Gamification (Gugl kaže da se izgovara kao: ˌɡāmifəˈkāSHən, odnosno doslovnom literacijom bilo bi nešto kao: gemifkešn) dolazi iz engleskog rječnika, ali je kovanica od engleske i stare latinske riječi. Sufiks, (dodatak na kraju) -fikacija, i u našem jeziku se koristi u mnogo rasličitih varijanti i oblika.

Kao što vidimo iz naslova, riječ je već poprimila naš, domaći oblik, doduše umjesto gemifikacija, iz nekog razloga je gamifikacija. Drugo slovo u riječi je zadržalo svoj original, tj A, umjeto E. I to je nešto što nam očito je nedostaje od naše naučne zajednice, kao i mnogo čega drugog, no, šta je tu je.

Igra

Prema rječnicima može da znači ili predstavlja:

• Fizičko i/ili mentalno takmičenje provedeno prema pravilima sa učesnicima u direktnoj suprotnosti jedni s drugima
• Uopšteno način igranja tokom takmičenja
• Skup pravila koje regulišu igru, odnosno takmičenje

Osim ovih značenja, igra može da ima i prenesena značenja kao što su:

• Manipulisati, iskorištavati, varati. Lukavo ili neiskreno raditi radi (lične) koristi
• Kod kockanja, igranje može da znači varanje samoga sebe – igrati se životom/ima
• Baviti se nelegalnim radnjama

Sinonimi koji se često vežu za riječ igra su:

• Zabava
• Sport

Zabava

Prema rječnicima može da znači ili predstavlja:

• Radost i ugodnost
• Smijeh i ugodnost
• Bilo koja aktivnost koja osim što ljude čini radnosnim i veselim, također čini i prijatno ugodnim

Prenesena značenja mogu biti:

• Manipulisati ili obmanuti nekoga putem zabave, radosti, smijeha i osjećaja ugodnosti

Sinonimi koji se često vežu za zabavu su:

• Uživanje
• Ugodnost
• Smiješno
• Šaljivo

Igra (ni)je zabava

Gamifikacija je nešto s čime se sve što radimo želi pretvoriti u igru, ali igra ne znači nužno i zabava. To ne bi trebalo izgubiti iz vida! Iako vidimo iz prethodnih poglavlja u kojima smo pobliže predstavili razlliku između igre i zabave, još uvijek se na pomen igre veoma često pravi znak jednakosti ili identičnosti sa zabavom. Zbog toga bi možda u našem jeziku gamifikacija trebala imati jednostavno domaći naziv: Takmičenje. No, u tom slučaju ne bismo imali ništa novo, i ne bi bilo cool.

Takmičenje podrazumijeva da se tokom igre (i eventualno zabave) može nešto ili mnogo toga dobiti, ali također i izgubiti. S gamifikacijom, posebno u obrazovanju ili motivisanju zaposlenih, gubitak gotovo da ne postoji – osim vlastitog osjećaja gubitnika, poraženog.

Uprkos tome što mnoga djeca u školi (pa čak i u vrtiću ili višim školama i univerzitetima), kao i zaposleni vole gamifikaciju, ne znači da je to idealan pristup za rješavanje svih problema koje imamo.

Prednosti gamifikacije

1. Motivisanje učesnika

Posebno kod tema koje su teške, odnosno teško savladive bilo kod učenja, bilo u poslovnom okruženju učesnicima daje dodatnu motivaciju za borbu. Vizuelni elementi, fizički i/ili mentalni napor može da pobudi emocije učesnika, poboljša žižu na problem te olakšava rješavanje čak i najtežih problema.

2. Povratne informacije su garantovane

Svaki korak koji se napravi u gamificiranom okruženju može biti mjerljiv, pa stoga rezultati dolaze odmah, čak i u malim, minijaturnim koracima. Greške koje se prave uočljive su odmah, pa se učesniku daje mogućnost da korak uradi ponovo, te ponovo zadobije motivaciju i želju za napredovanjem.

3. Predanost je garantovana

Gamifikacija na neki čudan način izaziva “zavisnost” potrebe o pobjedi, pa će stoga predanost ka krajnjem cilju biti uvijek prisutna.

4. Proširenje socijalnih interakcija

Klasično obrazovanje nam je inače takvo da se gleda samo i jedino na pojedinca, a da se timskom radu (izuzev u sportu) daje minimum pažnje. Kasnije kada se ljudi zaposle uviđa se nedostatak socijalnih vještina. Uz pomoć gamifikacije učesnici su mnogo opušteniji jer se interakcija uglavnom odvija na neubobičajene načine – putem aplikacija, odnosno virtuelnih soba.

5. Poboljšavanje rječnika i komunikacije uopšte

U zavisnosti od okruženja i na kom jeziku se vrši gamifikacija ona može znatno uticati na poboljšanje rječnika, maternjeg ili stranog. Počesto učesnici igara izmišljaju nove riječi ili skraćenice kako bi se što brže i jednostavnije izražavali. To dovodi do toga da moderatori igara mogu da nadgledaju pravopis i gramatiku.

Nedostaci gamifikacije

1. Ocjenjivanje

Obzirom da nastavni planovi i programi nemaju adekvatnu igru, ili iz druge perspektive, nema te igre koja slijedi nastavni plan i program postavlja se pitanje kako uopšte ocijeniti učenika.
Kada su u pitanju zaposlenici problem je vjerovatno još i teži. Kako na osnovu uspjeha u nekoj igri stimulisati zaposlenika?

2. Finansije

Povezuje se na prvi nedostatak. Ako se želi imati adekvatno, prilagođeno onome što zaista treba u datom momentu, onda to iziskuje velike troškove. Svakako, neophodno je misliti i na ostale (možda potrošne) materijale za kvalitetnu gamifikaciju.

3. Balansiranje

Kada je dovoljno osloniti se na gamifikaciju, a kada se pretjeruje? Veoma je teško uspostaviti balans, obzirom da je sve ovo itekako novo kako u obrazovanju tako i u menadžmentu.

4. Pogrešna žiža

Gamifikacijom se postižu trenutni ili veoma brzi rezultati, a to može znatno uticati i to veoma negativno na učesnike. Posebno je to izraženo kod djece. Život je daleko od toga da nam rezultate ili čak šta više nagrade daje odmah. Potrebne su nekada godine ili čak decenije do značajnih uspjeha i nagrada.

5. Zavisnosti

O zavisnosti u igrama mnogo toga već ima napisano i rečeno. Niko ne bi volio da još i obrazovanje ili menadžment budu podstrekači u tom smijeru.

Vrste takmičenja

Gaminifikacija je očito samo neka podvrsta takmičarskih disciplina. A da bismo je bolje razumjeli, trebali bismo možda bolje razumjeti takmičenje uopšte. Jedna od najznačajnijih stvari kod takmičenja je da li je ono zdravo ili nezdravo, odnosno da li ima adaptivnu (dobru) konkuretnost i neprilagođavajuću (lošu) s nizom karakteristika.

• Adaptivna konkurentnost ima slijedeće karakteristike
  • Ustrajnost i odlučnost da se suoči s izazovom, ali vezani trajnim poštovanjem pravila.
  • Sposobnost da se osjeti iskreno zadovoljstvo ulaganjem vrijednog napora, čak i ako se izgubi.
  • Činjenica da se ne mora biti najbolji u svemu, samo u domenu za koji se trenira.
  • Moći odvratiti ili obeshrabriti zadovoljstvo.
  • Obilježen stalnom željom za težnjom ka izvrsnosti, ali ne i očajničkim brigama oko postignutih rezultata.

• Neprilagođavajuća konkurentnost ima slijedeće karakteristike
  • Psihološka nesigurnost i rasijanost poriva.
  • Nemogućnost prihvatanja gubitka od konkurencije.
  • Onaj ko se takmiči kad se drugi okolo ne takmiče.
  • Osoba koja u svemu mora biti najbolja.
  • Onaj ko se ne zaustavi kad zazviždi/kada je zvanični kraj.
  • Pojedinac koji druge uvlači u konkurenciju.
  • Onaj ko će pribjeći varanju kad ne može pobijediti.

Ovo nas vodi do slijedeće teme, veoma važne, možda važnije u školovanju nego u poslovnom okruženju. Ili pak obrnuto!

Gubitnici i pobjednici

Svi mi znamo nekoga ko ne podnosi gubitak. A možda smo i lično takvi. Neko ko šutne šahovsku tablu, razbaca figure od Ne ljuti se čovječe, probuši loptu, galami, psuje, … nakon gubitka. Nebitno je da li je to bila timska ili pojedinačna igra, takmičarskog ili zabavnog karaktera. Neki ljudi jednostavno ne podnose gubitak. Takvi ljudi mogu biti i veoma mali (đaci u nižim razredima ili čak polaznici vrtića i obdaništa), ali i veliki, stariji, poput bivšeg predsjednika SAD-a Donalda Trampa (Donald Trump).

Osim toga postoje i veoma izraženi obrasci kod rodova.

Muškarci će primjera radi rizikovati u igri gdje je šansa za dobit svega 10% ili čak i manje, dok će žene više da se oslanjaju na veoma sigurne dobitke.

Muškarci djeluju na poražene tako što kod poraženih može da izazove depresiju ili još i gora psihička stanja i oboljenja, dok žene djeluju motivirajuće. Žene u uspješnoj ženi vide “blistavu zvijezdu” vodilju.

Zatim postoje i kulturološke razlike, naravno.

Nagrada zaposlenik godine koja se dodjeljuje u SAD-u u Rusiji i bivšim SSSR državama izaziva ogromne sumnje. I još gore! Daje znak da se takvih ljudi treba kloniti – poučeni iskustvom iz prethodnih režima kada su poslušni partijski skužbenici dobijali ordene i medalje. Također, takva nagrada ne djeluje među germanskim narodima. Dobitnik bi se krio, i ne bi želio da se izlaže u bilo kom obliku, jer je svjestan da bi to moglo da izazove zavist od drugih. A opet kod azijskih zemalja se više preferira grupna nagrada.

Znajte da je dunjalučki život
– igra,
– i zabava,
– i gizdanje,
– i međusobno hvalisanje,
– i nadmetanje u mnoštvu imetka i djece!

On je nalik kiši, i bilje od nje sijače zadivi, i ono potom, nakon kiše, uzbuja, ali ga zatim vidiš požutjela i potom sasušeno biva. Na ahiretu patnja teška je, a ima i oprost Allahov i zadovoljstvo. A šta je dunjalučki život doli uživanje varljivo!

Kur’an 57:20

0

Hits: 72