Megagradovi Indije

Ko god se imalo razumije u ekonomiju (nije potrebno završiti nikakve škole, dovoljno je malo se informisati), može uočiti mnoge obrasce diljem svijeta po mnogim pitanjima, pa i po pitanju ekonomije.
Vlade i stručnjaci koje vlade angažuju ili ne angažuju kada uspostavljaju megagradove u svojim državama su veoma loše! Ne treba tu biti posebno pametan da se do tog zaključka dođe. Nažalost, takve (nesposobne) vlade pokušavaju da skoncentrišu sve oko sebe te tako zemlju/državu čine izuzetno polarizovanom. Glavni grad (ili najveći) biva centar svega sa relativno luksuznim načinom života, dok u ostatku zemlje što visi to i otpada, kako bi se narodski reklo.

Može se vidjeti jasan primjer u bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska, gdje se sav novac, ekonomija, moć, mediji, uticaji nalaze u jednom gradu – Banjoj Luci. Svi ostali gradovi su veoma upitni, pa čak i Trebinje koje se kao nešto koprca ili pak Bijeljina koja se strateški, geografski nalazi na veoma dobrom mjestu (ali joj džaba jer ne igra kako glavni baja svira!).

Taj isti obrazac možemo da vidimo i u susjednoj Srbiji, gdje je kako to i sami Srbijanci (kažu da je ovo nepravilo i da treba zvati Srbi?!) kažu: Srbija je Beograd! Sve ostalo što visi to i otpada!

Ako nam ovo nije dovoljno zbog emotivne blokade, a koja čini da smo i kognitivno blokirani kod donošenja ispravnih zaključaka možemo pogledati Istočnu i Zapadnu Njemačku. Zbog loše politike u Istočnoj Njemačoj ima Berlin i ništa više! Dok je politika Zapadne Njemačke takva da “svako treba da ima šansu”, ali i mnogo druge diverzentnosti/različitosti. Naravno, za Njemačku bi se sada dalo kazati kako to ne dozvoljavaju nacionalni parkovi, močvarno područje i tako dalje i tome slično. Međutim, stvar je u politici, planiranju i aktivizmu na tom planu. Kina je uvidjela da megagradovi “ne prolaze”, zbog toga u zadnje vrijeme ulažu ogromna sredstva u brze vozove i tako ljudima omoguće da rade u veoma udaljenim gradovima (ili pak selima), a da na posao mogu doći za sat vremena, jer vozovi treba da mogu postizati brzine od čak 500km na sat. Teoretski to znači da neko iz mjesta udaljenog 500km može da radi u kancelariji ili nekom drugom mjestu vozareći svaki dan bez posebnog stresa.

Sjedinjene Američke Države također imaju problem megagradova koje pokušavaju premostiti avioindustrijom. Dokle će to ići, vidjećemo, ali očito je da su politike radile pogrešne stvari u prošlosti.

Kada se radi o Indiji situacija je takva da se rađaju megagradovi, što će reći da su vlade uglavnom konzervativne i (očito je) nesposobne. Ljudi u selima, posebno oni koji se bave poljoprivredom sve teže žive te napuštaju takva područja i bježe u gradove za lakšim (da ne kažemo lagodnijim) životom. Najmnogoljudniji grad u Indiji je Mumbai (Bombaj) koji ima skoro 13 miliona stanovnika, ali ga veoma brzo stiže Delhi (glavni grad) za kojeg se očekuje da će u narednim godinama postati možda i najmnogoljudniji grad na svijetu! Glavni grad Indije je nekada bio Kalkota koji je kasnije premješten u Delhi, a što je u sjevernoj Indiji o čemu smo već govorili. To naravno možda da nam dadne i dobre signale otkuda sukobi Indija/Pakistan i ko “hara” Indijom, o čemu smo govorili u članku Kaste i Aura na Indijskom podkontinentu.

Da se vratimo opet u našu stvarnost praveći paralele. Kada je u pitanju bosanskohercegovački entitet Federacija Bosne i Hercegovine (joj glupog imena!) situacija nije nimalo bolja od one u drugom bosanskohercegovačkom entitetu Republika srpska. Samo je prividno drugačije, ali činjenica je da sve vlade na čelu čine da Sarajevo bude maltene zasebna republika, pa je zato neko i nazvao to “Republika Sarajevo”. Svi ostali gradovi su manje biti, a neke opštine su ni 10-i dio od nekih drugih!

Grad Gurgaon na sjeveru Indije u blizini Delhija
2

Hits: 2