Indija kao najveća država Indijskog podkontinenta je svakako najinteresantnija. Druge države koje su dobile samostalnost se ne razlikuju previše. Naravno, ima svako svoje specifičnosti, no, …
Kada su u pitanju radne navike Indijaca, valja znati i razlikovati vrste kultura – imenovane kao monohormatske i polihromatske, odnosno visokog i niskog konteksta.
Za Indijce važe pravila: novac je novac, a vrijeme je vrijeme. I baš je ostatak svijeta čudan što poistovjećuje vrijeme i novac, jer imaju tu kovanicu: vrijeme je novac!
Također smo spomenuli i to da se valja konsultovati sa mnogobrojnom rodbinom oko posla, ali i to da plata apsolutno ne smije biti tajna u Indijskom društvu. Oni žive u velikim kućama ili više kuća “pod jednim” krovom, zajednički. Često mnogo generacija i mnogo porodica, gdje se svakako oni stariji izuzetno poštuju – silom ili milom.
To su primjera radi mnoge evropske firme prepoznale (za razliku od onih iz SAD-a) pa veoma često prave zabave za cijele firme gdje zaposlenici pozovu kompletnu svoju familiju (da, da, stotine i stotine ljudi!). Ali, samo tako je ustvari moguće zadržati radnike u koje se uložilo mnogo jer Indijci u prosjeku mijenjaju firmu svake dvije godine!
Zatim, veoma mnogo je radnika koji imaju veoma slabo izražene bilo kakve vještine i/ili znanje! Mnogo je razloga za to, od siromaštva, slabog obrazovanja, pa nadalje. Otuda je veoma veliki broj djece koja rade čak i teške poslove u određenim pokrajinama/federalnim državama. Jer, ako se stvar gleda holistički, uvidjeće se da je to donekle i opravdano. Bolje je da dijete danas radi i zaradi sebi hranu i/ili odjeću, jer roditelj ustvari može da zaradi samo za sebe! Zbog velikog broja ljudi koji imaju te slabo izražene vještine i/ili znanje, to je praksa da se ljudi zapošljavaju na veoma “glupe” poslove. Neko će sada možda dodati: pa što ih rađaju ako ih ne mogu hraniti? – nemamo odgovor.
To također mnoge SAD firme ne shvataju, ali recimo evropske dosta dobro “plivaju u tim vodama”. Jednostavno se “mora” zaposliti čovjek koji će na primjer praviti čaj ili kahvu u firmi. Iako ima automat i za kahvu i začaj i svako to može sebi da uradi za 5min. Čak šta više, možda je i bolje da uradi sam – prošetaće do kahve aparata, malo da odmori, razbistri mozak, ipak se “mora” zaposliti osoba na veoma nisku platu na takvo radno mjesto. Jer opet, vodeći se holističkim pristupom bolje je imati čovjeka čija je plata 100KM/50EUR mjesečno (primjera radi), nego da bude prosjak na ulici! Treba sačuvati dostojanstvo svakog čovjeka koliko god je to moguće, a u polihromatskim kulturama to je veoma izraženo, jer je kolektivitizam daleko iznad individualizma.
Povišice
Indijci očekuju svake godine povišicu. I to ne smije biti ispod 10%, ako je oko 15% ima se šansa izgubiti radnika, a već sa 20% ima se lojalan radnik. Naravno, 20% nije uopšte malo, ali je godišnja inflacija u Indiji oko 7% već decenijama, tako da se to donekle anulira i povišica na kraju i ne bude prevelika. Zbog toga su ustvari početne plate počesto izuzetno niske, posebno za zanimanja poput “tea-boy” (osoba zadužena za pravljenje kahve i čaja). Pa i kada dođe do povišenja, to je opet uslovno rečeno simbolično za poslodavca.
Titule
Indijci doslovno boluju od imenovanja, od tituliranja i funkcija. Zapadni svijet (posebno Zapadna Evropa) skoro da ima dijametralno suprotan pristup prema titulama. U mnogim državama Zapadne evrope staviti ispred imena ili prezimena titulu je nepristojno. Na primjer, Austrijanci to još uvijek rado čine, ali se zato (mnogi, ne svi!) Nijemci na to zgražavaju. Još s podsmijehom pitaju, šta ti znači to što si negdje stavio Inžinjeur Her Hans? ili Doktor Inžinjeur, neki, …
Zato je veoma važno znati da su oni osjetljivi na titule, slično kao i na povišice. Svake godine ili najkasnije u dvije godine mora se obezbijediti svakom zaposlenom da napreduje na nekakvoj piramidalnoj hijerarhiji. Otuda recimo softverske firme nerijetko imaju veoma glupe titule poput Eng I, Eng II, Eng III i tako sve do ko zna kojeg broja. Ili pak Junior Eng I, Junior Eng II, Senior Eng I, Senior specialist Enginer, uglavnom vazda neka kombinacija nekih “egzaktnih” riječi. Možda mnogi od tih mladih ljudi to ni ne bi slijedili ili možda im ne znači nešto posebno (jer svakako rade u stranim firmama), ali je problem ona porodica s početka priče. Skoro da nema dana kada se dođe kući da (mnogobrojna) familija ne ispituje da li se napredovalo, zašto još nije i kad će, te kad će povišica i kolika je. To stvara veliki stres i pritisak zaposlenima, pa je i to jedan od razloga čestog mijenjanja firmi. Zato, pametni poslodavci pametno djeluju.
Zdravstvo
Zdravstvo u Indiji je na veoma niskom nivou. Kada neko treba da leži u bolnici to uopšte ne znači da će neko u bolnici biti njegovan. Bolnica je jedno, a njega je nešto drugo rekli bi oni. Zato za svakog člana porodice koji leži u bolnici mora da se aktivira nekoliko članova porodice koji će ga obilaziti, hraniti, kupati, i sve što treba. Otuda su bolovanja (izostajanje s posla) zbog nekog od članova porodice (koji leži u bolnici) veoma česta u Indijskoj kulturi (valja se podsjetiti šta znači polihromna kultura).
Hits: 14