Prema onome što možemo da nađemo na Vikipediji (a valjda je vjerodostojno) paraziti (grč. para=pored i sitos=hrana) su organizmi koji se hrane na račun drugog organizma (nazvanog domaćin) u toku dužeg vremenskog perioda. Kao posljedica specifičnog načina života kod parazita se javlja niz adaptacija koje se ogledaju u tome da neki organi zakržljaju ili nestanu, dok se na njihov račun razvijaju drugi. Posljedice prisustva parazita po domaćina mogu varirati od malih promjena u ponašanju, preko očitih patoloških promjena u tkivima, do smrti u nekim slučajevima.

Jedna od interesantnih životinjica, insekata jeste ona iz porodice Braconidae, a koja opet pripada porodici opnokrilaca. Taj insekt polaže jaja u bubamaru. On to radi na veoma pažljiv i brižan način, jer živa, snažna, izdržljiva bubamara mu treba, a ne neki slabić. Možda sve to taj insekt radi po nekakvoj inerciji, bez predumišljaja (možda ne kao što to radimo mi ljudi), ali u svakom slučaju je interesatan cijeli taj proces.

Osim toga što poleže jaja, također taj insekt ubrizga virus u bubamaru s kojim ustvari kontroliše mozak i udove. Time dobija još jedan dodatni stepen sigurnosti da će bubamara da živi dugo, bude snažna, izdržljiva i borbena. Oni, paraziti, upravo trebaju takve domaćine. One koji će ih izdržavati čak i po cijenu vlastitog života, a da toga možda nisu ni svjesni uopšte. Možda to čine neko određeno vrijeme ili čak do smrti s zadovoljstvom i osjećajem ponosa kako su bili dobri domaćini.

Ukupna godišnja količina patnje u prirodi prelazi granice svakog poštenog razmišljanja. U vremenu koje prođe dok napišem ovu rečenicu, hiljade životinja bit će pojedene žive, druge bježe u pokušaju da spase goli život, cvileći od straha, neke polagano iznutra nagrizaju nevidljivi zubi nametnika, hiljade njih svih vrsta umiru od gladi, žeđi i bolesti. Tako mora biti. Ako ikad nastupi vrijeme obilja, upravo ta činjenica automatski će izazvati porast populacije dok se ne uspostavi prirodno stanje gladi i bijede.

Ričard Devkins – Richard Dawkins

Narcis

Biljka koja je veoma često opjevana i opisana u našem jeziku sigurno je Narcis. Hladna, za stoku otrovna, ali lijepog izgleda. Sama sebi dovoljna i sama sebi svoj svijet. Nisu poznata čak ni ljekovita svojstva i osobine Narcisa, stoga služi samo i jedino „da se gleda“.

Otuda imamo i nešto što se zove narcisoidnost, a što je poremećaj ličnosti i to psihički. Neki će možda misliti kako je narcisodinost ili narcizam nešto što potiče iz davne prošlosti, no nije. Termin za pomenuti poremećaj se zvanično koristi tek od 1968.

Od narcizma ili narcisodinosti obolijevaju mnogi ljudi. Iako nije u potpunosti jasno kako, dali urođeno, odgojem, sredinom ili na neki drugi način. Statistike govore da čak 6% ljudi boluje od ovog poremećaja.

Ako sada u svijetu ima 7 milijardi ljudi, to znači da je čak 420 miliona ljudi narcisodino. Odnosno, kao više od 130 Bosni ili kao 50 Njemačka! Mnogo je to ljudi u svakom slučaju. Također se veli da je poremećaj mnogo više zastupljen kod muškaraca nego kod žena.

Statistike za SAD govore da je narcisoidnost (teški poremećaji!) uopšteno među svijetom zastupljena, tek nešto oko 0,5% s izuzetcima i to:

• 2–6% onih koji pomoć traže u klinikama za mentalno zdravlje
• 6% forenzičkih analitičara
• 20% ljudi u vojsci
• 17% studenata prve godine medicine

Studije za SAD također govore i da su građani uopšteno govoreći najviše narcisoidni na svijetu, ako se uzmu svi oblici, a ne samo teški poremećaji.

Ovdje svakako valja naglasiti da je tanka nit između samopoštovanja i narcisoidnosti.

Narcisi vrlo često uopšte nisu svjesni poremećaja kojeg imaju, no postoje neki brzi testovi s kojima svako od nas može da za sebe lično potrvdi ili odbaci ovaj poremećaj. Ne bismo bili dosljedni u pisanju ovog članka ako ne bismo isto probali na sebi.

Test je rađena na stranici: https://www.psycom.net/narcissistic-personality-disorder-test. Ima ovih stranica mnogo, gdje god da se oprobate, vjerovatno nećete progriješiti. No, ako su vam pitanja isuviše nejasna ili koplikovana, zatražite neki drugi test.

Ako čovjek vidi da ima određeni stepen narcioidnosti koji nije poželjan (iznad 20, prema testu iznad – jedna crtica pretstavlja 5 nečega), dobro je da potražimo savjetnika i pomoć. Nije toliko loše imati poremećaj koliko je loše ne željeti priznati ga na prvom mjestu, ali i liječiti. U slučaju testa iznad, nije se u potpunosti imuno na narcizam, pa stoga ne bi bilo loše potražiti neku pomoć, zar ne?

Narcisi kao paraziti

Uvidjeli smo da biti parazit nije nimalo dobro. No, nije dobro biti ni narcisoidan. A šta je tek s onim kada se to dvoje spoji? Možemo imati četiri kombinacije:

• Mala parazitnost – mala narcisoidnost
• Mala parazitnost – velika narcisodinost
• Velika parazitnost – mala narcisoidnost
• Velika parazitnost – velika narcisoidnost

Neko će odmah na prvu reći da je najgora kombinacija: velika parazitnost – velika narcisoidnost. Međutim, najgore se u sve! Nažalost! Neke uništavaju domaćina postepeno veoma dugo dugo, dok su druge brutalnije i traju kraće. Ali u svakom slučaju uništavaju domaćina!

Iako narcisi nikada ne bi priznali (možda čak ni u testovima kao onom iznad spomenutom), oni po svojoj prirodi ovise o drugim ljudima zbog svog emocionalnog preživljanja. Da su usamljenici, mnogi bi životi bili pošteđeni neizmjerne bijede. Ali narcisi aktivno, ustrajno slijede druge kako bi dobili svoju „narcisoidnu opskrbu“ ili osjećaj vrijednosti u životu. Narcisoidni ljudski parazit obično predaje teške emocionalne i fiziološke posljedice na svoje „dobavljače“. Podsjetimo se da Centri za kontrolu i prevenciju bolesti definišu parazita kako slijedi:

Parazit je organizam koji živi na ili u domaćinu i hranu dobija od domaćina ili na njegov račun. Paraziti mogu izazvati bolest kod ljudi.

Razumijevanje narcizma kroz prizmu parazitizma objašnjava njihovu potrebu da se „hrane“ drugima kao sredstvom za opskrbu. Kao i većina parazita, narcisi rijetko ubijaju svoje domaćine (iako ih maligni mogu podvrgnuti ekstremnom nasilju). Ali poput raznovrsnih parazita koji mijenjaju um, narcis radi na kontroli „mozga“ svojih dobavljača kroz širok spektar manipulacija, od nasilja do projiciranja, izluđivanja, poticanja krivice do tihog postupanja. Narcis kontinuirano orkestrira „stvarnost“ oko sebe privlačeći druge da podržavaju njene zablude i kažnjavajući i/ili odbijajući ih ako se ne pokore.

Evo nekoliko načina da utvrdite jeste li u vezi (bračnoj, partnerskoj, poslovnoj, ..) sa parazitskim narcisom:

• Zahtijevaju neizmjernu pažnju i divljenje.
• Reaguju uzvratnim bijesom ili sumornom kaznom ako se s njima ne slažete ili ne raspravljate.
• Ne izvinjavaju se i ne preuzimaju odgovornost za svoje ponašanje, bez obzira koliko neprikladno bilo ili čak kolika je povrijeda nanesena.
• Nedostaje im interesa ili suosjećanja s vašim osjećajima i potrebama i svoje ponašanje projektuju na vas.
• Pokazuju napuhani osjećaj prava i izazivaju scenu ili ogorčeno reaguju ako se osjećaju utučeno ili žrtvom.
• Osjećate se kao da ste stalno podložni napadima i/ili kritikama.
• Redovno se umirite, povučete i izbjegavate sukobe.
• Smatrate da nije sigurno slobodno izražavati svoja osjećanja ili mišljenja oko njih.
• Vi ste emocionalno i fizički uvijek spremni za potencijalni sukob.
• Osjećate se izolirano vezom.

Ovakva stanja mogu da izazovu mnoge druge poremećaje, od onog „klasičnog“ posttraumatskog stresnog (PTSP) pa sve do psihopate. Ali nije ni za očekivati drugo, kada se narcisoidni parazit uvuče u mozak, dušu, srce čovjeka, teško je „ostati normalan“.

Ako vas zanimaju testovi od PTSP-a, pa nadalje, možete veliku listu naći ovdje: PsychCentral.

Napomena:
Ne želimo da napadamo nikoga niti da glumimo neke stručnjake za psihičke bolesti. Sve što želimo jeste da se skupa upoznamo za rizicima i opasnostima koje vrebaju oko nas.

Kolektivni narcisioidni parazitizam

S pravom se možemo pitati, ako postoje paraziti među životinjama i među ljudima, te ako postoje narcisi među biljkama i među ljudima, da li onda postoje paraziti i narcisi među cijelim narodima ili nacijama ili nekim drugim skupinama?

U socijalnoj psihologiji, kolektivni narcizam (ili grupni narcizam) je tendencija da se preuveliča pozitivni imidž i značaj grupe od pojedinca koji joj pripada. Skupinu mogu definisati vjera, društvena klasa, rasa, politički stav, jezik, nacionalnost, status zaposlenja, nivo obrazovanja, kulturne vrijednosti ili bilo koja druga grupa. Dok se klasična definicija narcizma fokusira na pojedinca, kolektivni narcizam proširuje ovaj koncept na slična pretjerano visoka mišljenja o nečijoj društvenoj grupi i sugeriše da grupa može funkcionisati kao narcisoidni entitet (Nije Bosanski entitet, nego entitet kao dio onoga što jeste, što postoji. Dio nužne cjeline, bića i bitnosti. Ako se odvoji nužna cjelina, biće i bitnost, automatski nestaje entieta, u doslovnom i prenesenom značenju, pa i u slučaju entiteta u BiH).

Kolektivni narcizam povezan je s etnocentrizmom. Iako je etnocentrizam tvrdnja o nadmoći grupe, kolektivni narcizam je samoodbrambena tendencija ulaganja neispunjenog samo-prava u uvjerenje o jedinstvenosti i veličini grupe. Dakle, očekuje se da će grupa postati sredstvo aktualizacije frustriranog samo-prava. Pored toga, etnocentrizam se prvenstveno fokusira na usredotočenost na sebe na etničkom ili kulturnom nivou, dok je kolektivni narcizam proširen na bilo koju vrstu grupe – što će reći da je mnogo gori.

Kada se primjenjuje na nacionalnu grupu, kolektivni narcizam sličan je nacionalizmu: želja za nacionalnom prevlašću. Kolektivni narcizam povezan je s neprijateljstvom među grupama.

Isto kao i kod pojedinačnog narcizma tanka je linija između samopoštovanja i narcizma.

Kolektivni narcizam se u nekim segmentima itekako razlikuje od pojedinačnog, a posebno kada se pojedinac grupe ili cijela grupa neprestano osvrće na historiju i (uglavnom zamišljene) neprijatelje i mrzitelje, te to projektuju na sadašnjost, ali i očekuje u budućnosti. Ono što bi se u narodu reklo: Misle da im je neko zavidio, da im zavidi, ali i da će im zaviditi.

Kolektivni parazitizam, prema analogiji iz životinjskog svijeta, veoma je lahko prepoznati. Sve i jedna razvijenija, a uz to snažnija i jača zemlja na najsvirepije načine iskorištava mnoge domaćine u koje se uselila, zbog vlastite dobiti. Oni su ubacili „virus“ u njihove glave (učene ljude – putem stipendija, otvaranjem univerziteta, članstvom u raznim grupama i asocijacijama; političare – putem finansiranja izbornih kampanja, medija, procesuiranjem neistomišljenika) i crpe svu njihovu energiju, sve dok ne klonu i dušom i tijelom.

Kolektivni parazitizam iza kojeg stoje narcisiodni pojedinci ili grupe dobija sve više i više mehanizama za kontrole i upravljanja te eksploatisanja „domaćinâ“. Globalizacija potpomognuta informatizacijom i inače razvojem tehnike čini čuda, a nauka i naučna zajednica, posebno ona filozofska i etička kao da živi u nekakvi podrumima duboko pod zemljom.

Kod pojedinačnog narcisoidnog parazitizma rekli smo da posljedice mogu biti veoma strašne. Strašne, po pojedinca, domaćina. Međutim, kod kolektivnog nacionalnog parazitiranja ispaštaju grupe, veće ili manje. Otuda viđamo kao reakciju, nuspojave na razne „viruse“ ubačene u njihovo „tkivo“ kao što su ekstremizam, primitivizam, razne terorističke i druge grupe i organizacije, koje naravno ne donose nikakvo dobro ni njima ni onima oko njih.

Dodatak za kolektivni narcizam i parazitizam izražen u našem društvu

Nije rijedak slučaj da se čuje izraz „počisti svoju avliju prvo“. To veoma često izjavljuju pripapadnici određene narcisoidne grupe koja itekako živi na tuđi račun poput pravog parazita. Oni hoće reći kako je ono što oni rade za dobrobit svih, a posebno one veće, bolje, naprednije i važnije „vrste“, vrste kojoj pripadaju – čitaj političke stranke/partije. Te ako i postoje neki propusti kako ih oni nazivaju, oni i nisu tako strašni – ta vidite da domaćina održavamo u životu što je moguće duže, zar ne?!

S druge strane, mi stariji, svjedoci smo riječi nakon kojih su uslijedili veoma brutalni zločini koji su govorili da su neki među nama (a nekada se i eksplicitno govorilo koji) paraziti. Kao oni iskorištavaju nas i našu grupu i treba ih ukloniti s lica Zemlje. Drugim riječima, iskoristili su obrnutu psihologiju na kranje lukav način kako bi svoju narcisoidnu zajednicu osnažili i podstakli da budu (ako možda prije toga i nisu bili, ili barem ne u tolikoj mjeri) paraziti.

Zaključak

Samo veliki ljudi se mogu boriti sami protiv mnogih pošasti, ali i oni su kako nas historija uči okupljali oko sebe sljedbenike da bi se borili protiv tadašnjih (ali očito i današnjih, jer ih nisu iskorijenili) raznih bolesti. Ne dozvolimo sebi da budemo sami sebi dostatni. Ne dozvolimo da mislimo kako se možemo zatvoriti u samoga/u sebe i rješavati stvari “sami s Bogom”. To su, očito je, pogrešna učenja i shvatanja. Samo zajedničkim radom i naporom možemo postići da zajednici, a i nama kao članu zajednice, bude dobro.

Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!

Kur’an – 3:103

1

Hits: 76