Svi smo mi imali periode u životu u kojima smo se osjećali stvarno prezauzeti – puno obaveza, rokova, stresa i kada pravimo pauzu gledamo da skratimo što može više, jer se osjećamo očajno ako je i za minut produžimo više nego nam unutrašnji osjećaj govori da je dovoljno.
A onda bi odjenom dolazio period u kom nismo znali šta da radimo. Imali smo slobodnog vremena na pretek i baš smo mislili da ćemo uživati i odmoriti se, ali ispalo je da se umaramo od nejmanja posla.
Ipada da smo svi manje više prošli i prolazimo kroz nekakav ciklus urođen u ljudsku prirodu.
Izjava:
Mrzimo patiti; Volimo patiti ili pak Želimo biti vezani; Želimo biti pušteni
vjerovatno zaprepaštava sve nas. Međutim, može se ona reći i na drugi način:
Istovremeno vičemo: “Pustim me! i “Još izazova!” ili pak Odbojnost i Atrakcija.
Poslovi koji nam izazivaju Odbojnost predstavljaju potencijal za deperesiju i napetost. To su uglavnom nametnute obaveze.
Poslovi koje radimo zbog nekog višeg, uzvišenog cilja su nam atrakcija i želimo da ih imamo mnogo. Takvi poslovi nas ne sputavaju i nisu takvi da se od njih raspadamo.
Napetost bez napetosti
Čini se da imamo napetost, tamo gdje je možda ni nema, odnosno veoma često je napetost samo u našoj glavi, ali ne fizička napetost, nego mentalna.
Tu hipotezu iznio je Viktor Frankl u svom djelu Čovjekova potraga za smislom koje je napisao nakon što je uspio živ izići iz Aušvica.
Mentalno zdravlje zasniva se na određenom stepenu napetosti, napetosti između onoga što je već postignuto i onoga što još treba postići, ili jaza između onoga što jeste i onoga što treba postati. Takva napetost svojstvena je čovjeku i stoga je neophodna za mentalno blagostanje. Ne bismo se, dakle, trebali dvoumiti da li da izazovemo čovjeka sa potencijalnim značenjem koje bi on trebao ispuniti. Samo na taj način evociramo njegovu volju za značenjem iz stanja latencije. Smatram opasnom zabludom mentalne higijene pretpostaviti da je ono što čovjeku prije svega treba ravnoteža … stanje bez napetosti. Ono što čovjeku zapravo treba nije nenapeto stanje, već težnja i borba za vrijedan cilj, slobodno izabran zadatak. Ako arhitekti žele ojačati oronuli luk, povećavaju opterećenje koje se na njega polaže, jer su na taj način dijelovi čvrsto povezani.
Viktor Frankl – Čovjekova potraga za smislom
Zadnja rečenica u navedenom citatu djeluje pomalo zastrašujuća! Kako da se riješimo tjeskobe i napetosti ako ćemo se još više opteretiti? Zar ne težimo svi da skinemo okove tereteta, dahnemo dušom i naprosto uživamo?
Ali, ako pogledamo one dijelove koje smo označili masnim slovima, posebno “slobodno izabrani zadatak”, onda sve dobija nekakvu drugu sliku, dimenziju, perspektivu.
Većina tereta i napetosti dolazi upravo iz svih onih zadataka i obaveza koje su nam nametnute.
Od istog autora jedan kratak, interesantan video
Hits: 37
