Autora romana Radio Piton, Kadić Samedina sam zavolio još dok je imao svoju emisiju na Radio BIR (koja slučajnost sa imenom romana zar ne? Uvidjeće svako ko bude čitao roman ustvari). Kasnije je objavljivao neke blogove o raznim temama koje su izvučene iz same srži muslimanskog bića na ovim prostorima. Jedan od poznatih blog tekstova je i onaj objavjen na portalu Faktor: Stav: Vogošća na moru
Od njega sam pročitao još i djelo Musa i Hidr, za koju ne mogu dati neko posebno mišljenje i stav iskren da budem, jer mi djelo “onako”. Ostala djela nisam čitao. Tačnije nisam ni čuo za njih dok nisam vidio na internetu da postoje.
Roman, odnosno pripovijetka (mislim da je ovo preciznije) Radio Piton svojevrstan je nastavak i uobličena, uokvirena priča naprijed spomenih blogova. Stil izražavanja je slobodno mogu reći u mnogome izrazito ciničan i zajedljiv. Da li je u tom smislu roman autobiografski ili nije, ne bih mogao ništa reći. Naravno, neko može ocjenjivati na osnovu romana da je autor ovakav ili onakav, ali to bi onda značilo da je svaki pisac krimi romana ustvari ubica, zločinac, silovatelj i tako dalje. Svi znamo da to nije istina, tako da uopšte ne mora značiti da je i sam autor romana Radio Piton ciničan i zajedljiv u svakodnevnom životu, a posebno kada su u pitanju teme koje su obrađene romanom.
Roman, ako tako mogu reći, ogolijeva, okoštava, razgolićuje život jednog prosječnog muslimana iz srednjeg ili tačnije nižeg staleža bosansko-hercegovačkog društva. To su uglavnom ljudi koji potiču iz porodica koje nisu posebno obrazovane, nisu posebno pri imetku, nemaju nekih posebnih veza da ostvare različita dunjalučka dobra na prečac, ali su odgajani na način da ne smiju ispustiti ni mrvu – jer ona plače! Doslovno plače ako se ostavi i ne pojede se! Otuda je tom sloju društva nekako urođeno čini se podređeno stanje, stanje nezamijeranja, ne uzimanja bilo koga ili čega u hator, ali zato unutar sebe kuha i vri o svim mogućim dunjačkim problemima. Rado bi se u svojim sanjarenjima pobio, potukao, razvalio nekome facu, maršno, potjerao i slično. Ili pak, sanjanjari i o tome da zaima neki golem imetak (novac ustvari) preko noći, pa da riješi mnoge probleme koje tište taj sloj društva – stan, kuća, auto, džamija, hadždž, umra, …
Međutim, jedna priča o svojevrsnom Ejubu (namjerno je autor romana izabrao ovo ime, zbog poređenja sa Božijim poslanikom Ejubom, alejhiselam) u romanu nam predstavlja, ustvari, gotovo cijeli roman u jednoj priči. Ako hoćeš biti blizak Bogu, ako hoće biti mu’min, ako hoćeš ahiret, onda valja biti spreman da će sve u životu ići nizbrdo. I sve će ići suprotno od ljepota i dunjalučkih uživanja. Otuda bih ovdje rado citirao dva Kur’anska ajeta u kom Uzvišeni veli (ustvari govori zasigurno!), svima onima koji su uzvjerovali (ne nevjernicima, nego baš vjernicima):
Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih je pogađala neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali, govorili: “Kada će doći Allahova pomoć!?” Eto, Allahova pomoć je, doista, blizu!
2:214
Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim, i životima vašim, a slušat ćete od onih kojima je prije vas data Knjiga i od višebožaca mnoge neugodnosti. Ako budete strpljivi i Allaha se bojali, to, doista, u istinske postupke spada.
3:186
Čovjek je ono što podvlači u knjigama
Pročitao sam rečenicu iz podnaslova prije nekog vremena i urezala mi se u pamćenje. Smatram je doista istinitom i veoma preciznom, jer ona govori mnogo nama o nama, ali i drugima o nama. U nastavku dajem nekoliko citata iz knjige.
- Što se tiče vjerske strane i učenja dova – pa nije baš mogao od Boga direktno tražiti milion. Tu se ište zdravlje, sreća, hairli čeljad, Džennet prostrani i slične općepoznate i općeprihvaćene blagodati ali ne – koliko je mogao razabrati iz popularnih zbirki dova – i toliko potrebni keš.
- Dova je klopka, otkriva ko smo i šta smo.
- … biran tim savjetnika, koji će potom evoluirati u respektabilan nadzorni odbor: dva penzionisana novinara, jednog šejha, jednog pjevača i poznata televizijsku voditeljku.
- … svaka čast diplomi i pameti, ali valja nešto i u ruke znati.
- Pravo na mišljenje je prirodno, a ne stečeno, što svakoj individui omogućava da bude mislilac, stručnjak i analitičar. Samim tim, pravi stručnjaci, oni koji su svojim obrazovanjem i rezultatima rada stekli pravo na mišljenje, bivaju diskreditovani, niko ih više ne benda ni za suhu šljivu.
- Što se ne iskusi ne može se ni saopštiti, što bi rekle sufije.
- Riječi su otrov, a tišina škrinja koja čuva Tajnu.
- (parafrazirano) Kada insana sustignu iskušenja on tada biva zaustavljen zbog nadmoći stvarnosti i postiđen zbog nemoći.
- U muci je čovjek, a ne u radosti, pronašao svoj duh.
- Nije dova vreća cementa da iskrivi leđa, ni motika da nabije žulj.
- Radniku treba neko da ga pomilki po glavi i baci mu pristojnu kost – to je sve.
- Ljudska je duša kao drvo, dovoljan je broj udaraca sruši. Ponekad je dovoljan i samo jedan; jer svaka duša ima svoju Ahilovu petu.
- Čitatelj je kao paučina, pokida ga prvi koji naiđe.
- Nisu čudo bolest i zlo, već dobro i zdravlje.
- Džaba navigacija kada se neko rodi izgubljen.
- Blog je inače skraćenica od Weblog, a koja je nastala ustvari kao skraćenica od World Wide Web + log.
- Log je riječ koja se koristila nekada birvaktile uglavnom u pomorstvu. To je označavalo neki pomorski dnevnik aktivnosti od strane kapetana ili moreplovaca.
- Cinizam – označava veoma podrugljivo ismijavanje s elementima veoma žestokog vrijeđanja.
- Zajedljiva osoba ispoljava zlobu, pakost, zavist.
Hits: 46