Vjerovatno nema čovjeka na Planeti koji nije čuo za aferu s ispušnim gasovima kod Volkswagen vozila pogonjenih dizel motorom/agregatom. Ta afera je čini se bila uvod u nešto što nas čeka u budućnosti(?). Pojavljuje se i pojavljivaće se sve više i više raznih afera. Afera koje sežu do onih najbogatijih, jer smetaju drugim bogatim. Tako to u svijetu hoda. Malo je pokreta i inicijativa zbog opšteg dobra, ali kada se ima dobar, kvalitetan marketing s kojim se obmanu mnogi, kako “običan” svijet, tako nerijetko i veoma stručni ljudi sa instituta i/ili univerziteta, onda stvari postaju još ozbiljnije.
Trenutno se nalazimo u pandemiji (globalnoj zarazi) uzrokovanoj virusom koji dolazi iz porodice korona virusa čija su prva otkrića bila prije skoro 100 godina! I upravo ova pandemija je šansa za mnoge!
Kriza je šansa/prilika
Svaki uspješan čovjek koji želi da se pokaže masama, kroz predavanja/govore, knjige ili na neki drugi način želi uvijek dati do znanja da je svaka kriza šansa, prilika za uspjeh. I doista je tako. Mnogo je pokazatelja da su određeni pojedinci i organizacije uspjeli da ostvare ogromne uspjehe iskoristivši krizu koja je zahvatila manju ili veću regiju, ovo ili ono privredno/poslovno/političko/… polje.
Jedna od kompanija koja je pronašla svoje mjesto pod Suncem nakon velike ekonomske krize 2008. je sada svjetski popularni Uber. Kompanija koja je izuzetno profitirala u postojećoj pandemiji je Zoom, primjera radi. Primjera je doista mnogo svuda oko nas. Ali čim se pojavi neko ko zarađuje enormno vladini službenici kao da postaju ljubomorni pa uvode nove namete. Nekada je to itekako opravdano, a nekada, …
Taksa za postojanje
Nije rijedak slučaj u cijelom svijetu da vlade propisuju određene poreze, koji se nazivaju drugačijim imenima poput taksi, mada su sve to ustvari NAMETI, samo zato što neko nešto posjeduje. Nebitno je da li se to nešto aktivno koristi ili ne, mora se uplatiti određeni iznos na račun državne kase.
Gotovo svi netrgovinski nameti su takvi, od onih za automobil, pa sve do tv ili radio uređaja u kući. Vladin aparat uopšte ne zanima da li se automobil vozi ili ne vozi, da li se na tv prijenniku gleda program ili ne gleda. Dovoljno je posjedovati određenu stvar da bi se za nju morao plaćati namet.
Ono što nekada (počesto) brine jeste to da se lista stvari na koje država određuje namet iz godine u godinu povećava. To ne bi bio problem ako te stvari izlaze iz okvira neophodnog za život u vremenu i prostoru u kom se čovjek nalazi – drugim riječima ako je za luksuz. Međutim, kada se nameti počinju određivati za životno važne stvari mora da se pali crveni alarm, kod svakog pojedinog građanina.
Mnogo je zagađivača (prvenstveno CO2-om) na cijeloj Planeti, a jedan od njih je i čovjek, to se ne bi trebalo nikada izgubiti iz vida kada se govori o taksama (na postojanje).
Beton, beton smo beton
Da ne ulazimo u hemiju šta je to CO2, te kako on nastaje, za šta je koristan, te kome i čemu šteti, zadržaćemo se samo na onome šta rade vlade oslanjajući se na argumente, činjenice i istraživanja naučnika koji dolaze s prestižnih instituta i univerziteta.
Već decenijama slušamo kako je naša Planeta zagađena isuviše i da je opstanak čovjeka na njoj upitan. Ne treba za to nikakva naučna studija da se uvidi. Svako onaj koji želi gledati može vidjeti da je smeća svuda, da je zrak zagađen, rijeke – voda uopšte. Šume se sijeku da bi se umjesto njih “posadilo” nešto drugo. Nije rijedak slučaj (u Južnoj Americi pogotovo) da se šume krče kako bi se zemljište pretvorilo u poljoprivredno! I kamo sreće da je to zbog brige o dobrobiti čovječanstva i smanjenju gladi i siromaštva. No, te šume se krče da bi se posijale industrijske namirnice iz kojih se dobijaju ulja ili se na neki drugi način koriste kako bi se u konačnici dobila električna energija.
Naučnici godinama prave studije i objavljuju tabele i grafikone prepune obojenih podataka iz kojih nam poručuju šta je normalno, a šta nije za zdravlje Planete. Nisu ni oni sigurni šta je dobro, a šta loše, ali se pitaju!
Vodeći se raznim tim izvještajima mnogi od nas su uplašen. Srećom među nama ima i ljudi koji su odgovorni i koji imaju mogućnost da donose odluke. Oni, takvi (skupa s nekim drugim) prave planove za bolju budućnost.
Zelena Evropa
Evropska komisija ima odličnih ideja, planova, ciljeva kojima želi da bahate, izrabljivačke pojedince i korporacije stavi pod kontrolu za dobrobit čovječanstva. Jedna od njihovih ideja je i ona iz 2010. u kojoj su tražili da od 2020. svi proizvođači mobilnih telefona imaju identičan utor za punjenje kako se ne bi kupovali bespotrebno punjači uz svaki telefon. Izračunali su da bi se time uštedile ogromne pare, ali i ekološki bi bio više nego odličan potez (plastika, bakar i svi drugi materijali koji se koriste za punjače su dovoljan signal!). Vjerovatno ta inicijativa nije u potpunosti zaživjela (vidimo to na terenu), ali određene mjere su provedene.
Također, ideja da procesor kućnog računara (PC, Laptop) ne smije trošiti više od nW struje je još jedan od pokazatelja koliko neki umni ljudi gledaju daleko i pokušavaju djelovati preventivno. Postoje pretpostavke koliko će računara biti u okviru Evropske Unije za narednih 5, 10, 20 ili više godina i svaki od tih računara će trebati električnu energiju, naravno. Ako bi se napravilo ograničenje o najvećoj mogućoj potrošnji danas, to znači da bismo u budućnosti uštedjeli milijarde, ali i ono drugo – ne bismo trebali nove elektrane, nove izvore električne energije koji također uništavaju okolinu.
Jedna od inicijativa je i ona koja kruži već duži niz godina ili čak decenija – smanjenje CO2!
CO2 taksa
A kako bi vlade mogle natjerati bilo koga da promijene svoj odnos prema bilo čemu, osim “udarcom po džepu”. Tako je Evropska komisija (gdje ustvari glavnu riječ po pitanju toga vodi Njemačka, posebno na vlastitom tlu) donijela prvo preporuke, a kasnije i odluke o tome šta je prihvatljivo, a šta ne kada je u pitanju ispuštanje CO2 u atmosferu.
U početku su to svakako bili veliki proizvođači/zagađivači. Što je veći dimnjak, to je i zahtjev odnosno taksa (a kasnije kazna) bila veća. Ima smisla rekli bismo.
Kasnije se to spuštalo na niže nivoe. Trenutno smo došli do automobila, ali kasnije će se spustiti i na same ljude (opet crveni alarm). Također, sjetimo se i da je svjetski popularna djevojčica Greta prozvala zemlje zbog prevelikog uzgoja mesa, ali i njegovog konzumiranja jer to direktno utiče na količinu CO2 u atmosferi.
CO2 afera – CO2-gate
Njemačka vlada, vodeći se (naručenim i svakako masno plaćenim) analizama raznih instituta po Njemačkoj donosila je i donosi odluke vezane za CO2 ograničenja, takse, ali i kazne.
Prema posljednjim izvještajima istraživačkog novinarstva (uz pomoć nekih drugih, ne tako masno plaćenih naučnih institucija), čini se da je bilo mnogo varanja i obmana. Najveća je ona koja je vezana za električne automobile.
Hoće li na kraju sve biti afera ili samo pokušaj pravljenja zavjera tamo gdje ih nema (teorije zavjera), osta je da se vidi. Ali da će biti žestoka borba, u to nimalo ne sumnjamo.
Električni automobili nasuport onih s unutrašnjim izgaranjem fosilnih goriva
Fosilna goriva u motorima ne sagorijevaju u potpunosti, zbog toga neki koriste nazive tih motora SUI (Sa Unutrašnjim Izgaranjem) umjesto SUS (Sa Unutrašnjim Sagorijevanjem) kako je bila ustaljena praksa mnogi niz decenija.
Možda je i to jedna od “patki” nekih naučnih zajednica, iako veoma istinita i činjenična, a sve zbog vladinih nameta kojima vlade žele da povećaju količinu prikupljenog novca u državnu kasu.
Kada se ljudi počnu mlatiti/svađati oko slame, pogledaj ko je vlasnik žita
Rumi
Gornji citat od svjetski poznatog i citiranog slavnog sufijskog pjesnika, pravnika i mislioca Dželaludin Muhammed Rumija, jasno nam ukazuje da iako sve što imamo na terenu su pritisci od strane vlasti i vlada. Ali za uzroke svega valja ipak malo bolje pogledati – ko je vlasnik žita.
Naučnici s raznih instituta u svim svojim izvještajima pokazivali su i pokazuju kako su vozila na električni pogon s NULA emisijom (Zero Emission). Tu se svakako misli emisije CO2. Međutim, ako se pokažu istinitim novinarska istraživanja, čini se da će se otvoriti jedna nova, veoma velika afera – CO2-gate.
Njemačka je imala plan da subvencionira kupovinu 1 milion električnih vozila u 2020 ali je pandemija sve poremetila i trenutno na cestama njemačke od ukupnog broja registrovanih vozila vozi se 26% električnih. Što je ipak, mora se priznati u poređenju s drugim zemljama veliki broj. Tih 26% prema statistikama registrovanih vozila čini nešto više od 1,3 miliona vozila.
Njemačka vlada (ustvari snažno gurano od Stranke Zelenih) do 2030. želi da vidi čak 14 miliona električnih vozila na svojim ulicama. Za te potrebe predviđene su subvencije za kupovinu koje se kreću u milijardama eura.
Vidimo da se radi o velikim novcima, a tamo gdje su velike pare, tu su i velike ribe. Pa šta je onda afera ili šta bi ona mogla biti?
Predstavljanje podataka
Kako govore posljednji izvještaji (mada nisu jedini, i nisu prvi, ali su ovaj put relativno glasni) svi instituti iza ili ispred kojih često puta stoje veoma ugledna i uticajna imena određenih naučnika kada govore o električnim vozilima nikada i nigdje ne govore o nekoliko stvari koje itekako utiču na proizvodnju vozila, njihovo održavanje, ali i pogon. Neki od veoma uticajnih faktora su (čini se namjerno) izostavljani iz takvih izvještaja poput:
- Količina ispuštenog CO2 tokom potraga za rudama od kojih se proizvode najvažnije komponente električnog vozila, na prvom mjestu baterija.
- Količina ispuštenog CO2 tokom obrada u fabrikama za proizvodnju najvažnijih komponenti električnih vozila.
- Količina ispuštenog CO2 tokom izrade samog vozila.
- Količina ispuštenog CO2 za proizvodnju potrošnih dijelova.
- Količina ispuštenog CO2 za proizvodnju električne energije za napajanje vozila (pa makar ta električna energija dolazila iz vjetro ili solarnih elektrana, jer važe slična pitanja iznad).
- Izgradnja novih elektrana (svih oblika, konvencionalnih, nuklearnih i tzv. zelenih) da bi se dugoročno mogla snadbiti sva nova električna vozila. Za sve njih je neophodno dati podatke o količini ispuštenog CO2 tokom proizvodnje, transporta, ugradnje, održavanja, …
Svakako, neka od ovih pitanja se mogu postaviti i za vozila pogonjena fosilnim gorivima. Otuda i dolazi do afere. Čini se da je suma svih ispuštenih CO2 od najnovijih modela (čini se onih koji tek treba da se pojave na tržištu) Volkswagen-a i Porsche-a (i to čak dizela!) mnogo manja nego od prosječnog električnog vozila – istraživači su upoređivali Volkswagen ID3. Afera je time veća zbog podsticaja za kupovinu električnih vozila koja samo u Njemačkoj treba da iznosi oko 3,6 milijardi EUR do 2030.
Napomena
Informacije iznesene u ovom članku skupljane su (usputno, nenamjerno) nekoliko mjeseci, ali ne u pisanom obliku. Stoga, nažalost, ne donosimo mnogo veza (linkova) ka člancima u kojima su pojedini detalji objavljeni. Ali za provjeru bilo kog iznesenog podatka nije teško potražiti na Internet pretraživačima. Ako smo negdje napravili propust, to je oko količine, jer se egzaktnih brojeva se i ne sjećamo baš.
Svakako, pod nazivom CO2gate moguće je naći i afere vezane za lažiranje ispušnih gasova od strane AUDI-ja, ali to je neka druga afera, nije ona vezana za električna vozila iako ima isti naziv. Čini se da afera ne manjka.
Članke na slične teme već smo obrađivali. Dva koja su usko vezana baš za ovu temu su:
0Hits: 19