Ovaj članak se ustvari neće baviti metodama kako osnažiti i motivisati ljude, nego dati jedan mali, praktični, primjer kako se to radi.
Naime, kod jednostavnih zadataka koji se daju svima u grupi, ljudi imaju prirodnu potrebu da se takmiče jedni protiv drugih. Iako možda onaj ko je dao zadatak nije rekao ni riječi da je timski rad zabranjen. Današnje savremene metode pokušavaju da ohrabre, osnaže i motivišu ljude da uvijek i bez izuzetka rade skupa kako bi riješili svaki problem koji se pred njih stavi. To je jedan novi izazov, jedan novi korak u “evoluciji” svijesti i organizovanja ljudskih resursa.
Naravno, niko to ne radi zato što ljude (radnike) nešto aman posebno voli i želi ih vidjeti uspješnima, samostalnima, samoodgovornima i slično, nego zato što iz njih želi da izvuče maksimum, kako bi se mogao ostvariti maksimalan profit.
Recimo, u jednoj “novoj” sredini, jednom novom okruženju, gdje se ljudi stalno podstiču da rade i djeluju skupa i već su pomalo ili malo više i naviknuti na to, prvi onaj koji bi shvatio šta je rješenje problema podijelio bi to sa svima u želji da svi znaju rješenje. Cilj je da se problem riješi i da se ide dalje, a ne da se nekome cijedi maslo što se pametniji od drugoga. Savremene metode organizacije ljudi, odnosno cjelokupne organizacije idu ka tome da se ljudima ne dodjeljuju nikakve titule. Plata se reguliše na neki drugi način. Jer svi su usmjereni ka samo jednom — zajedničkom ili pojedinačnom pronalasku rješenja.
0Hits: 0
