Linukse treba zabraniti! Ti ljudi našu djecu uče kako treba ubijati roditelje i djecu.
Ovako nekako je glasio naslov u nekim popularnim amerikanskim novinama nakon što je novinarka prisustvovala linuks konferenciji, pa je čula kako pričaju o ubijanju roditeljskih i dječijih procesa.
Proces je inače jedan primjerak računarskog programa, kao ono kada imamo nekoliko primjeraka nekog dokumenta. A opet ovaj računarski program je skupina nekakvih instrukcija, naredbi, koraka koji treba da se odvijaju po jasno definisanoj putanji (osim ako nema bubašvaba — čitaj bagova — engl bugs).
E sad, pošto ovih primjeraka može biti više, kao što se može izvaditi nekoliko primjeraka nekog dokumenta kod tetke šalteruše u opštini npr., to se oni mogu nalaziti u takvoj strukturi koja najviše liči onome što mi poznajemo kao porodično stablo, a ovi kompjuteraši to zovu “tree”. Procesi na tom stablu ne mogu imati dajdže, amidže, tetke i mnogu drugu rodbinu. Imaju samo roditelji i djeca. Nema čak ni braće i sestara. Ako neki proces ima procese djecu, ona su samo i jedino to, procesi djeca, a svaki proces dijete ima svog roditelja. Naravno proces roditelj može imati svog roditelja i tako dalje i tako bliže, ali jedan proces ne može imati dva roditelja npr. Nema tu babe i mame, samo roditelj.
Svaki onaj šejtan prije spominjani je nekakav proces, ali svaki proces ne mora biti šejtan, ovaj hoću rijet deamon.
Računari su baš čudni, proces može da bude u mnogim stanjima, a uglavnom su to (mada ih ima i može biti mnogo više) zaustavljen (stopped), u trčanju (runned) i ni živ ni mrtav — kada kobajagi trči, ali nikakve koristi od njega (zombie). E ovaj ni živ ni mrtav more bit golem problem za kompjuteraše, zato se neko dosjetio da napiše naredbu s kojom se takav jedan proces more poslat na ahiret, odnosno kraće rečeno, ubiti, i to bez gasuljenja i džennaze! A kad se već more ubit taj ni živ ni mrtav, što ne bi mogao i onaj koji trči, pa jel? Ako se ubije roditeljski proces sva njegova djeca će biti ubijena također, ali ne i obrnuto.
0Hits: 0