Jedan od veoma popularnih videa u kojima trener podučava mladog učenika šta je ispravan fokus je onaj u nastavku s naslovom: Ne pravi žižu na ono što te ometa, nego na problem.

Ako bismo ovo malo modifikovali, možda još preciznije, poruka bi mogla da glasi:

Ne pravi žižu na ono što te ometa, nego na Onog koji ti može bezuslovno pomoći.

Bez obzira o kojoj monoteističkoj religiji se radi uvijek se snažno promoviše da žiža ne smije biti na ovaj prolazni svijet pun ometanja ka Krajnjem cilju – Onom, Drugom svijetu. Taj cilj se može postići samo slijedeći uputstva Onoga koji je ovaj, ali i svaki drugi znani i ne znani svijet stvorio. Stoga je važno očuvati fokus na Njemu, a nikako na onome što stalno čovjeka ometa tokom ovoživotnog “putovanja”.

Kada smo zadnji put u molitivi doista žižu stavili na naš odnos spram Boga?
Je li stavljanje Boga u žižu dešavanja unutar molitve i izvan nje golem problem?
Sjećamo li se momenata kada smo u potpunosti bili predani Bogu?
Osjećamo li da smo izgubili borbu sa čuvanjem žiže na Njega tako što su nas ometanja ovog svijeta savladala?

Svako stanje od nabrojanih (ali i bilo koje drugo koje nije spomenuto) je u potpunosti prirodno imati! Kada čovjek ne bi gubio žižu i ne bi se osjećao da ponekada gubi, tj. kada bi stalno imao žižu i kada bi stalno pobjeđivao sva ometanja prestao bi biti čovjek – grješno biće koje mnogo oprosta traži.

Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kada biste vi griješili tako da vaši grijesi napune ono što je između nebesa i Zemlje, pa zatražili oprosta od Allaha, On bi vam to oprostio. I tako mi Onoga u čijoj je ruci Muhammedova duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi došao sa narodom koji griješi, pa poslije traži oprosta od Allaha pa im On oprašta.
Imam Ahmed prenosi od Enesa b. Malika da je on čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem

Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i on je milostiv.’
Kur’an časni, Ez-Zumer: 53

Neke od poruka mudraca o ispravnoj žiži na Boga Dragog

Ono što iscrpljuje um – to kontroliše život!
Ne pravi žižu na protivnike. Usredotoči se na Božije mogućnosti.
Ispravno vjerovanje uvijek će držati oči usmjerene ka Bogu pa čak i da se svijet raspada.
Umjesto stanja u kom gotovo da se svisne od brige zbog trenutnog problema, usmjeriti traženje od Gospodara, Vlasnika svega da prošiti znanje s kojim se lakše problem može riješiti.
Što čovjek više stavlja samoga sebe u žižu to je više odvraćen od Pravog puta. Što se bolje upoznaje s Gospodarom i s njim “komunicira”, to će steći osobine kojima se lakše prevazilaze životni problemi i savladavaju prepreke.
Onaj ko usmjeri svoje misli ka Bogu, Bog popravi njegove misli.
Usmjeri se na Boga, a ne na svoj (trenutni) problem. Slušaj Boga, a ne svoju nesigurnost. Osloni se na Boga, a ne na svoju snagu.
Ako Bog bude na prvom mjestu onda će se Bog pobrinuti za sve ostalo.

Obožavanje

Čovjek može da se dere, viče, galami, ili da izgovara “lijepe”, “plemenite” i “svete” riječi, ali da to ipak ne ode dalje od njega samoga, a kamoli da “dotakne nebesa”.

Valja čovjek da pogleda da li tokom svog obraćanja Bogu svoju žižu pravi na problem koji trenutno ima i samo suhoparno izgovara riječi ili je žiža na Božijoj Svemoći? Valja se sjetiti da Bog ne gleda u nemarna srca!

Srca su poput zdjela raznih veličina. Neka su šira od drugih. Ako molite Allaha, o ljudi, molite Ga uvjereni da će vam se odazvati, jer se On ne odaziva robu koji Ga moli nemarnog srca.
Abdullah ibn Amr,r.a., veli da je rekao Allahov Poslanik, alejhiselam – Ahmed u Musnedu 2/177

Sačuvati žižu na Boga i Njegova svojstva tokom molitve je teško, ali je još teže tokom svakodnevnih poslova koje čovjek obavlja. To se trenira kao i svaka druga stvar koja se trenira u životu. Zbog toga imamo obavezne molitve u tačno određenim vremenskim razmacima, ali i one dobrovoljne da nikada ne zaboravimo Njega čija je Snaga i Moć neizmjerna.

Nekada dok obavaljmo molitvu sat vremena stvarnu povezanost sa Gospodarom i žižu na Njegova svojstva stavljamo i osjetimo da smo stavili tek u zadnjih 5 minuta! To je zato što su vanjska, ovosvjetska ometanja snažna i mnogo utiču na našu psihu i na naš duh. Zato je važno stalno vježbati, trenirati da Bog bude uvijek u žiži, da Bog uvijek bude na prvom mjestu; On, Njegova Svemoć i neograničena svojstva koja ima.

Kur’an i stanje srca

Allah vas neće kazniti ako se neoprezno zakunete, ali će vas kazniti za ono što s predumišljajem srca vaših uradite. Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i Onaj Koji ne žuri s kaznom. (El Bekara:225)

I sjetite se Allahove blagodati kojom vas je obasuo i zavjeta kojim vas je obavezao, kad ste rekli: “Slušamo i pokoravamo se!” I bojte se Allaha! Zaista Allah dobro zna sve što je u grudima. (El Maide:7)

Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima njihovim. Reci: “Samo se vi rugajte.” Allah će, doista, na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite. (Et Tevba:64)

Eto, oni grudi svoje uvijaju da bi se od Njega sakrili. A i kad se u odjeću svoju zaogrću, On zna ono što skrivaju i ono što pokazuju – On, uistinu, zna šta se u grudima krije. (Hud:5)

Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha” – a kad neki Allaha radi bude na muke stavljen, on drži da je ljudsko mučenje isto što i Allahova kazna. A ako pobjeda dođe od Gospodara tvoga, sigurno će oni reći: “Bili smo uz vas!” A zar Allah ne zna dobro ono što je u grudima čijim? (El ‘Ankebut:10)

… Nije vam grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to vaša srca smjeraju; a Allah je Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je. (El Ahzab:5)

Životna iskušenja

Nema tog čovjeka koji nije iskušan raznim životnim iskušenjima. Kako se to često zna reći, oni najbliži Bogu Uzvišenom iskušani su najtežim iskušenjima i podnose najveće terete. To je stalno pomijeranje granica kako bi čovjek bio što jači i što “prisniji” s Bogom. Slično kao kada čovjek trenira neki sport, na primjer podizanje tegova. On uvijek pomijera svoje granice ili čak nadmašuje rekorde drugih – gradske, državne, regionalne i time se uvijek bori da bude što bliži konačnom cilju – biti najbolji, biti prvi! Bez obzira na sva ometanja, bez obzira na sve probleme i prepreke takvom takmičaru cilj je samo da bude najbolji, da bude prvi i svaki trenutak koristi da vježba.

Da bi se bilo blisko Božijoj Milosti nije potrebna teretana, sprava, niti neko posebno vrijeme i mjesto (izuzev za naređeno). Stoga, čovjek željan Božije blizine i naklonosti može da “trenira” uz pomoć molitivi obaveznih i dobrovoljnih uvijek. Time će na prvom mjestu da pomjeri žižu sa životnih problema i izazova ka Bogu, a Bog je Svemoguć, uz Njegovu pomoć i naklonost moguće je posvetiti mnogo više vremena i energije za sticanje znanja i vještina kako bi se riješili problemi i prepreke. Neće Bog Dragi riješiti probleme za nas, ali s Njim je mnogo lakše, jer ćemo imati mnogo manje ometanja, ako nam žiža bude na Njemu i Njegovim nemjerljivim svojstvima.

Kada se od čovjeka traži da bude miran, to ne znači da ne treba da trči, nego da njegova duša bude spokojna kada je u pitanju veza između njega i Boga. Valja svoje brige i strahove smiriti pred Njegovim Veličanstvom.

i u Allaha se pouzdaj, Allah je zaštitnik dovoljan!
Kur’an časni, El Ahzab:3

Najbolji lijek protiv briga je obožavanje Gospodara Svjetova!

Grijeh je ne biti posvećen Bogu

pa, sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjećati! I zahvaljujte Mi, a nemojte Mi nezahvalni biti!
Kur’an časni, El Bekara:152

I ne pravite nered na Zemlji, kada je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost je Allahova, doista, blizu onih koji dobra djela čine.
Kur’an časni, El E’araf:56

Kako čovjek misli (i vjeruje) da može pobijediti na nekom takmičenju ako stalno ne trenira i to izrazito naporno? Kako misli da može biti “prisan” s Bogom, ako mu On nije stalno u žiži?

Misliti da se može prevariti Bog radeći šta je duši i egu volja, a očekivati pomoć od Njega posebno u trenutcima velikih problema i prepreka doista je nezrelo.

– A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: “Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista, neovisan i hvaljen.”
– Kad Lukman reče sinu svome, savjetujući ga: “O sinko moj, nemoj Allahu u obožavanju nikoga pridruživati; širk je, zbilja, zulum veliki.”
Kur’an časni, Lukman 12-13

– O sinko moj, dobro i zlo, teško koliko zrno gorušice, bilo u stijeni ili na nebesima ili u zemlji, Allah će na vidjelo iznijeti. Doista, Allah zna ono što je najsitnije i On je Onaj Koji sve u potpunosti zna.
– O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi – dužnost je tako postupiti.
Kur’an časni, Lukman 16-17

Ne odustaj!

Ne, nije to poruka: Ti to možeš!

Čovjek treba da spozna tokom svih iskušenja i prepreka svoje mogućnosti u potpunosti vjerujući Bogu dragom kada kaže:

Allah svaku osobu (dušu njegovu!) obavezuje samo onoliko kolike su njene mogućnosti; njoj u korist je ono dobro koje zaradi, a na njenu štetu je ono zlo koje sebi privrijedi. Gospodaru naš, nemoj nas kazniti ako zaboravimo ili nehotice pogriješimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga natovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne opterećuj nas onim za što nemamo snage! Preko grijeha naših prijeđi, oprosti nam i smiluj nam se! Ti si Gospodar naš, pa nas pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
Kur’an časni, El Bekare:286

Čovjekovu dušu Bog Dragi neće opteretiti, ali i čovjek treba da ne optereti svoje tijelo obavezama i brigama koje mu ne trebaju. Toga će se sačuvati najbolje ako bude istinski robovao Gospodaru Svjetova i Njega uvijek u žiži imao, Njega i Njegova neizmjerna svojstva.

…i ne gubite nadu u milost Allahovu; doista, nadu u Allahovu milost gube samo ljudi koji su nevjernici.”
Kur’an časni, Jusuf:87

Te svakako valja znati da Uzvišeni obećava uspjeh svakom iskrenom vjerniku koji ispunjava sve ono što je On naredio da čovjek ispunjava, te zato kaže:

Ono što žele – vjernici će postići,
Kur’an časni, El Mu’min:1

Ispravna žiža