U prethodnim člancima (ako niste pročitali, savjetujemo da pročitate) dali smo mali pregled geografije, politike, historije, religije, kulture, radnih navika ljudi koji žive na Indijskom podkontinentu. Ovdje želimo nešto reći o našem (prije svega bosanskom) odnosu prema dalekoj Indiji i kapacitetima koje ona neosporno ima.

Odnos prema bjelcima

Nismo ništa govorili o tome kako ljudi koji žive na Indijskom podkontinentu gledaju na (nas) bjelce i u ovoj završnoj objavi o Indiji (ali ne i zadnjoj u seriji) reći ćemo par riječi.

Ne samo da je kulturološki ukorijenjeno na Indijskom podkontinentu da su ljudi svjetlije puti “svetiji” i pripadaju “gornjem” staležu (sjetimo se onih kasti), nego je to i zbog kolonije Britanaca. Britanci su na Indijskom podkontinentu bili itekako superiorni. Brojčano ih je bio zanemariv broj, ali njihova sposobnost snalaženja, tehonogija, diplomatija, znanje i vještine koje su imali daleko su nadmašivali prosječnog stanovnika Indijskog podkontinenta. (Svakako ne smije se zaboraviti da su Britanci pobili gotovo svu pamet!)

To je jedan od razloga zašto i dan danas ljudi s tog područja na bjelce gledaju kao na superiornije od njih. Ako bjelac nešto ne zna, to je za njih ono što bi se reklo zabremedet. Kako je moguće da bjelac nešto ne zna?! Ili da nije ekspert?! I to ne iz neke posebne oblasti, nego iz svega na ovom dunjaluku! To su ti stereotipi, naravno.

Ne trebamo se mi čuditi njima, ako se čudimo. I mi gledamo na “Švabu” veoma sličnim očima. Oni su superiorniji od nas, pametniji, mudriji, jači, bolji, ljepši, kulturniji, šta god, … – a jesu li i ako jesu u kojoj mjeri i u čemu konkretno, ali o ono najvažnije: ZAŠTO?!

Poslovanje, obrazvoanje, kultura, … – izgubljena prilika

Komunistička, Titova Jugoslavija kako se često puta naziva, nažalost nije ostvarila značajne bilateralne odnose sa Indijom ili Indijskim podkontinentom, iako je bila od osnivača Nesvrstanih skupa sa Indijom. Slijedom toga, ni jedna od Socijalističkih Federativnih republika (plus Kosovo) nije ništa bolja. I upravo je to neviđena, nepopravljiva šteta koja se nikako namiriti ne može.

Ove godine smo imali situaciju da požari haraju po vascijelom dunjaluku. Zamislimo samo u poslovnom smislu koliko je prodatih i održavanih vatrogasnih vozila na Indijskom podkontinentu! Vjerovatno na stotine hiljada. Ta vozila su možda napravljena u Indiji, ali su napravljena “bjelačkom” pameću. Napravljena su tako što su došli Nijemci, Britanci, Francuzi, Amerikanci (SAD) i drugi pa napravili fabrike namjenski za njihovo tržište. Možda se tamo neko vozilo ne zove Mercedes, ali sigurno je da je napravljeno na mercedesovoj platformi s mercedesovim motorom.

Na ogromnom geografskom području, nimalo ne zaboravljajući da ih ima 1,7 milijardi, čovjek kada bi prodavao čačkalice može da ostvari neviđene rezultate (naravno, valja vidjeti da li se čačkalica koristi u njihovoj kulturi – otuda i jeste ovaj serijal).

Kada je u pitanju obrazovanje, nikada nismo imali razmjenu studenata s njima. Ili ako je i bio negdje neki student, to su neki potpuno nebitni pojedinci. Niti su oni dolazili nama, niti smo mi išli njima. Jedni o drugima ne znamo ništa, a upravo je razmjena studenata odličan uvod i otvaranje vrata za bilateralne odnose. Današnja Srbija, odnosno univerziteti u Beogradu, kao nasljednici obrazovnog sistema Jugoslavije imaju odlične odnose na primjer sa Kinom. Razmjena studenata teče uveliko i to je jedan od razloga zašto Kina ulaže mnogo u Srbiju.

Njihova kultura je do nas došla u zanjih nekoliko godina putem malih TV ekrana i njihovih serija – Bolivudskih serija o kojima nismo ništa govorili, a imalo bi se poprilično toga kazati. Ne znamo o njihovom jeziku ništa, oni ne znaju o našem i tako dalje. A jezik je uvijek (pored kulture) najveća prepreka. To svakako znamo i u svakodnevnoj komunikaciji. Iako pričamo isti jezik, prečesto puta se ne razumijemo. Kako je tek kada neko govori jezik koji uopšte ne razumijemo?

Demografija

Neko se može možda pitati zašto je prilika izgubljena, pa ima ih 1,7 milijardi. Možda bi to i moglo biti validno pitanje iz naše sadašnje perspektive, jer mi uvijek kaskamo za drugima. Vrlo rijeko smo ambiciozni i proaktivni, nego uvijek gledamo da slijedimo nekoga, ja “Švabu”, ja “Turčina”. Vjerujemo da kratkoročno i sada nije kasno, međutim, ozbiljni ljudi i ozbiljne nacije ne gledaju kratkoročno, nego veoma dugoročno. Ako već neće država (političari i drugi umni ljudi iz sjene političara), onda bi trebali privrednici, ali svakako i privatni univerziteti u BiH kojih kako vidimo nije mali broj – naravno ako im je cilj obrazovanje, a ne brza zarada prodavajući diplome.

Već smo prije malo načeli temu žene i demografije na Indijskom podkontinentu, pa evo još par riječi oko toga. Indijci (na prvom mjestu, jer je to najveća država Indijskog podkontinenta) u posljednjim godinama imaju mali broj djece u poređenju s prijašnjim generacijama. Mnogo je razloga za to, ali svakako nije zanemarivo ni zlostavljanje žena ili ženske djece, pa čak i abortusi ženske djece. Kako god bilo, očekuje se do kraja ovog stoljeća (tj, u narednih 80-ak godina) populacja na Indijskom podkontinentu pasti ispod milijarde, odnosno da će se broj stanovnika gotovo prepoloviti! Ostaće infrastruktura, ostaće mnogo toga, ali ljudi biti neće. Stoga, Indijski podkontinent je izgubljena prilika iz mnogo perspektiva, osim možda one religijske, gdje bi razni misionari mogli da odrade nekog “posla”.

Kada se jedna vrata zatvore, druga se otvore

Ne možemo se složiti sa ovom izjavom gotovo pa nikako, naprosto jer se nigdje nikakva vrata ne otvaraju sama. Mogu se ukazati nova vrata, ali ih valja otvoriti, nerijetko i nogom razvaliti. Drugi je par opanaka što se nas vazda uči da budemo pasivni, da nešto čekamo (neku Višu silu) da odradi posao za nas. Nema od toga ništa! Valja ustati i (džennet) zaraditi ili kako kaže Uzvišeni u Kur’anu časnom:

i da je čovjekovo je samo ono što sam uradi,

Kur’an časni: 53:39

U svakom slučaju, prilika je tu. Ali, vrata otvorena nisu, na nama je da ih otvorimo, da mnogo uložimo, pa da naša djeca dočekaju i kažu kako su im preci bili vizionari i mudri, te oni u svojim kasnim godinama dočekaše da vide rezultate rada njihovih predaka (tj. nas). O kojim vratima se radi zasigurno je da je nekima nepoznanica, ali Bosna je prepuna mudrih ljudi za koje vjerujemo da znaju o čemu se radi, ali o tome, ako Bog da, u narednoj (zadnjoj) objavi ovog serijala. Svakako ne znači da o tome nećemo pisati više, ali serijal će biti zatvoren narednom objavim uz Božiju pomoć.

Hits: 3