Svako ima svog Hidra

O čovjeku kojeg muslimanska historija naziva Hidr, a Zapadna uglavnom Zeleni ima mnogo tekstova u mnogo knjiga. Kada god se spomene ono skriveno, unutrašnje, tzv. ezoteričko znanje, gotovo da je nemoguće ne spomenuti (hazreti) Hidra. Onoga koji je i u Kur’anu časnom spomenut u suri koja je sama po sebi, i jedina takva u Kur’anu, prepuna nadnaravnih, ili suprotno-naravnih zbivanja koja su se dogodila u neka davna vremena, ali kojima se daje takav značaj da se mogu dogoditi/ponoviti bilo kada opet.

Znamo da nam je posljednji Božiji poslanik, čovjek od krvi i mesa, kao i svi dotadašnji poslanici, neka je na sve njih Božija milost i blagoslov, oporučio da upravo tu Kur’ansku suru iščitavamo, studiramo, o njoj promišljamo stalno i stalno i neprestano, posebno u Zadnjem vremenu. Obzirom da niko od nas ne zna kada je Zadnje vrijeme, to je neophodno da se ovom surom bavimo u svim vremenima. I zasigurno je da ćemo u svim vremenima naći mnoge pouke i poruke koje nam ona nudi.

U njoj, takvoj kakva jeste, uviđamo da se nalazi ono skriveno, unutrašnje, ezoteričko znanje u svim spomenutim pričama. Tu se ona snažno i gotovo nedvojbeno suprotstavlja onom vanjskom, prirodnom, osjetilnom, egzoteričkom znanju koje mi pogotovo u vrijeme u koje živimo gotovo da obožavamo.

Kur’anski tekst

Za potrebe ovog članka zadržaćemo se samo na jednom malom dijelu iz te sure, dijelu priče o susretu čovjeka s ogromnim, za njegovo vrijeme neuporedivim, vanjskim, osjetilnim, prirodnim, egozteričkim znanjem – hazreti Musaom, alejhiselam, i čovjeka kojeg spomenusmo na početku – hazreti Hidra.

–  “Ovo je rastanak između mene i tebe”, reče onaj, “obavijestit ću te o tumačenju onoga zbog čega nisi mogao da se strpiš.
– Što se one lađe tiče, ona je pripadala siromasima koji rade na moru, i ja sam htio da je oštetim jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao.
– Što se onog dječaka tiče, roditelji njegovi bili su vjernici; pobojali smo se da ih on neće na osionost i nevjerovanje navratiti,
– pa smo htjeli da im Gospodar njihov, umjesto njega, da boljeg i čestitijeg, i samilosti približnijeg.
– A što se onoga zida tiče, to je bio zid dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje. Sve to ja nisam uradio po nahođenju svome. Eto to je tumačenje onoga za što se ti nisi mogao strpjeti.

Kur’anski ajeti iz sure Pećina i to od 78. do 82. ajeta

Može se lahko primijetiti da u prvom slučaju Hidr govori JA, u drugom MI, a u trećem Gospodar.

Hidr i mi

Tjelesnost ili beztjelesnost samog Hidra je polemika od vajkada. Mi se njome nećemo baviti u tom smislu, ali ono što možemo reći jeste da nije teško zaključiti da svako od nas ima nekog svog, vlastitog, nevidljivog Hidra, koji djeluje po Odredbi, Sveznajućeg, Onog koji zna svo znanje i ono vanjsko, prirodno, osjetilno, egzoteričko, ali također i ono unutrašnje, skriveno, mističko, ezoteričko.

Mnogi ti ljudi oko nas nisu ni svjesni da stvari čine po Odredbi, ili Naredbi, Upravitelja svijeta, kao što i mi sami činimo mnoge stvari za druge, a koje će njima donijeti određenu korist na ovaj ili onaj način. Jer Allah, Gospodar svega, čini ono što On hoće i za to ne traži dozvolu ni od koga, niti se kome pravda za svoje Odredbe.

Mnogo puta neko nama “probuši” našu “životnu” lađu ili mi nekome. Svakako to “bušenje” je suprotno vanjskom, pojavnom znanju i svijetu. U nama izaziva ljutnju i bijes kao što se dogodilo s Musaom alejhiselam. Ali isto tako i mi nekome “bušimo” njegovu/njenu “životnu” lađu. Ne zato što smo to svjesno htjeli kao što je to Hidr činio, nego kako mi to kažemo “zbog sticaja okolnosti”. Zbog okolnosti (onog skrivenog, ezoteričkog) dogodilo se što se dogodilo.

Nije rijedak slučaj niti da bude izazvana bolest, pa čak i smrt.

Ali također i mnoge stvari koje činimo, ili negdje neko čini, danas biće uzrokom, sebebom, da neko kada dostigne puninu zrelosti otkrije blago ispod “zakopanog zida”.

Blago ispod zida

Prema našem glavnom izvoru, Ibn Kesiru, tamo je bila jedna zlatna ploča na kojoj je pisalo slijedeće:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Čudim se čovjeku koji vjeruje u sudbinu kako može da se žalosti?!
Čudim se čovjeku koji vjeruje u smrt kako može da se veseli?!
Čudim se čovjeku koji spozna Ovaj Svijet i mijene njegove koje pogađaju njegove stanovnike, kako može da, onda, uz Ovaj Svijet smiraj srcu nađe?!
Nema božanstva osim Allaha, a Muhammed je Allahov Poslanik!

Narodna, poučna priča

Bila je zima. Vrabac je sjedio na grani i smrzavao se. Kako mu je postajalo sve hladnije, ne izdrža više, ukoči se i sleđen pade na ulicu. Ulicom je baš tada prolazila jedna krava, i kako prođe tuda, pobaljega se po njemu. Pošto mu je bilo toplo i fino, vrabac se otkravi i živnu, pa stade veselo cvrkutati na sav glas. Mačka koja je bila u blizini, ču ovo cvrkutanje, nađe vrapca, izvuče ga iz baljege i pojede!

Veli se da je poenta priče:
1. Nije ti neprijatelj svako ko te pobaljega
2. Nije ti prijatelj svako ko te iz baljege vadi
3. Ako si u baljegi, drži svoja usta zatvorena

5

Hits: 63