San je nešto što svakom živom biću treba, bilo da su to biljke, životinje ili ljudi. Svima je neophodna neka vrsta sna. Biljke i životinje i dan danas su u skladu s prirodom, osim u onim dijelovima gdje ih mi “tjeramo” da “rade” onako kako mi želimo. I biljke i životinje “znaju” kada izlazi Sunce, kada zalazi. “Znaju” da dan traje ljeti duže, a zimi kraće, i s noćima obrnuto. Oni se svakodnevno prilagođavaju tome ili da budemo precizniji, nikada nisu ni bili izvan toga, tako da se nemaju šta prilagođavati. Jednostavno su u skladu s prirodom.
Tako je bilo manje više i s čovjekom sve do 17. stoljeća. Tako barem kažu stručnjaci na Zapadu. Cijeli muslimanski svijet, od Dalekog istoka do Dalekog zapada ima već urođeni osjećaj niže vrijednosti. Nije velika razlika ni sa mnogim muslimanima koji žive u Bosni i Hercegovini. Većina muslimana na Balkanu su Bošnjaci, mada ih ima i među drugim narodima popriličan broj. Mi najbolje poznajemo svoju mahalu, pa tako poznajemo i jako mnogo Bošnjaka koji to ne žele da budu. Izabiru da budu bilo šta drugo osim onoga što jesu, a opet, vrlo vjerovatno zbog tog nekakvog osjećaja niže vrijednosti — pripadnosti muslimanskoj zajednici. Zbog toga u nastavku nećemo davati opise, koje manje više svi znaju, iz života posljednjeg Božijeg poslanika i miljenika neka su na njega Božiji blagoslovi, mir i spas, kao ni njegovih vjernih sljedbenika, nego samo na ono šta kažu zapadni učenjaci. Tj. članak je zasnovan na naučnim istraživanjima zadnjih par decenija i nekoliko desetina članaka o snu koji se mogu naći na internetu, na engleskom jeziku.
Industrijalizacija ili 8,8,8
Najveća promjena u načinu, kvalitetu i kvantitetu spavanja čovjeka dogodila se industrijskom revolucijom. Kasnije se to pokušalo malo redukovati i dovesti u nekakav red uvođenjem osmosatnog radnog vremena s parolom — 8 sati radi, 8 sati spavaj i 8 sati za odmor i rekreaciju. Ovako je već više od 100 godina. Mnogi naučnici, posebno u Sjedinjenim američkim državama, i dan danas zagovaraju da je čovjeku neophodno da spava najmanje 8 sati “u komadu” kako bi bio sposoban obavljati ostale poslove. Međutim, u zadnjih 20tak godina javlja se jadan novi trend u kom se razni uticajni ljudi takmiče ko manje spava. Oni idu još korak i dalje pa vele da je spavanje lusuz ili potreba slabih i nejakih.
A šta je istina?
Istina je da se čovjek otuđio od prirode i onog iskonskog. Bez obzira na sva tehnološka dostignuća koja itekako olakšavaju život čovjeka u nebrojeno mnogo segmenata, prečesto zaboravljamo da su čovjekove mogućnosti, fizičke i mentalne itekako ograničene. To se možda ponajbolje vidi u kranje Zapadnim zemljama gdje vlada kako ga volimo nazvati brutalni kapitalizam — potreba da se skuplja i troši. Savremene, civilizovane, tehnološki napredne zemlje nude bezbroj mogućnosti za lagodan život, ali nekada se čini da to što mi smatramo pod lagodnim ipak nije lagodno za naše tijelo i um. Zbog svega toga jako je mnogo depresija, hroničnog umora i mnogih bolesti koje iz svega toga proizilaze, a koje prije samo 100 godina uopšte nisu bile poznate, da ne kažemo nisu postojale.
Prije nego se svaki čovjek zapita koliko sna mu je zaista dovoljno trebao bi da se zapita kada ide na spavanje i kada ustaje. Da li poštujemo prirodu i naš vlastiti bio-ritam? Ne onaj nametnuti, gdje, posebno omladinci i omladinke, spavamo do podne i onda možemo da budemo budni do tri ujutro. To nije prirodno stanje, ma kako nam se činilo da jeste. Mladim ljudima je to uglavnom teško objasniti, jer oni su uvijek pametniji od cijelog svijeta (zna to i autor ovog teksta iz vlastitog iskustva), ali nerijetko je teško objasniti i onim starijim.
Pokušajmo se zamisliti u situaciji da nemamo električne energije, odnosno svjetla iz svih vrsta sijalica koje danas koristimo. Život bi nam se vjerovatno promijenio iz korijena. Naveče kada bismo sjedili i družili se s porodicom ili prijateljima to bi bilo uz veoma ograničene količine svjetlosti, koje su neuporedivo manje od onoga što dobijamo iz sijalica. No, ta količina svjetlosti u tom periodu je nešto što je urođeno kod svakog čovjeka. Zato, za početak, da bismo olakšali našem tijelu, pokušajmo zamijeniti klasične sijalice u dnevnom boravku s nekim mnogo prigušenijim. Ako imamo potrebu za čitanje onda koristimo stolnu lampu. Time naše tijelo neće biti “bombardovano” nepotrebnom količinom svjetlosti, ogromne luminiscencije, i znaće da se pripremi za počinak. Jednom kada ovo sprovedemo u praksi, uvidjećemo da nakon nekog vremena (nekoliko sedmica ili mjeseci) idemo ranije na spavanje i kvalitetnije spavamo.
Često se budim noću!
No, tu nije kraj! Naprotiv! Pojaviće se jedan ogroman problem. Budićemo se oko 2 ili 3 ujutro s osjećajem potpune naspavanosti. Mnogi će paničariti oko toga. Pokušaće svim silama da se vrate u stanje sna jer se plaše kako će sutra provesti radni dan ako ne budu spavali barem 8 sati, kako to učimo još iz osnovne škole. Ali to je ono što je veoma pogrešno ustvari! To je pokazatelj da se naše tijelo vratilo u ono iskonsko stanje, stanje koje su praktikovali naši preci hiljadama godina! U toku noći, između njene polovine i zadnje trećine tijelo počinje da luči razne hormone. Najznačajnije, tokom sna se luči hormon prolaktin.
Za štrebere:
Prolaktin pojačava lučenje dopamina, što pojačava delta talase. Prolaktin također reguliše spolne hormone, pa kada je prolaktin visok blokira druge hormone, zato se tijelo počinje oporavljati-relaksirati netom što se čovjek probudi. Kada prolaktin prestane s radom i počne oporavak tada hipotalamus luči jedan drugi hormon naziva gonodotropin. Ovo su sve veoma zdravi procesi u tijelu jedne zdrave osobe. A saznanje o njima kao i o navikama spavanja i njihovim promjenama posebno može imati pozitivnog djelovanja za one koji imaju poremećaje rada hormona kao što su oni s problemima rada štitne žlijezde ili pankreasa — diabetes.
Istraživanja koja su sproveli zapadnjački naučnici, kako istražujući historiju i navike naših predaka tako i kroz sprovedene eksperimente došli su do obrasca spavanja koji bi svaki čovjek trebao da primjenjuje. Naravno, dužina trajanja određenog perioda je uslovljena mnogim vanjskim faktorima, ali važno je da čovjek što je moguće više bude u skladu s prirodom. Pa će u skladu s tim ljudi koji žive bliže ekvatoru imati drugačiji ritam od onih koji žive bliže Sjevernom odnosno Južnom polu. Zatim dužina dana i noći tokom godine, kao i nezaobilazna starosna dob i spol osobe.
Prvi rezultati do kojih su došli bili su da san treba da izgleda nekako kao na ovom dijagramu (slika govori više od hiljadu riječi)
Ali to za jednu prosječnu osobu koja radi u gotovo bilo kojoj industriji koju danas imamo u savremenom svijetu, nije dovoljno. Najviše se javlja problem ustvari kod dužine drugog perioda. Jer je ustanovljeno da je predugačak. No, ako čovjek spava kraće, tada nije dovoljno odmoran i događa se “ludilo” hormona u organizmu, a što ima mnoge neželjene posljedice, više dugoročne nego kratkoročne.
To su prvi prepoznali oni na Dalekom Istoku. Pa tako prosječna pauza u japanskim kancelarijama izgleda kao na slici:
Jedan od mojih kolega priča kada je bio u Japanu i ušao u neku kancelariju u vrijeme pauze, na trenutak mu se učinilo ka da su ljudi pomrli. Svašta mu je proletilo kroz glavu, ali onda je vidio da gotovo svi imaju male jastuke u obliku potkovica na koje su spustili glavu. Pauza je njihovo radničko i ljudsko pravo i svaki čovjek može da je iskoristi kako želi. Japanci koriste dio za jelo, a dio da odspavaju.
Tako se došlo do jednog novog zaključka savremenim ispitivanjima i ponovo se potvrdilo da ono što su radili naši preci je itekako ispravno i veoma u skladu s prirodom — u harmoniji. Novi dijagram koji se trenutno zastupa u svijetu, a potkrijepljen dokazima iz historije i savremenim istraživanjima izgleda kao na slijedećoj slici.
Iz dijagram se vidi da je nakon jutarnjeg buđenja koje može biti recimo oko 6h čovjeku potrebno još malo sna, svega 0.3h ili 18minuta oko 12.00. Naravno, vrijeme buđenja ujutro će varirati od mnogih vanjskih faktora, kao i vrijeme kada će organizam “tražiti” tih dodatnih 20–30 minuta.
Ali šta raditi u gluho doba noći?
Šta će ko raditi u periodu od tri sata nakon prospavane prve polovine noći je veoma proizvoljno. Naši preci su koristili taj period za intimne odnose, većina za molitvu, a neki (oni s dovoljno sredstava da koriste svijeću ili neki drugi izvor svjetlosti koji nije bio tako jefin) za čitanje. U današnje vrijeme jako mnogo ljudi na Dalekom istoku to vrijeme koristi da prošeta, neki čak i s kućnim ljubimcom, dok oni na Dalekom zapadu za jutarnje trčanje. Nakon toga se vrate kući, tuširaju i ponovo vrate u krevet. Najljepši snovi koje čovjek može sanjati su upravo u tom periodu, a koji čovjeku daju dodatnu energiju i motivaciju za svakodnevan rad.
0Hits: 5