Motivacija, inspiracija, odgađanje i odugovlačenje

Mnoge riječi koristimo svakodnevno, ali u osnovi ne znamo njihovo značenje. U takvim slučajevima se trudimo prvo ponuditi definicije tih riječi prema onome što nam nude rječnici. 

Značenje riječi

Motivacija: Dolazi iz latinskog jezika, a prema rječniku znači: Obrazlaganje, obrazloženje, navođenje pobuda ili razloga za nešto, iznošenje motiva, nabrajanje pobuda ili razloga za neko djelovanje ili učinjeno djelo, ukratko, razlog ili razlozi za postupanje ili ponašanje na određeni način.

Inspiracija: Dolazi iz latinskog jezika, a prema rječniku znači: Pjesničko nadahnuće, nadahnjivanje, oduševljavanje, zagrijavanje za nešto; podstrekivanje, podsticanje, nagovaranje, navođenje na; teološki može biti još i božansko ili više nadahnuće; odnosno proces mentalnog stimulisanja da se čini ili osjeća, a posebno radi nešto kreativno.

Odgađanje: Namjerno usporiti ili odgoditi neku radnju za kasnije.

Odugovlačenje: U našem jeziku se često koristi i izraz oklijevanje ili otezanje u zavisnosti od konteksta. To radimo zato što činjenje djela stvara neugodu ili je pak dosadno.

Motivacija

Riječ koju svakodnevno svi mi koristimo iako počesto ili prečesto ni ne znamo njeno značenje. Ako bi bio nekakav kviz, malo ko među nama bi znao ponuditi odgovor iz rječnika. Bilo bi tu okolišanja raznog.

Kako god bilo, motivacijom kao usmjerenjem u zanimanju ili dijelom zanimanja bavili su se, bave se i itekako će se baviti mnogi ljudi.

Tri su najznačajnija polja motivacije i to:

  • Lična motivacija
  • Motivacija kod učenja
  • Motivacija kod izvršenja zadataka

Lična motivacija je ona s kojom neko želi da sebe ili druge motiviše kako bi promijenio/la svoje djelovanje u pozitivnijem, boljem smjeru iz trenutne perspektive. Tu na scenu nastupaju veoma često lovci na ljudske duše – lajf koučeri (Life coaches). Na ovu temi imamo nebrojeno mnogo knjiga, predavanja, pa čak i raznih (online) škola gdje nam se nude recepti kako da se motivišemo, a sve to rade ljudi koji nas motivišu kako bismo činili bolja djela.

Motivacijom kod učenja se uglavnom bave (ili tačnije pate s njom) nastavnici svih nivoa, pokušavajući iznaći najbolje modele za aktivnije djelovanje svojih učenika. Kod odraslih se može javiti ili često puta javlja potreba za potragom u motivaciji kod učenja.

Kada je u pitanju izvršenje zadataka i motivisanjem zaposlenih (ili samo zaposlenih) onda se javljanju novi problemi koji se svakako rješavaju na razne načine. U ovom slučaju, slučaju zaposlenih, iz godine u godinu dobijamo neke nove ideje i pravce u motivisanju radnika ka izvršenju zadataka, kreativnosti, timskom radu i svim ostalim neophodnim razmišljanjima i djelovanjima kako bi se ostvario poslovni cilj.

Glavna podjela motivacije je na:

  • Unutrašnja motivacija

Veli se da se ona opet može dijeliti dalje, a što zbog dužine teksta nećemo nabrajati. Također valja znati da je unutrašnja motivacija ona koja nas motiviše tako da činimo djela s kojima nećemo dobiti nikakvu fizičku nagradu, nego samo i jedino lično zadovoljstvo. To može biti da se učini neko sretan, ili da se izbjegne rad nečeg lošeg.

  • Vanjska motivacija

Isto kao i unutrašnja ima svoje dodatne podjele. Međutim, najznačajnije je ono da razumijemo koja vanjska motivacija motiviše nas lično ili pak one koje želimo motivisati. To mogu biti čak samo (po)hvale ili slatkiši za djecu do nekih materijalnih sredstava, pa čak i novac (Neki eksperimenti pokazuju da su žetoni mnogo bolji tokom samog procesa. Kasnije se žetoni mogu zamijeniti za novac. Sjetimo se kockarnica!). Pri čemu valja voditi računa da su mnogi ljudi generalno podijeljeni u dvije skupine. One za koje stalni priliv iste količine, oblika i kvalitete nagrade dovoljan motivator, kao i one kojima se uvijek i iznova nagrada mora mijenjati u nekim ili svim oblicima – količina, oblik, kvalitet.

Bez obzira da li se radi o ličnoj motivaciji, motivaciji za učenike ili pak radnike valja veoma dobro znati i razumijevati unutrašnje i vanjske motivacije.

Inspiracija

Slično kao i kod riječi motivacija koristimo je veoma često iako opet slično kao kod motivacije teško da bismo znali šta je definicija.

Inspiracija u svojoj osnovi se može dijeliti u dvije vrste i to:

  • Aktivna inspiracija

Aktivna inspiracija je ona koja nas motiviše na rad, djelo, ono što će pružiti neke rezultate. Ona je ustvari snažan vanjski motivator.

  • Pasivna inspiracija

Pasina inspiracija samo stvara unutrašnji osjećaj divljenja i ljepote bez poduzimanja bilo kakve akcije. Drugim riječima gotovo beskorisna. Kao kada neprestano pregledamo inspirativna videa ili slike, a nikada ništa ne uradimo.

Engleska kovanica koja se rimuje kaže:

The best inspiration is aplication

Ili prevedeno na naš jezik bilo bi:

Najbolja inspiracija je ona koja daje konkretne rezultate, opipljive, vidiljve.

Inspiracija nije samo puko primanje informacija (pasivna) nego ona koja utiče na vidljive, pozitivne promjene.

Spolna zavisnost

Valja znati da inspiracija veoma različito djeluje na muškarce i žene prema raznim istraživanjima od strane psihologa. O detaljima istraga i načinima njihovog provođenja može se naći mnoštvo članaka na ScienceDirect.

Kada je u pitanju predstavljanje uspjeha u bilo kojim oblastima od strane muškaraca, oni kod muškaraca koji to prate mogu da izazovu ljubomoru i zavist. Nekada to ide tako daleko da se kuju razni zlobni planovi protiv takvih osoba. O ovome valja posebno voditi računa kod obrazovanja, ali svakako i u firmama. Na koji način, kada i ko će predstavljati neke inspirativne stvari, jer očito je da one neće biti inspirativne svima, čak naprotiv.

Kada su u pitanju žene, stvar je dijametralno suprotna. Žene na uspjeh druge žene gledaju kao na snažnu motivaciju za lični angažman. Otuda se žene mnogo brže udružuju u takve, proaktivne aktivnosti koje mogu biti svakako zarad lične dobiti (unutrašnja motivacija) i/ili pak prikupljanje raznih nagrada (vanjska motivacija).

Odgađanje

Stalno odgađamo za kasnije! Ugavnom to činimo zbog lične ili nečije druge neorganizovanosti ili pak iskrsnuća nečega što se nije planiralo. Pa tako imamo odgađanje sastanka za neki drugi dan. Odgađanje roka predaje projekta jer se nije uspjelo sve završiti na vrijeme i slično. Uglavnom se odgađanje smatra neozbiljnošću u poslovnom svijetu, posebno u svijetu u kom se sve mjeri novcem, kešom, i gdje gotovo nikoga nije briga za ljudske osjećaje i potrebe.

Odugovlačenje

Kod nas također često korištena prilagođena engleska riječ procrastination, kao prokrastinacija. Filozofi starog Rima bavili su se ovom temom kojoj su dali naziv Acrasia (čita se akrasia ili akrasija).

Neki psiholozi ustvari vele da se radi o psihološkom oboljenju. Što će reći da odugovlačenju treba pristupiti veoma oprezno i ozbiljno.

Akrasija, odugovlačenje ili sada moderna riječ prokrastinacija ustvari predstavlja ponašanje na prvom mjestu pojedinca takvo da svjesno radi stvari koje ne bi trebao te tako odgađajući one koji bi trebao ili morao.

Primjera radi, odugovlačenje je veoma česta pojava kod učenika i posebno univerzitetskih studenata. Iako znaju da je ispit za par dana zbog prevelikog straha, napetosti i nelagode od neželjenje aktivnosti koja bi se mogla dogoditi na ispitu, student svjesno radi bilo koji drugi posao osim učenja.

Psiholozi kažu da se to javlja kod velikog broja ljudi iz razloga što je osjećaj uživanja i lagode bolji i jači od razuma koji nam govori da bismo trebali raditi ono što je korisno, pa makar bilo dosadno ili stvaralo nelagodu. Drugim riječima odugovlačenje je ništa drugo do nerazumno djelovanje.

Svako od nas se može pitati kako to da smo svi toliko podložni nerazumnom djelovanju? To pitanje postavljaju i filozovi, ali i psiholozi. I s tim problemom se sreću gotovo svakodnevno psihoterapeuti u radu sa svojim klijentima.

Kažu da je (ovo uzeti s rezervom, jer ne želimo davati bilo kakav savjet iz oblasti psihologije) jedan od najboljih načina da se umanji odugovlačenje vremensko planiranje stvari. S obzirom da je planiranje jedna veoma teška, komplikovana (opširna s mnogo parametara) i kompleksna (jako je mnogo nepoznanica) oblast, to ćemo se dijelovima planiranja baviti u nekim drugim, posebnim člancima.

Kolektivno odugovlačenje

Odugovlačenje za pojedinca može da ima strašne posljedice. Ako je taj pojedinac odgovorna osoba u određenim organizacionim jedinicama koje mogu imati uticaja na užu ili širu društvenu zajednicu, onda je odugovlačenje još i veći problem.

Međutim, najveći problem je kada cijela zajednica “upadne” u krug, ili tačnije problem odugovlačenja.

Primjera za to je na sve strane u bosanskohercegovačkom društvu (koje nam je svakako najzanimljivije).

Tu možemo da vidimo kako je bilo kome u ulici važniji svaki drugi posao, osim pokositi travu u vlastitom dvorištu. Zajednica će se baviti bilo kojom sportskom i/ili zabavnom aktivnosti mnogo radije nego što će pokupiti smeće, očistiti korito rijeke ili pak voditi brigu o pticama u lokalnim parkovima i šumama.

Još je veći problem kod učenih ljudi koji se (naj)radije bave svim mogućim pitanjima idući u najsitnije detalje beznačajnosti kako bi izbjegli vlastiti osjećaj nelagode i nemoći pred pitanjima koja su važna kako za njih kao ljudi od znanja, tako i za cijelu društvenu zajednicu za koju su htjeli ili ne htjeli odgovorni.

Biti učen je veoma plemenita stvar. Svi oni koji se odvaže biti od učenih najprije im valja shvatiti da su veoma odgovorni i glavni “krivci” za sve što se događa u društvu, bilo ono pozitivno ili negativno. Svakako svi mi, pa i učeni rado prihvataju “krivice” za pozitivne stvari, odnosno zasluge, a gnušamo se nad negativnostima i pokušavamo baš uvijek naći krivca negdje drugdje.

Ubjeđenje je ono što pokreće!

Izet Čamdžić
1

Hits: 100