Kada se već ima razvijen posao i kakva takva stabilna primanja to znači da se ima neki kapital. Ako stvari krenu loše u određenom trenutku postoje mnogi načini kako se izvući iz te situacije. Od toga da se promijeni proizvod/usluga/rješenje koje se pruža, do toga da se proglasi bankrot postojećeg poslovanja i pokrene novo.
Međutim, kada se u samom početku i kada se ima samo ideja stvari su mnogo komplikovanije. Svako novo pitanje koje se postavlja da bi se vidjelo da li ideja može uspjeti u svijetu poslovanja može da dovede do odustanka i prije nego ste počelo jer se uvukao neki neracionalan strah — fobija.
Zato je važno znati kojim pitanjima posvetiti pažnju i zaista biti objektivan kod davanja odgovora, a koja pitanja u početku ignorisati i rješavati ih onda kada se, ako se uopšte i pojave. Nedajte se obeshrabriti!
1. Potvrditi ideje prije nego se bilo šta napravi
Da se ne bi dovelo u situaciju da se ulože hiljade i hiljade KM u razvoj nečega što možda kranjim korisnicima uopšte i ne treba, nego je to inicijator ideje zamislio da tako treba, važno je da se napravi istraživanje. I ne samo to, nego i da se uradi makreting ideje. Veoma je važno ljudima dati do znanja da to što se nudi je prava stvar za njih — da se zagriju za ideju dok je još u ranoj fazi!
Iskustvo Herbera (Clay Hebert) govori da je u njegovom drugom pokušaju pokretanja firme angažovao dizajnera koji je napravio takvu aplikaciju na koju se zaista moglo kliknuti i koja je izgledala baš poput prave aplikacije. Ispostavilo se da korisnici nisu željeli 90% stvari koje su bile u aplikaciji, tako da je njegova procjena bila da je uštedio oko 250.000 (!) dolara jer nije razvijao stvari koje niko neće.
2. S partnerom skupa
Mnogi ljudi u početku strahuju od toga da drugi neće uraditi stvari onako kako oni zamišljaju i zato žele da sve urade sami. Svakodnevno se bave i inžinjerstvom i dizajnom i marketingom i finansijama i baš svime što jedna mala firmica/tim treba da ima. Međutim, veoma veliki broj vlasnika sada popularnih proizvoda/usluga/rješenja vele da su imali upravo taj problem. Vele da je njihova prva, druga ili treća firma propadala svaki put gotovo na isti način. Nisu znali da okupe tim oko sebe i da vjeruju u ljude kojima su delegirali posao. S druge strane, kada se ima tim već od njih samih se dobijaju povratne informacije zašto i kako nešto nije dobro, prije nego stvar ode do kranjeg korisnika. Nemaju svi istu strast prema ideji i poslu kao što to imate nosioc ideje. To je činjenica, ali ne znači i da ono što silno želi nosioc ideje je i ono što svijet oko njega treba ili želi.
3. Priznati sam sebi da mi svijet ništa ne duguje
To što se ima ideja. To što je ideja plemenita. To što će se time olakšati život ili poslovanje hiljada ili miliona ljudi, to ljudima okolo ne znači apsolutno ništa. Možda se nosioc ideje osjećaš kao super heroj, ali njima, ljudima okolo uopšte nije. I ljudi nosiocu ideje ne duguju ništa. Treba pokušati realizovati ideju u poslovnom smislu, makar od nje se ne imao (lični) profit. Ideja i njena realizacija mora teći u poslovnom smislu.
Stoga, prije nego se odluči lansirati ideju, prvo se mora poraditi na marketingu. Krajnji korisnici treba da žude za idejom koja možda još nije ni početa da se razvija.
4. Pefkecionizam nije uvijek dobar
Mnoge stvari oko nas djeluju na sve ljude podjednako bez ikakve diskriminacije po bilo kom osnovu. Kao što su recimo zarazne bolesti (Kao što je ova corrona virus) koje mogu da (u historiji jesu) unište cijele narode. Mogu da budu tako jake da unište ekonomiju, a kada se uništi ekonomija onda se urušava vjera (vjera u uspjeh), a to onda nosi sa sobom bijedu i beznađe u mnogim drugim segmentima društva, poput obrazovanja, zdravstva, upravljanja (menadžmenta) i tako dalje.
Perfekcionizam kod poslovanja, posebno kada se tek ima samo ideja ili neko konceptno rješenje može da bude baš poput zarazne bolesti. Perfekcionizam je “sve ili ništa”, a koji u praksi može da bude nešto poput: “Nemam logo, ne mogu da ga smislim. Ne znam šta da radim! Bez loga ne mogu da napravim vizitke, letke. Kako da odem na neki sastanak, a nemam vizitke ili letka?! Radije ostajem kući, biće prilika još.”
Ovakva vrsta ponašanja (perfekcionizam) potiče stres, ruši kreativnost, sprječava produktivnost i u konačnici ubija ideju i poslovanje.
Naravno, svi žele da ponude tržištu najbolje, jer to im se sugeriše na svakom ćošku. “Nemojte ići na tržište ako niste najbolji”, “Nemojte ići ako niste prepoznatljivi” govore mnogi. To većinu ljudi dovodi do paralize. Ne znaju da poredaju prioritete i da se fokusiraju na jedan mali dio da samo njega urade za sada perfektno koliko se može, ali to ne znači punu perfekciju. Važno je da ono malo što se dostavi kranjem korisniku uvijek radi bez izuzetka. Nema veze što su to “samo dva” dugmeta u aplikaciji. Važno je da uvijek rade!
Zato imamo par savjeta za pefekcioniste.
4.1 Završeno je bolje od savršeno
Ako se izrađuje veb stranica, čim se napravi početna stranica, odmah je podignuti na hosting. Nema potrebe čekati da se završi svih 20, manje ili više strana. Ali ne dozvoli da se imaju linkovi na stranici koji ne rade! Jednom kada se doda nova stranica, odmah se objavljuje i time proširujte svoje djelovanje. Neka jedna stranica koja se napravi bude perfektna, ali nikako cijeli veb sajt odjednom. Ako se primijeti da se predugo zadržalo na jednoj stranici zbog pefekcionizma, neophodno je “presjeći to” unutar sebe, i objaviti! Manji je gubitak izgubiti sada, nego kasnije kada uložite mnogo više truda. A uvijek se može popraviti ako nešto nevalja. Neka prvi “klijenti” budu poznanici koji će objektivno reći šta da se popravi prije nego se novine objave svima. Poželjno je da poznanici budu oni s kojima se nije baš u veoma prisnim odnosima — oni će pokušati da maksimalno kritikuju ideju i realizaciju, a to je ono što se treba!
4.2 Prepreke nisu razlog da se odustane
Radeći nešto oko čega možda u datom treutku se i ne traži perfekcionizam, ali vam jednostavno ne ide od ruke, nije nikakav razlog da se odustane. A najmanje je ikakav pokazatelj da je ideja pogrešna. Naše obrazovanje nažalost ne poznaje “mape uma” (mind-maps). Ali, ako se ima ideja, evo super izazov da se pokušaju kako naučiti mape uma, tako i primijeniti i slikovito prikazati ono što je u glavi. Mape uma itekako mogu pomoći oko stvari koje trenutno ne idu. S njima je moguće vidjeti veoma precizno zašto ne idu.
4.3 Odmor? Šta je to?
Većina perfekcionista ne poznaje pojam odmor. Perfekcionisti veoma malo spavaju i svaki trenutak gledaju da iskoriste u učenju, radu, napredovanju. Neophodno je pokušati zaustaviti unutrašnju mašinu koja govori “sve ili ništa”. Treba nekada pogledati i sportiste. Oni imaju dane u kojima “ne smiju raditi ništa”. Mišići moraju da se odmore, da se cijelo tijelo pripremi za novi trening i nove izazove. Isto je i s mozgom!
4.4 Ako se ne uradi to kako treba, sve će propasti
“Trebam biti profitabilniji. Ne želim propasti!” Izjave ovakve vrste stvaraju stres, napetost, i stalno se pomiče fokus s onoga šta se želi na ono što se ne želi. Treba se pokušati prebaciti u “mod razmišljanja”, ovime ću pomoći mojim klijentima da postignu njihove vlastite cijeljeve. Jer, ako klijenti ostvare svoje ciljeve uz pomoć vašeg proizvoda/usluge/rješenja vi ste također ostvarili svoje!
Strah od neuspjeha je veoma velika kočnica u životu mnogih ljudi, zato se treba pokušati motivisati strašću, a ne strahom.
0Hits: 2