Njegovo veličanstvo: Čučavac

Stanovnici Indijskog podkontinenta, da ne kažemo Indijci, pa da se kojim slučajem, Pakistanci, Bangladežani, Nepalci i ostali ne naljute, imaju, rekli bismo, čudne higijenske navike.

Prije svega na tom dijelu dunjaluka ne postoji nešto što mi nazivamo WC šolja! Čak ni u veoma elitnim hotelima, osim ako su hoteli namijenjeni strancima – onima koji ne dolaze s Indijskog podkontinenta. Svuda je samo i jedino čučavac!

Ali, također i ono drugo. Uz čučavac ide i bokalić, zar ne? Svi na Indijskom podkontinentu se peru poslije nužde i to obavezno lijevom rukom, bez obzira na bilo koju etničku, religijsku ili neku drugu podjelu i skupinu. U svakom slučaju pranje je bolje nego razmazivanje nekakvim papirima onoga što izlazi iz insana naokolo, zar ne? Otuda je korištenje lijeve ruke izrazito nekulturno! Ako se recimo treba dodati nešto, ukazati na nešto, pridržati vrata i tako dalje, šta god to bilo, uvijek se mora raditi desnom rukom. U suprotnom, stanovnici Indijskog podkontinenta na to gledaju kao na veoma nekulturnu i higijenski ogavnu stvar! Jer, ko zna šta je pružalac lijeve ruke radio prije par minuta?

To je ustvari i jedan od velikih problema za mnoge stanovnike Indijskog podkontinenta kada odsele ili privremeno posjete neke druge zemlje svijeta. Jednostavno ne znaju kako se koristi WC šolja. Nije rijetkost da se ljudi penju na WC šolju i čuče na samim ivicama. Zato dolazi nerijetko do pucanja WC šolja, poplava u raznim hotelima, firmama i mnogim drugim mjestima. Ima nerijetko čak i neke kulturološke ili religijske pozadine gdje je ljudima rečeno da se nužda mora obavljati u čučećem položaju iz vjerskih(!) ili kulturoloških razloga. To onda ljudima stvara dodatne pritiske i imaju još dodatne probleme u posjetama nekim drugim državam svijeta.

Jedan od historijskih, higijenskih razloga je i to što je na Indijskom podkontinentu zapadnjački oblik rukovanja nepoznanica. Kada stranci dođu i pruže nekome ruku, oni u znak poštovanja prema strancu (znaju naravno, nisu mutavi) pružaju ruku također, ali uopšte to ne čine čvrsto kao mi. Čak to čine i mnogo nježnije nego mnoge žene. Određeni sljedbenici nekih od pravaca Budizma spajaju ruke u visini prsa s blagim pogibom ka naprijed izgovarajući: Namaste.

Muslimani svih meridijana se groze na pozdrav Namaste, jer on prema starim azijskim tradicijama i religijama ustvari znači nešto kao: tvoj sam rob! A dolazi iz pozdrava pred statuom nekom od njihovih božanstava ili pak onih iz viših društvenih staleža – kasti (o čemu će biti govora kasnije).

4

Hits: 5