Škole koje obrazuju svoje učenike da razmišljanjem dolaze do rezultata i zauljučaka, a ne pukim pamćenjem i ponavljanjem usvajaju razne tehnike kako bi olakšali i nastavnom osoblju i učenicima. Školovanje koje traži razvijanje kognitivnih vještina je relativna novina u javnim obrazovnim institucijama. Takav način obrazovanja bio je odvajkada dostupan samo u veoma malom broju privatnih škola. Ali, vremena se mijenjaju.

Jedna od metoda i je ona koja se na engleskom jeziku skraćeno zove WOOP (Wish, Outcome, Obstacle, Plan), a što se na bosanski jezik može prevesti kao ŽIPP (Želja, Ishod, Prepreka, Plan) koja zahtijeva upotrebu mentalnog kontrasta uz pomoć kog se od sudionika traži da želju suprotstave unutrašnjoj prepreci, a zatim da kreiraju odgovarajući plan.

Ovo je veoma važno, jer istraživanja pokazuju (a znamo mnogi od nas takve stvari i bez istraživanja), da (puko) pozitivno razmišljanje ne pomaže, a nije ni dovoljno da bi se postigli ciljevi, kako za odrasle (nastavnike), tako i da djecu (učenike).

Želja (Wish) – Smislena, izazovna i ostvariva želja ili cilj
Ishod (Outcome) – Najbolji rezultat ili osjećaj kod ostvarenja želje
Prepreka (Obstacle) – Nešto unutar nas što nas sprječava da postignemo želju
Plan (Plan) – Ako (prepreka) onda ću (efikasna akcija)

Mentalni kontrast

Vjerovatno ne postoji čovjek koji ne mašta o nekim uspješnim trenutcima u svom životu, za par dana, mjeseci, godina ili decenija.

Što je čovjek mlađi, i “zeleniji” to su mu vjerovanto maštanja manje realna. A što su maštanja manje realna to su nerijetko i razočarenja mnogo veća.

Malo je ljudi koju su doista i uspjeli u onome što su poželjeli, ma šta oni nama s govorničkih bina govorili i poručivali ili pak iz knjiga koje su oni napisali ili je neko napisao u njihovo ime.

Mladić želi da posjeduje novi sportski automobil. U početku čovjek može da se preoptereti ili čak zarobi slikama sebe kako vozi duž obale mora spuštenog krova. Mašta kako se osmjehuje prolaznicima (ili prolaznicama) koji se dive njegovom novo automobilu.

Ovo je razmišljanje koje je dr Ottingen nazvala slobodnom fantazijom kada čovjek isuviše postavlja žižu na pozitivne aspekte predstojeće stvarnosti.

Čovjeku se uvijek događa ono najbolje, nedajbože najgore.

Učenjak Semnani iz romana: Govor Ptica

Takvo razmišljanje može da motiviše čovjeka da počne štediti i naporno raditi kako bi kupio takav automobil, ali kada se suoči s stvarnošću, on naglo gubi motivaciju i zadovoljava se sa bilo kakvim (izuzetno jeftinim) automobilom.

Drugi scenario je takav da se ipak predaje ekstremnoj štednji, radu do duboko u noć svaki dan. Radeći čak i više poslova, ali ipak nakon određenog vremena uviđa da je neophodan budžet za takav automobil nedostižan i ponovo gubi motivaciju.

U oba slučaja čovjek nije uspio postići svoju želju, svoj cilj. Ali! Postoji i treća opcija!

Čovjek može da prilikom fantaziranja o posjedovanju skupocjenog sportskog automobila uvidi kakve sve žrtve treba da podnese i koji su negativni aspekti tog cilja, te šta se ustvari u konačnici ciljem postiže. Drugim riječima, možda skupi sportski automobil uopšte nije nešto što će zadovoljiti unutrašnje porive čovjekove. To može biti u potpunosti nešto drugo, ali zbog raznih vanjskih uticaja čovjek pomisli da će postići sreću i zadovoljstvo skupocjenim sportskim automobilom.

Proces upoređivanja i kontrastiranja ovih pozitivnih i negativnih aspekata predstojeće budućnosti je ono što se naziva mentalnim kontrastom. Proces mentalnog kontrastiranja je dragocjen jer pokreće očekivanja koja mogu voditi odluke o opredjeljenju za cilj i motivisati kontinuiranju težnju za realnim ciljem.

Istraživanja dr Ottingen

Naša (pod)svijest ne razumije dugoročne ciljeve i dostignuća, već se usredotočuje na to da u svakom trenutku ostanemo sretni, tj. uvijek nastoji djelovati tako što pravi žiže na kratke vremenske okvire.

Pozivitivnim razmišljanjem i fantazijom dopuštano našoj podsvijesti da se prepusti osjećaju da je “sve u redu”.

Ljudi su u stanju podnijeti i preživjeti neuporedivo teže stvari od onih zbog kojih strahuju

N.N.Taleb

Dr Ottingen sa svojim timom napravila je istraživanje u školama kako bi ohrabrila promjene obrazovnih sistema. Za prvo istraživanje uzeli su učenike kojima slijedi završna matura na kraju osnovne (ili niže srednje) škole.

Istraživanje je nedvosmisleno pokazalo da su sva djeca koja su slijedila ŽIPP tehniku ostvarila bolje rezultate uz manje napora i stresa na završnom maturskom ispitu.

Hits: 48