Bangladeš je kako smo već prije spomenuli jedna od bivših republika “Velike Indije” čije je ime bilo Istočni Pakistan. Kako god, to su narodi Indijskog podkontinenta koji dijele mnoge vijekove zajedničke historije, kulture, pa i religije iako su stanovnici Bangladeša preko 90% muslimani.

Možda je uticaj arapa (islama) na to područije ili nešto drugo, ali u Bangladešu ne postoje prezimena! Njima je čudno zašto mi imamo prezimena, a mi ne možemo da shvatimo nikako kako je moguće da se oni mogu identifikovati i šta pišu u dokumente ili kako znaju “čiji je ko”.

Otuda mnogi stanovnici Bangladeša, Bangladežani ili Bengali (kako oni sami sebe nazivaju), kada se nađu u Zapadnom svijetu imaju velikih problema s popunjavanjem dokumentacije bilo koje vrste jer prezime naprosto ne postoji u njihovoj kulturi. Ali nerijetko su i problemi oko dokazivanja partnerstva (bračnog) kao i roditeljstva, posebno kod traženja starateljstva, vize i slično.

Imam kolegu koji je skoro dobio kćerku i baš sam bio veoma radoznao kako će je upisati u knjige, obzirom da živimo u Zapadnom svijetu. Zbog zaštite njegovog identiteta, izmisliću ime i prezime i njega i kćerke, ali da dočaramo primjer.

On se zove (primjera radi): Bašir Ali, kćerki je dao ime Fatima, te će se ona zvati Fatima Bašir.
Zaključuje se da je “prezime” ustvari ime oca. Ali nema onog dodatka kao što imaju arapi “bin/ibn”, sin tog i tog ili pak “bint” kćerka te i te. I ne nasljeđuju se. Znamo da arapi poznaju veoma dugačke nizove svog porijekla. Sin tog i tog, sin tog i tog i tako 20 koljena unazad. Kod Bengalija nema ni toga. Ime, ime oca (kao “prezime”) i to je to!

Bosna i Evropa

U srednjovijekovnoj Bosni prezime se također dobijalo po ocu. Otuda su imena i “prezimena” bila veoma nalik onima u Bangladešu, kao primejra radi: Vlatko Vuković, bio je sin Vuka, ali nije se nazivao Vlatko Vukov. Ili pak Stjepan Vukčić, bio je sin Vukca, ali nije se nazivao Stjepan Vukčev.

Iz prezimena srednjovijekovne Bosne možemo doći do zaključka kako su nastala prezimena u Makedoniji ili Bugarskoj.

Također, stavnici Islanda nemaju prezimena, nego na očevo ime se dodaju nastavci. Zbog uticaja LGBT+ zajednice i uvođenje srednjeg roda to je na Islandu od 2019. godine dozvoljeno dodavati i treći nastavak kao potomak (-bur), umjesto -son za sina i -dóttir za kćerku. Tako će djeca od Helgi (otac), imati “prezime” u obliku: Helgason, Helgadóttir, odnosno Helgabur.

Hits: 15