Prihvati kulturu firme i dadne od sebe sve što može ne samo da se posao obavi, nego i da se unaprijedi i njeguje kultura firme. Mi bi to na bosanskom kazali: “svaka rupa nađe svoju zakrpu”. Obzirom da je ovo bilo zadnje pitanje kao završetak konferencije, propustio sam svoje pitanje, ali i komentar na sve ono što su pričali tokom noći. Zašto stalno pričate o super, top, kada ustvari ni ne tražite takve?! Za početak, prestanite lagati sami sebe, pa onda i sve okolo. No, valjda tako trebalo biti.
Za eventualno one koji nisu razumjeli o kakvim lovcima se radi, da pokušamo objasniti u par rečenica. Nekada davno, mada u raznim kulturama, zemljama i vrstama firmi i dan danas toga ima, firme su raspisivale konkurs za popunu upražnjenog radnog mjesta, pod uticajem raznih okolnosti. Upražnjeno radno mjesto ne znači i nužno da je neko napustio tim, pa da se traži zamjena, nego može biti i da se proširuje posao i ima se potreba da se proširi tim, u tom slučaju se ponovo javlja upražnjeno mjesto koje treba popuniti. Firme bi nakon što zadobiju prijave od kandidata vijećali koga da zovnu na razgovor ili eventualno odmah prime ako ima dobru preporuku (Za sve one kojima je ovdje pala na pamet korupcija u našem društvu, zaboravite na to barem na trenutak. Pričamo o ozbiljnoj temi). Na kraju kandidat bi se odbijao ili primao. Nakon što dođe u firmu postoji određeni testni period. Nekada je taj testni period bio uglavnom za radnike, ali danas je više za poslodavce! Da, da! Za poslodavce! Na konferenciji su spomenuli informaciju da čak 35% ljudi već u prvoj sedmici se pokaje što je došlo u taj novi tim! Takvi ljudi će na sve načine tražiti da nađu novog poslodavca, tako da, kao što vidimo, nije ni firmama lahko. E pošto nije lahko i pošto sve to odnosi mnogo vremena i para, a kapitalistički život je takav da je novac religija, božanstvo, onda se firmama više isplati da unajme neku treću firmu koja će da nađe čovjeka koji odgovara njihovim potrebama uz odgovarajuću naknadu. Te firme i ti ljudi koji se bave tim poslom u žargonu se zovu Lovci na glave. Lovci na glave po zahtjevu klijenta (firme) traže odgovarajući profil svuda po svijetu. Nije rijetkost da vam nađu privatni broj telefona i zovu te nude kule i vile samo da pređete u neku drugu firmu. Toga ima danas poprilično mnogo, a u budućnosti se očekuje mnogo više. Zbog toga pomenuta konferencija, teme, pitanja, komentari, …
0Hits: 4
